BIOLO©KI ETIOLO©KI FAKTORI
Terminologija koja se koristi
Domaæin: bilo koji organizam koji mo¾e da obezbedi nutricione i druge zahteve neophodne za rast drugog organizma
Infekcija (kolonizacija): prisustvo i razmno¾avanje jednog ¾ivog organizma na ili u organizmu drugog (domaæina)
Mikroflora: bakterije koje naseljavaju eksponirane povr¹ine organizma
Komensalizam: interakcija u kojoj kolonizujuæa bakterija obezbedjuje nutricione potrebe i zaklon, pri èemu organizam domaæina nije pogodjen
Simbioza (engl. mutualism): infekcija u kojoj i mikroorganizam i domaæin imaju korist
Parazitski odnos: infekcija u kojoj samo infektivni agens ima korist
Infekcija
Inficio (lat.umetnuti otrov, otrovati)
Prodor, naseljavanje i razmno¾avanje patogenih mikroorganizama u tkivu nekog vi¹eg organizma (èovek, ¾ivotinje, biljke)
Pojam infekcija ¹iri od pojma zarazna ili infektivna bolest
Zarazna ili infektivna bolest (infekcija pri kojoj je poremeæena ili ugro¾ena funkcija napadnutog organizma)
Slo¾en proces u kojem sa svojim osobinama uèestvuju mikroorganizam, domaæin i spolja¹nji uslovi koji na njih utièu
Infektivni agensi
Prioni, virusi, bakterije, rikecije, hlamidije, gljivice, paraziti
Prioni
Prioni (engl. proteinaceous infectious particle) su male infektivne èestice koje sadr¾e samo proteine, kodirane genima domaæina
Prionski proteini se mogu naæi u dva oblika PrPc (engl. prion protein cellular) i PrPsc (engl. prion protein scrapie).
Normalna funkcija prionskih proteina nije utvrdjena
Poznato je da se nalaze na povr¹ini brojnih, izmedju ostalih i nervnih æelija (i smatra se da bi mogli imati ulogu u prenosu nervnih impulsa u CNS-u.
Patogeneza bolesti u koje su ukljuèeni prioni nije pouzdano utvrdjena.
Smatra se da
– abnormalni geni za prionske proteine (na hromozomu 20) mogu prouzrokovati sintezu abnormalnih proteina (buduæi da se bolesti izazvane prionima mogu preneti sa roditelja na potomke) ili
– Prionski protein mo¾e usled posttranslacijskih modifikacija postati rezistentan na dejstvo proteolitièkih enzima (usled èega se talo¾e u fibrilarnoj formi u nervnim æelijama).
Talo¾enje izmenjenih prionskih proteina u neuronima izaziva vakuolizaciju ovih æelija, a spajanje manjih vakuola uzrokuje formiranje cistiènih formacija i izumiranje æelija (koje zamenjuje vezivno tkivo, bez nastanka manifestne zapaljenjske reakcije).
Za prione se vezuju neka veoma te¹ka oboljenja nervnog sistema, koja se ubrajaju u grupu prenosnih neurodegenerativnih bolesti (engl. transmissible neurodegenerative diseases, TNDs), kao ¹to su:
Creutzfeld-Jakob-ova bolest (CJD),
Gerstmann-Straussler-ov sindrom (GSS),
fatalna familijarna insomnija (FFI) i kuru
Virusi
Najmanji patogeni
Nemaju organizovanu æelijsku strukturu
Sastoje se od proteinskog omotaèa koji obuhvata jedarno acidno sredi¹te koje èini DNK ili RNK
Nesposobni za replikaciju izvan ¾ive æelije
Mikroorganizmi
Prokariotske (bakterije)
– Jedro nije izdvojeno
Eukariotski (gljivice)
– Sadr¾e membranom obavijeno jedro
Riketsije, Klamidije, Koksiela
Organizmi koji izazivaju infektivnu bolest posedujuæi karakteristike i virusa i bakterija
* Obligatno intracelularni patogeni kao virusi
* Razmno¾avaju se aseksualno, æelijskom deobom
* Sadr¾e RNK i DNK slièno kao bakterije
Paraziti
Tipovi
– Protozoe, helminti, atropode
Klasifikacija infektivnih bolesti
• Incidenca • Tok bolesti
• Mesto ulaska • Mesto infekcije
• Izvor • Faktori virulence
• Simptomi
Epidemiologija (Terminologija)
