Istine i zablude o zaslaðivaèima

[Bred]

Autor: Mira Brus, prof. dr Ivan Stankoviæ |

U hrani i piæima zaslaðivaèi se koriste kao zamena za ¹eæer, budu­­­æi da takoðe daju sladak ukus, ali i mnogo manje energije od ¹eæera. Ako jedan gram ¹eæera oslobaða 4,1 kilokaloriju, odgovarajuæa kolièina intenzivnih zaslaðivaèa koja daje adekvatnu slatkoæu uop¹te nema energetsku vrednost ili je ona veoma niska. Zato se dodaju veæem broju prehrambenih proizvoda, a naroèito su korisni za dijabetièare i one koji ¾ele da smr¹aju.


Meðutim, spokoj konzumenata zaslaðivaèa naru¹avaju prièe o njihovom kancerogenom dejstvu.
– Najèe¹æi motiv za ove dezinformacije je konkurencija izmeðu razlièitih proizvoðaèa ¹eæera i zaslaðivaèa – ka¾e prof. dr Ivan Stankoviæ, koji na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu predaje bromatologiju, nauku o hrani, kao i kontrolu zdravstvene ispravnosti namirnica i nastavlja: „Svi zaslaðivaèi koji se nalaze na pozitivnoj listi aditiva smatraju se bezbednim kada se koriste u propisanim kolièinama, jer su morali da proðu rigoroznu meðunarodnu procenu rizika koja zahteva odgovarajuæe toksikolo¹ke, metabolièke i druge studije, kao i procenu unosa iz svih moguæih izvora.“
Kao jedna od 22 grupe aditiva, zaslaðivaèi su se nekada delili na prirodne i ve¹taèke, a danas na nutritivne i intenzivne zaslaðivaèe. Prvi, po hemijskom sastavu ¹eæerni alkoholi (polioli), imaju skoro duplo manju energetsku vrednost od ¹eæera i ne¹to su malo manje slatki od njega, ¹to znaèi da moraju da se koriste u malo veæoj kolièini. To su, recimo, sorbitol, manitol, laktitol, ksilitol i slièno. Samo se delimuièno apsorbuju, ne izazivaju karijes kao saharoza, pa se zato èesto i dodaju nekim proizvodima za dentalnu higijenu, kao ¹to su paste za zube, razne bombone za osve¾avanje daha, ¾vakaæe gume. Ipak, kod svih proizvoda koji imaju vi¹e od deset odsto poliola mora da stoji upozorenje da prekomerna upotreba mo¾e da izazove laksativni efekat, odnosno osmotsku dijareju. Metabolièki put ovih zaslaðivaèa drugaèiji je od glukoze, pa mogu da ih koriste dijabetièari.
Druga grupa, intenzivni zaslaðivaèi, koji su od nekoliko stotina do nekoliko desetina hiljada puta slaði od ¹eæera, koristi se u znatno manjim kolièinama. Tu spadaju: aspartam, ciklamati, saharin, acesulfam K, jedan noviji – sukraloza, i dva zaslaðivaèa koji se dobijaju iz biljaka – neohesperidim DC (dobija se iz kore pomorand¾e) i taumatin (iz jedne vrste èetinara).
Saharin se, obja¹njava dr Stankoviæ, danas ne koristi kao nekada, jer ima naknadni malo metalni ukus, pa se vi¹e kombinuje sa drugim zaslaðivaèima. Najslièniji ukus ¹eæeru ima aspartam i novi zaslaðivaè – sukraloza. Nedostatak aspartam je ¹to je neupotrebljiv u namirnicama koje se termièki obraðuju, po¹to se na povi¹enoj temperaturi vrlo brzo raspada i gubi sladak ukus.

nastavak -> http://www.blic.rs/slobodnovreme.php?id=103391