Privlaènost je u mirisu, pardon mozgu

[Bred]

Heteroseksualke i lezbijke razlièito reagiraju na specifiène ljudske mirise, a spojevi nalik feromonima kod homoseksualki izazivaju sliènu aktivnost mozga kao i kod hetero mu¹kih.

"No, na¹a studija ne odgovara na pitanje o uzrocima tog efekta", nagla¹ava Ivanka Savic s Instituta Karolinska u Stockholmu, koja je vodila studiju sa skaniranjem mozgova.

"I ne mo¾emo reæi jesu li te razlike uzrokovane prethodno postojeæim razlikama u njihovom mozgu ili su pro¹la seksualna iskustva toliko utjecala na njihov mozak da razlièito reagira", ka¾e Saviceva.

Ona i njezini kolege su tra¾ili od 12 lezbijki i 12 hetero ¾ena da udi¹u koncentrirane uzorke dva steroida: EST, koji je deriviran iz estrogena i nalazi se u urinu trudnih ¾ena i AND, koji se derivira iz progesterona i nalazi se u znoju mu¹kog pazuha.

PET-skeniranje je otkrilo podruèja u mozgu ¾ena koja su odgovorna za svaki spoj. Kad su hetero ¾ene pomirisale AND, njihov mozak je pokazivao aktivnost u prednjem hipotalamusu, podruèju mozda za koje se vjeruje da je odgovorno za obraðivanje seksualnih signala.

A EST je prouzroèio aktivnost samo u olfaktornom podruèju mozga, koje je odgovorno za obradu mirisa.
No, kod lezbijki je jedina zabilje¾ena aktivnost ona u olfaktornom podruèju, bez obzira na to ¹to mirisale.

Seksualne preference
Znanstvenici su zakljuèili da ti 'stimulansi nalik feromonima' stvaraju razlièite reakcije u prednjem hipotalamusu ¾ena razlièitih seksualnih orijentacija, te da njihov rad podupire tezu da prednji hipotalamus igra va¾nu ulogu u seksualnim preferencama.

Uzorak mo¾dane aktivnosti lezbijki kod oba je spoja bio slièan – iako ne identièan – uzorku hetero mu¹karaca.

U svibnju 2005. isti je znanstveni tim dokazao da mozgovi hetero ¾ena i mu¹karaca reagiraju isto, bez obzira mirisali li AND ili EST.

No, George Preti i Charles Wysocki, koji su proveli slièno istra¾ivanje u Kemijskom centru za osjete Monell u Philadelphiji, imaju nekih prigovora na ¹vedsku studiju.

Oni su New Scientistu rekli da su ¹vedski znanstvenici "oti¹li predaleko implicirajuæi da su dva spoja koja su koristili nalik feromonima".

"Iako ih zovu navodnim feromonima, u biomedicinskoj literaturi neæe naæi nikakav èvrsti dokaz da su ti spojevi feromoni", ka¾e Wysocki. "Zapravo, znanstvenici se jo¹ uvijek spore postoje li uopæe ljudski spolni feromoni".

Ljudi imaju drugih vrsta feromona: od kemijskih spojeva koje ispu¹tamo kad smo upla¹eni, preko onih koji majci omoguæavaju da po mirisu prepozna svoju bebu do feromona koji uzrokuju usklaðivanje mensturalnih ciklusa cimerica.

Slabi dokazi
"Indirektni dokazu ukazuju na to da i ljudi imaju spolne feromone i znanstvenici su otvoreni toj moguænosti", rekla je Saviceva.

"Do danas", odgovara Wysocki, "nijedno istra¾ivanje nije nedvojbeno pokazalo da postoje feromoni koji utjeèu na ljudsku seksualnost".

Malo se zna i o samom EST-u, spoju deriviranom iz estrogena. "No, dokazi da bi drugi spoj, koji se derivira iz progesterona, mogao biti spolni feromon su jaki", ka¾e Saviceva.

"I dok ga ima u mu¹kom znoju", ka¾e Preti, "ima ga i u ¾enskom, zato je vrlo nejasna njegova uloga kao posrednika za seksualnu privlaènost kod hetero ¾ena".

Napominje i da su ¹vedski znanstvenici koristili proèi¹æeni, kristalizirani oblik spojeva, èineæi ih tako gotovo milijun puta koncentriranijima od spojeva koje prirodnim putem prozivede ljudsko tijelo.

Veæe koncentracije ponekad mogu izazvati jaèu reakciju, ali neku potpuno drugu od one oèekivane.

Savic priznaje da je to 'problem', ali je ka¾e da se nada da æe u buduæim studijama koristiti prirodne kocentracije tih kemijskih spojeva.

Unatoè tim razmimoila¾enjima, znanstvenici se sla¾u da je mapiranje razlika u mo¾danoj aktivnosti izmeðu lezbijki i hetero ¾ena va¾ni korak prema razumijevanju manifestacije seksualne orijentacije u mozgu.