Epidemiologija: ispitivanje faktora, dogadjaja, okolnosti koje utièu na transmisiju infektivnih bolesti u humanoj populaciji
Incidenca: broj novih sluèajeva obolelih od jedne infektivne bolesti u okviru jedne jasno definisane populacije
Prevalenca: Broj aktivnih sluèajeva u jednom odredjenom trenutku
Endemske bolesti: bolesti koje se javljaju u odredjenom geografskom regionu
– Incidenca i prevalenca ovih bolesti je predvidiva i relativno stabilna
Epidemija: Naglo i neoèekivano poveæanje incidence bolesti iznad endemskog nivoa
Pandemija: ©irenje bolesti izvan kontinentalnih granica
Izvori infektivnih bolesti
Lokacija na kojoj je do¹lo do infekcije
Nozokomijalne: razvijaju se u hospitalizovanih bolesnika
Vanhospitalne (engl.Community acquired): nastale van bolnièkih uslova
Put ulaska
Penetracija, direktan kontakt, ingestija, inhalacija
Simptomatologija
Specifièna: reflektuje mesto infekcije (npr., dijarea, ra¹ (osip), konvulzije, hemoragija, pneumonija)
Nespecifiène: mo¾e ih izazvati veæi broj infektivnih agenasa (npr. simptomi kao ¹to su groznica, mijalgija, glavobolja)
Vidljiva: oèekivani (npr., osip u malih boginja)
Latentna: zahtevaju laboratorijska ispitivanja (npr., poveæan broj leukocita)
Stadijumi u razvoju infektivnih bolesti
• Inkubacija, prodromalni stadijum, akutni stadijum, konvalescentni stadijum, stadijum rezolucije
Faktori koji uticu na razvoj infekcije
Tip patogena, mesto ulaska, kompetentnost imunog sistema domacina
Patogeni mikroorganizmi
Svojstva kojim uzrokuju bolest:
Invazivnost, patogenost, toksicnost
INVAZIVNOST
je sposobnost prodora infektivnih uzroènika u organizam èoveka, kao i njihovo ¹irenje i razmno¾avanje u tkivima domaæina.
(neki mikroorganizmi, npr uzroènici tetanusa ili difterije, uop¹te ne prodiru u tkiva, veæ ostaju na ulaznom mestu i luèe toksine koji mogu delovati lokalno ili se prenose krvlju, limfom ili nervnim vlaknima do svojih “ciljnih organa”).
Sposobnost prodiranja povezana je u nekih mikroorganizama sa specifiènim svojstvima koje oni imaju
Neki stvaraju enzime koji omoguæavaju njihovo ¹irenje
Neki imaju takvu gradju koja ih ¹titi od fagocitoze i uni¹tenja
PATOGENOST
je sposobnost mikroorganizma da poremeti fiziolo¹ke procese, odnosno da izazove patolo¹ki proces i pojavu bolesti (egzotoksinima, endotoksinima, ugradnjom u DNK ili na drugi naèin).
(nije absolutno postojano svojstvo veæ proistièe iz uzajamnog delovanja mikroorganizma i napadnutog makroorganizma)
VIRULENCA
Virulencija (virulentnost) je mera kojom se izra¾ava stepen patogenosti odredjenog infektivnog uzroènika.
Prikazuje se kao: letalna (LD50) doza (tj. doza kojom se izaziva smrt 50% inficiranih laboratorijskih ¾ivotinja) ili infektivna (ID50) doza (tj. doza kojom se mo¾e izazvati bolest u 50% inficiranih laboratorijskih ¾ivotinja, odredjenog stepena te¾ine i za taèno definisano vreme).
Virulentni sojevi (koji izazivaju klinièki te¾e klinièke forme infekcije) u epidemiji nastaju usled mutacije ili brze pasa¾e mikroorganizma sa jednog osetljivog organizma na drugi.
Poveæanje virulentnosti infektivnog uzroènika naziva se egzaltacija, a smanjenje (ili gubitak) patogenosti atenuacija.
FAKTORI VIRULENCIJE
su produkti infektivnih mikroorganizama koji poveæavaju njihovu sposobnost izazivanja bolesti.
Prema mehanizmu dejstva, dele na:
faktore atherencije,
faktore invazivnosti i
toksine.
Faktori adherencije
Za nastanak bilo koje infekcije neophodan je kontakt patogenog uzroènika sa æelijama domaæina.
Faktori atherecije omouæavaju kontakt patogenog uzroènika sa æelijama domaæina
Za adherenciju je potrebna interakcija receptora (na æelijama domaæina) i liganda (molekula koji se nalazi na povr¹ini infektivnog uzroènika).
Faktori atherecije mogu biti specifièni za mesto (povr¹inu ko¾e ili mukozne membrane), specifièni za æelije (orofaringealni epitel i B limfociti za Epstein-Barr-ov virus, EBV) ili nespecifièni (vezuju se za veæi broj æelija).
Faktori invazivnosti
Su produkti infektivnih uzroènika koji omoguæavaju njihovo ¹irenje u organizmu domaæina.
Najefikasniji invazivni faktori su enzimi koji (oslobodjeni iz uzroènika) otvaraju put uzrocniku infekcije u dublja tkiva.
Drugi invazivni faktori slabe odbrambene sposobnosti organizma i na taj naèin omoguæavaju ¹irenje uzroènika:
– pasivno (onemoguæavajuèi fagocitozu) ili
– aktivno (svojim dejstvom o¹teæujuæi æelije nespecifiène ili specifiène za¹tite).
Toksiènost
je svojstvo mikroorganizma da luèi egzotoksine ili endotoksine
Toksini su supstance bakterijskog porekla koje uzrokuju poremeæaje funkcija æelija domaæina
TOKSINI
Egzotoksini su proteini koje mogu luèiti Gram pozitivne i Gram negativne bakterije. (Dejstvom fizièkih ili hemijskih faktora mo¾e se neutralisati njihovo dejstvo uz zadr¾avanje njihovih antigenskih karakteristika, ¹to se koristi pri dobijanju toksoida ili anatoksina za pripremu vakcina).
Endotoksini èineu sastavni deo æelijskog zida Gram negativnih bakterija, ne luèe se, veæ se osloba|aju pri deobi ili lizi bakterija.
Po hemijskoj gradji, endotoksini su lipopolisaharidi, slabi su imunogeni (buduæi da su polisaharidi i lipidi mnogo slabiji imunogeni od proteina) i ne mogu se koristiti za dobijanje anatoksina (niti vakcina).
MEHANIZMI INFEKCIJE
Virusne infekcije
Da bi izazvao infekciju virus mora stiæi do æelija koje su za virus prijemèive
Prijemèivost poèiva na ekspresiji receptora za viruse na povr¹ini æelija
U æeliju prodiru na razlièite naèine, zavisno od gradje
– Jednostavno gradjeni uvlaèe se u æeliju viropeksijom (slièno endocitozi)
– Virusi koji imaju spolja¹nji omotaè, u æeliju ulaze stapanjem tog omotaèa sa æelijskom membranom
Neki se virusi pri infekciji koriste svojim enzimima
– Virus influence pomoæu enzima neuraminidaze smanjuje viskoznost sluzi na povr¹ini sluznice du¹nika, usled èega receptori na povr¹ini epitelnih æelija sluznice postaju dostupni virusu da se svojim hemaglutininima ve¾e za njih i prodre u æeliju (osim toga, sluz postaje redja pa virus lak¹e prodire u donje partije disajnih puteva)
HIV
Prilikom ulaska u æeliju, delovanjem enzima reverzne transkriptaze prepisuje jedan deo svoje jednolanèane RNK u dvolanèanu DNK
Novonastala DNK je prelazni oblik ili provirus koji se, pomoæu enzima endonuklaze (integraze) ugradjuje u DNK æelije
Nakon ulaska u æeliju domaæina virus od nje:
Uzima sve ¹to mu je potrebno za sintezu novih virusnih èestica, èime ometa metabolizam æelije i mo¾e da je uni¹ti – CITOCIDNI VIRUSI
Umno¾ava se, uzrokujuæi poremeæaj ili prestanak biosinteze æelijskih makromolekula – CITOCIDNI VIRUSI
Stvaranje virusnih inkluzija (nakupine virusa) takodje mo¾e razoriti æelijske funkcije preko potrebne za ostvarivanje vitalnih æelijskih funkcija – CITOCIDNI VIRUSI
Neki virusi ne uni¹tavaju æelije, ali se æelijski metabolizam menja, æelija sinteti¹e virusne proteine i nukleinske kiseline, stièe nove osobine ( posebno ako se deo virusnog genoma ugradi u æelijski genom) – na ovaj naèin onkogeni virusi indukuju malignu transformaciju æelije
Virusne infekcije mogu:
da se zavr¹e, aktiviranjem celularnih odbrambenih mehanizama domaæina eliminacijom virusa i ozdravljenjem, ili da
predju u perzistentne infekcije (obièno infekcije virusima koji imaju bla¾e citocidno dejstvo ili izbegavaju celularni odgovor domaæina) koje mogu:biti bez klinièkih simptoma (zato ¹to virusi miruju) ili simptomi mogu biti slabo izra¾eni. (Nekad u toku asimptomatskih infekcija, usled slabljenja odbrambenih snaga organizma i reaktivacije virusa, mogu nastati prolazne manifestne faze bolesti).
(Neki virusi (kao ¹to su virusi hepatitisa B i C) izazivaju nastanak imunskog odgovora koji je usmeren prema sopstvenim æelijama (u kojima se nalaze virusi), tako da efektorski imunski mehanizmi uzrokuju postepeno o¹teæenje tkiva.)
Bakterijske infekcije
Za nastanak infekcije najva¾nije su karakteristike bakterija koje odredjuju njihovu virulentnost (faktori virulencije bakterija):
– faktori atherencije,
– faktori invazivnosti i
– toksini.
Faktori virulencije omoguæavaju prianjanje bakterija za æelije domaæina, ¹irenje u organizmu i
nastanak o¹teæenja æelija domaæina.
Patogene bakterije prianjaju (atheriraju) za æelije domaæina posredstvom povr¹inskih molekula (iz bakterijskog zida ili membrane) koji se kao ligandi vezuju za specifiène æelijske receptore ili preko posebnih struktura koje omoguæavaju atherenciju bakterija za ciljne æelije.
Prema hemijskom sastavu receptori su najèe¹æe ugljeni hidrati (tj. ugljenohidratni ostaci glikoproteina), a athezivni molekuli bakterija (athezini) najèe¹æe su proteini
Specijalizovane bakterijske strukture koje omoguæavaju atheziju bakterija su:
fimbrije (Gram pozitivnih i Gram negativnih bakterija) koje se vezuju za receptore na epitelnim æelijama (koji u sebi sadr¾e ¹eæer manozu),
flagele (vibriona kolere),
polisaharidni glikokaliks, tj. kapsula i sluzavi omotaè (streptokoka i stafilokoka) koji se vezuju za epitelne æelije i sintetske implantate,
lipoteihoinska kiselina (koagulaza negativnog stafilokoka i piogenog streptokoka) koja se vezuje za fibronektin kojim su oblo¾ene epitelne æelije i
povr¹inski proteini (IgA proteaze) koji razgradjuju imunoglobuline klase A (IgA) i poma¾u prianjanje bakterija (Neisseria, Haemophilus i Streptococcus pneumoniae) za sluzoko¾u.
Faktori invazivnosti
enzimi (koji omoguæavaju njihovo ¹irenje u okolno tkivo) i antifagocitni faktori (koji spreèavaju fagocitozu).
Enzimi bakterijskog porekla omoguæavaju prodor patogenog uzroènika u okolno tkivo (i ¹irenje infekcije), a mehanizmi njihovog dejstva veoma su raznovrsni:
Streptokinaza rastvara fibrinske niti koaguluma i omoguæava ¹irenje streptokoka u okolno tkivo,
Hijaluronidaza razgradjuje medjuæelijsku supstancu vezivnog tkiva i omoguæava ¹irenje streptokokne ili pneumokokne infekcije,
Kolagenaza razgradnjom kolagena omoguæava prodor infektivnog uzroènika (klostridija) u tetive, hrskavièavo i ko¹tano tkivo,
Koagulaza uzrokuje stvaranje fibrinskog sloja koaguluma, koji ne dozvoljava prodor odbrambenim molekulima i æelijama do stafilokoka koji je uzroènik infekcije,
Egzotoksini
– Su proteini koji se sekretuju iz ¾ivih bakterijskih uzroènika,
– Specifièno se vezuju za odredjena tkiva I
– Izazivaju specifiène simptome bolesti (koji zavise od tropizma toksina, odnosno od æelija za koje se toksini vezuju).
– Uglavnom se sastoje iz dveju subjedinica, od kojih je jedna (subjedinica B) odgovorna za vezivanje toksina za specifiène receptore (engl. binding, ¹to znaèi vezujuæi), a druga (subjedinica A) za toksièno dejstvo enzima (engl. active, ¹to znaèi aktivan)
Bakterijski egzotoksini mogu delovati na nekoliko naèina:
izazivajuæi o¹teæenja æelijske membrane i lizu æelije, inhibi¹uæi sintezu proteina, poveæavajuæi
koncentraciju cikliènog AMP (cAMP) u æelijama, blokirajuæi oslobadjanje neurotransmitera i
aktivi¹uæi æelije imunskog sistema.
Izvesni egzotoksini o¹teæenjem æelijske membrane izazivaju lizu ciljnih æelija (usled poveæanja propustljivosti membrane voda ulazi u æeliju, æelija bubri i njena membrana prska).
– O¹teæenja æelijske membrane mogu prouzrokovati enzimi (lipaze) ili proteini koji se ugradjuju u æelijsku membranu, formirajuæi u njoj otvore (pore).
Neki toksini (kao toksin Corynebacterium-a diphteriae i Pseudomonas-a aeruganosae) inhibi¹u sintezu proteina u ciljnim æelijama (inaktivacijom faktora elongacije koji je neophodan za sintezu polipeptidnog lanca).
– Prestanak sinteze proteina uzrokuje smrt ciljnih æelija.
Koncentracija sekundarnog glasnika cAMP mo¾e se poveæati na nekoliko naèina:
direktnim oslobadjanjem cAMP od strane patogenih bakterija, oslobadjanjem enzima adenilat
ciklaze (koji u ciljnoj æeliji dovodi do stvaranja cAMP) ili stimulacijom aktivnosti adenilat ciklaze u ciljnoj æeliji.
Egzotoksini (oslobodjeni od strane Esherichia coli i Vibrio cholerae) stimuli¹u sintezu cAMP u
enterocitrima i uzrokuju luèenje velike kolièine teènosti i elektrolita (i nastanak proliva).
Toksini klostridija, koji blokiraju oslobadjanje neurotransmitera, mogu izazvati mlitavu ili spastiènu paralizu mi¹iæa.
Toksin Clostridium-a botulinum onemoguæava oslobadjanje acetilholina u neuromi¹iænim spojnicama i uzrokuje nastanak mlitave paralize mi¹iæa, dok toksin Clostridium-a tetani spreèava oslobadjanje inhibi¹uæih neurotransmitera i izaziva spastiènu mi¹iænu paralizu.
Neki egzotoksini kao superantigeni, aktivacijom velikog broja T limfocita uzrokuju oslobadjanje citokina IL-1 i TNF-ά i nastanak sistemskih promena.
Egzotoksin Staphylococcus-a aureus-a izaziva trovanje hranom ili sindrom toksiènog ¹oka, a egzotoksin Streptococcus-a pyogenes (grupe A) nastanak ¹arlaha.
• Endotoksini
- su lipopolisaharidi, saèinjeni od lipidnog (lipida A ) i polisaharidnog dela (O antigena).
- Znatno su slabiji toksini od egzotoksina (za njihovu toksiènost odgovorna je lipidna
komponenta).
- Lokalizovani su u æelijskom zidu Gram negativnih bakterija i oslobadjaju se tokom deobe ili razgradnje tih bakterija.
- Imaju sna¾no pirogeno i proinflamatorno dejstvo:
indukuju nastanak groznice, podstièu sintezu citokina (IL-1 i TNF-) i
aktivi¹u sistem komplementa alternativnim putem
- Njihovo prisustvo u cirkulaciji (u maloj kolièini) mo¾e da izazove oslobadjanje vazoaktivnih peptida i nastanak vazodilatacije i hipotenzije (tj. endotoksiènog ili septiènog ¹oka).
- Izazivaju poliklonsku aktivaciju B limfocita i
- Aktivi¹u XII faktor koagulacije (Hageman-ov faktor) sa inicijacijom diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK-a), sindroma koji karakteri¹e:
– razvoj diseminovane tromboze, potro¹nja faktora koagulacije i nastanak potro¹ne koagulopatije
(sa pojavom petehijalnih krvarenja).
REAKCIJA DOMAÆINA NA INFEKCIJU
Klinièke manifestacije, simptomi, znaci i ishod infektivnih bolesti odredjeni su:
direktnim i indirektnim efektima inflamacijske reakcije, imunskih reakcija, mehanizmima delovanja samih mikroorganizama
Klinièki, infektivne bolesti se mogu podeliti u dve osnovne grupe:
Prvu, èine one u kojima pre svega dolaze do izra¾aja efekti mikroorganizama i inflamacijska reakcija, a specifièni imunski odgovor doprinosi fazi prirodnog izleèenja i smirivanja simptoma (ove bolesti imaju akutni ili subakutni tok: perakutni toksièni sindrom, specifièni toksièni sindrom, akutne infektivne bolesti, SIRS, sepsa, ¹ok, MODS).
Drugu, èine one u kojima, pre svega, dolaze do izra¾aja efekti trajne aktivacije i odr¾avanja imunskog odgovora, te promena reaktivnosti imunskog sistema (hroniène infektivne bolesti, autoimunost, imunodeficijencije, virusna onkogeneza).
Uzroènici infekcije pokreæu u organizmu niz zbivanja od kojih su mnoga deo tzv. odgovora akutne faze.
ODGOVOR AKUTNE FAZE
Ukljuèuje:
Niz promena metabolièkih, endokrinih, imunskih i nervnih funkcija, groznicu, negativan azotni bilans, sinteze proteina akutne faze, a sinteze albumina, leukocitozu udru¾enu s broja nezrelih leukocita u krvi, conc Fe i Zn, a conc Cu.
Veæina promena nastaje u toku nekoliko sati ili dana od poèetka infekcije ili zapaljenja, mada neke ostaju i u toku trajne infekcije. U nastanku veæine od tih promena uèestvuju isti medijatori koje sinteti¹u aktivisane makrofage (IL-1, IL-6, TNF-). Generalno, delovanje ovih medijatora je sinergistièko, mada ne podjednako na sve promene koje ukljluèuje odgovor akutne faze.
Promene u krvi
Promene u krvnoj plazmi
Proteini plazme
Sedimentacija eritrocita
Proteini plazme
U toku akutne infekcije sinteze albumina u jetri praæeno je 1 i 2 globulina (zbog sinteze proteina akutne faze) i globulina - fibrinogena ( takodje proteina akutne faze, ¹to se obièno ne vidi jer se elektroforeza proteina standardno odredjuje u serumu), dok globulinska frakcija mo¾e biti i zbog sinteze transferina u jetri u njegovog prelaska u medjuæelijski prostor.
Proteini akutne faze (kao pozitivni i negativni markeri zapaljenja) sinteti¹u se u jetri pod dejstvom IL-1, IL-6 i TNF-i imaju ulogu u nespecifiènoj za¹titi organizma.
U toku hroniène infekcije najveæe poveæanje je koncentracije globilina (kojima pripadaju imunoglobulini, tj. specifièna antitela sintetisana u humoralnoj odbrani organizma).
Sedimentacija ER (SE, nespecifièna laboratoriska analiza kojom se odredjuje brzina talo¾enja eritrocita i drugih æelija iz stajaæe krvi), javlja se redovno u generalizovanim bakt. Infekcijama.
U akutnoj infekciji nastaje zbog koncentracije proteina akutne faze i imunoglobulina, a u hroniènoj zbog koncentracije globulina, ali èesto i zbog anemije.
PROMENE BROJA LEUKOCITA
Promene u broju leukocita mogu da budu: apsolutno poveæanje (ili smanjenje) broja leukocita (koje mo¾e biti praæeno promenom relativnog odnosa leukocitnih subpopulacija).
Promene odnosa leukocitnih subpopulacija korisne su u diferencijalnoj dijagnozi infekcije prema uzroèniku: bakterijske su najèe¹æe praæene poveæanjem broja neutrofilnih leukocita, virusne poveæanjem broja limfocita a parazitske infekcije poveæanjem broja eozinofilnih leukocita u perifernoj krvi.
U toku bakterijskih infekcija u inflamatornom ¾ari¹tu dolazi do sinteze brojnih citokina, a neki od njih poma¾u sazrevanje neutrofilnih leukocita u kostnoj sr¾i i njihovo oslobadjanje iz rezervnog prostora zrelih æelija (granulocitne rezerve kostne sr¾i).
Limfocitoza u toku virusnih infekcija najèe¹æe je posledica dejstva oslobodjenih citokina koji utièu na aktivaciju i proliferaciju limfocita (kao ¹to je sluèaj sa proliferacijom CD8+ T limfocita, koji se nazivaju „virociti“, u toku infekcije sa EBV), a jednim delom i prelaska neutrofilnih leukocita iz krvi u tkiva.
broja eozinofilnih leukocita u krvi, koje prati infekcije multicelularnim parazitima, nastaje usled dejstva T limfokina na sazrevanje eozinofilnih leukocita u kostnoj sr¾i.
Interesantno je da se smanjenje broja eozinofilnih leukocita sreæe na poèetku razlièitih infekcija, dok pri kraju infekcije nastaje poveæanje broja eozinofilnih leukocita, ¹to se naziva zora zdravlja i predstavlja dobar prognostièki znak.
PROMENE U BROJU TROMBOCITA
Tokom infekcije mo¾e nastati broja trombocita u perifernoj krvi (trombocitopenije) usled athezije trombocita za zid krvnih sudova, agregacije trombocita, stvaranja antitrombocitnih antitela i o¹teæenja kostne sr¾i (sa broja prekursorskih æelija trombocitne loze).
Neke hroniène infekcije mogu da budu praæene broja trombocita (trombocitozom).
Neke hroniène infekcije mogu da budu praæene broja trombocita (trombocitozom).
PROMENE KOAGULACIJE KRVI
Promene u koagulabilnosti krvi (u pravcu pojaèane sklonosti ka stvaranju tromba) nastaju usled:
– aktivacije unutra¹njeg puta koagulacije krvi (produktima mikroorganizama ili nekim imunskim mehanizmima koji aktivi¹u XII faktor) ili
– o¹teæenja zidova krvnih sudova, sa osloba|anjem tkivnog tromboplastina (koji pokreæe spolja¹nji put koagulacije).
U najte¾im poremeæajima formiraju se brojni trombi u cirkulaciji ¹to se naziva diseminovana intravaskularna koagulacija ( DIK), a usled potro¹nje faktora koagulacije ovo stanje mo¾e da se komplikuje krvarenjima.
POREMEÆAJI BROJA ERITROCITA
Anemija mo¾e da nastane u akutnoj infekciji (obièno hemolizna, usled delovanja bakterijskih toksina ili imunskog odgovora pokrenutog infekcijom, mada mo¾e biti uzrokovana i supresijom kosne sr¾i)
Anemija (normnohromna ili hipohromna) se èesto javlja i ako infekcija traje du¾e od nedelju dana (anemija hroniène infekcije) - normnohromna ili hipohromna
METABOLIÈKI POREMEÆAJI
Kod svih infekcija vidja se katabolizam belanèevina, koji nastaje usled dejstva hormona nadbubre¾nih ¾lezda (u okviru OAS) ili citokina (IL-1 i TNF-) oslobodjenih tokom infekcije.
U te¹kim infekcijama mo¾e da se nivo lipida u serumu.
U nekim infekcijama mogu da nastanu znaèajniji poremeæaji koncentracije elektrolita, sa gubitkom ili zadr¾avanjem vode.
Dijagnoza infektivne bolesti
Dokaz prisustva patogena na mestu infekcije obolelog
Postojanje klinièkih znakova i simptoma (simptomatologija) koji su kompatibilni sa odredjenim infektivnim procesom
Tehnike za laboratorijsku dijagnostiku
Kultura
Serolologija ili detekcija karakteristiènih antigena
Gensko sekvencioniranje ili metabolièki produkti patogena
Tipovi Antimikrobnih agensa
Antibakterijski, antivirusni, antifungni, antiparazitski agensi
Klasifikacija antibakteriskih agensa prema mestu delovanja
Penicilni: æelijski zid Tetraciklini: ribozomi Hinoloni: DNK sinteza
Cefalosporini: æelijski zid Makrolidi: ribozomi
Monobaktami: æelijski zid Sulfonamidi: sinteza folne kiseline
Aminoglikozidi: ribozomi Glikopeptidi: ribozomi
Orudja bioterorizma
Kategorija A
– Kuga
– Tularemija
– Velike boginje
– Virusi hemoragijskih groznica
Kategorija B
– Uzroènici alimentarnih i vodom uzrokovanih infekcija
– Uzroènici zoonoza
– Virusni encefalitidi
Category C agents
– Micobacterium tuberculosis
– Nipah virus i hantavirus
– Vurus ¾ute groznice
– Criptosporidium parvum