Izbeglice, imigranti, stranci...

Started by tarantulica, 02-05-2007, 19:23:31

Previous topic - Next topic

0 Members and 2 Guests are viewing this topic.

willie the scot

ova dva prva reda u mojoj predhodnoj poruci su citat daretove poruke,samo da ne bude zabune oko toga.
Quote from: Darker on 03-05-2007, 10:17:29
Quote from: willie the scot on 03-05-2007, 10:11:26
rekao sam "sacica"-to upucuje upravo na suprotno od generalizacije koju pokusavas da mi stavis u usta.beograd ima kosmopolitski duh i van te sacice.
Hmmmmmmm, sla¾em se, sa tim ¹to mislim da Beograd razmi¹lja kao ta ¹aèica i van te ¹aèice, ako kapira¹ ¹ta hoæu da ka¾em...

po¹to sam pro¹irio temu, da ka¾em jo¹ ne¹to... rekoh gore da kad sam bio mali, sam mislio da ako je neko do¹ao iz hrvatske - on je Hrvat.
e na neki naèin i danas mislim tako. Mislim, ako ti je recimo, u hrvatskoj tako lepo, ¹to si do¹ao ovde? Ako nije, a do¹ao si ovde, onda se potrudi da postane¹ srbin. ne prièam dakle sad o izbeglicama, prièam o strancima. odakle god da su do¹li. ne treba zajednica u koju si do¹ao da se trudi da te prihvati, koliko ti sam treba da se trudi¹ da te ona prihvati. primer sa muslimanima u francuskoj recimo. meni je skroz normalno da oni ne mogu da nose fered¾e, da prièaju na farncuskom i ostale stvari. jer, oni su Gosti, ako hoæe da postanu domaæini, moraju da se asimiluju sa starijim domaæinima, a ne da insistiraju na svojim razlikama. jer onda nisu do¹li kao imigranti, veæ kao OSVAJAÈI;-)
sacicu po sacicu...hoces da ka kazes da je beograd kosmopolitskiji od sacice,a ne slusas sta ti govorim.ta sacica nije kosmopolitska.

Darker

Aman, znao sam, ko prièa vama bilo ¹ta??:-)

Ja znam za to, i sam sam naveo jo¹ gore primere, ali ka¾em ¹ta izbeglice prièaju o satrosedeocima: dakle, umesto da odemo svi da ih branimo, mi pominjemo njihove spasioce kao krvnike i srpske izrode, dakle mi i takvi koji tako mislimo smo i krivi za sve...
A ti mi, smo oni koji nisu imali nikakvog uèe¹æa u ratu, koji taj rat nisu ¾eleli, i kojima je muka od tih prièa, koji su demonstrirali protiv Milo¹eviæevog re¾ima, koji je, po nama i odgovoran za sva ta s***nja. Kao ¹to je odgovoran I tuðman i izetbegoviæ. A onda izbeglice nas uèe ¹ta je patriotizam... e o tome prièam...
Ki, uleteo si mi sa komentarom :K
Quoteocekujes da se neko ko je "dosao sa strane" prilagodi
ok
ali nemoj ocekivati da ti taj isti ljubi stopala i gleda te ponizno zato sto si ga primio u svoj dom
to je veliki problem, naravno i to je ono o èemu prièamo. tolerancije nema: jer su sankcije, ratno stanje, nema sluha za tuðe probleme jer ih i sam ima¹ preko glave...

Quote
zasto mislis da je neko ko je dosao iz Hrvatske ili BiH dosao ovde zato sto mu je tamo bilo lepo
i sta ti ljudi rade/govore i navode te da tako mislis?
molim te, daj mi konkretan primer

Nisam to rekao, nego ka¾em, nisi do¹ao ovde zato ¹to ti je tamo bilo lepo, da ti je bilo lepo-ostao bi. Do¹ao si ovde jer, koliko god da je ru¾no, ipak ti je lep¹e nego tamo :wink: A to znaèi: ne proklinji sudbu kletu ¹to te dovela ovde :cvet

Korisnicko Ime

Jasta

sto se patriotskih prica, as you know, slazemo se apsolutno
slusao sam skoro radio pa rece neka zenska jednom "patrioti "zasto sebi dajete za pravo da stavljate veto na patriotizam?"
ali ovde vec zalazimo u neke druge teme

maslacak, willie i ja pricali o omalovazavanju i vredjanju

Quote from: Darker on 03-05-2007, 10:45:19
Nisam to rekao, nego ka¾em, nisi do¹ao ovde zato ¹to ti je tamo bilo lepo, da ti je bilo lepo-ostao bi. Do¹ao si ovde jer, koliko god da je ru¾no, ipak ti je lep¹e nego tamo :wink: A to znaèi: ne proklinji sudbu kletu ¹to te dovela ovde :cvet

razumeo ;)

Kremenko

#18
Bora Djordjevic je napisao pesmu BEOGRADE,BEOGRADE-poslusajte je...Mada, Kerber ima bolju ,ali mnogo potresniju-SEOBE.Gadja pravo u ranjenu dusu prognanika(izbeglica,kako god).Kad god je cujem,suze krecu same od sebe kao po ustaljenom mehanizmu.Toliko od mene...Isuvise mi je BOLNO iskustvo vezano za prvu godinu mog prognanickog staza(iako su godine prosle),a i mislim da bi me ponovo dotuklo necije nerazumevanje.

zoe

Управо тако Кременко! Избеглице су заправо прогнаници! И тужно је и претужно кад си у својој матичној Србији (јер избеглице су Срби) грађанин другог реда... :(

Мене боли и цела ова ситуација са Црном Гором и страшно ме погађа она тема о летовању у ЦГ где се одједном делимо на НАС и ЊИХ (шта год то значило). И тако МИ, ВИ и ОНИ постајемо странци, туђи, далеки... зашто, доврага?

Darker

Zato ¹to su ONI izabrali da ne budu MI;-) Vrlo jasno...

Maslacak

slazem se potpuno sa onim da se treba prilagoditi zemlji u koju si dosao
po principu: "Ako si u Rimu.." (neprilagodjavanjem dobijes Kosovo npr :K)
ali to je proces, i ne ide tako lako
ja sam se za 5 dana potpuno asimilovala :>
ali mojoj mami je trebalo puuuno vremena da shvati da se u Sarajevo nece vratiti
a kada odete u prodavnicu
i ne daju vam hleb samo zato sto ste trazili "hljeb"...ili jos gore, moja mama je trazila "kruh" ...
:ohwell:
ne znam, mislim da je potrebno razumevanje i strpljenje sa obe strane.
a toga je i bilo i nije bilo...opet sa obe strane...

a evo, ja sam izbeglica (mada, zvanicno vise i nisam :happy:) i nikog ne ucim sta je patriotizam...odnosno, slazem se sa npr Daretovim patriotskim gledistima... tako da...nismo svi ni isti :>

Darker

Thanks maslaèak, ti si ono zrnce retorike koje mi fali:-)

tarantulica

Maslachkice, hocesh da budesh i moj alter ego?  :cvet

Svi ste u prethodnim postovima rekli ono shto ja nisam umela da srochim....

Mozda se ipak nekako slozimo.... :cvet

Maslacak

pauchice, moze! :happy:

haha
darkeru, ti si kamencina retorike koja meni fali :luda

ali ovo je vec debeo off...

e, a kako ste se vi odnosili prema deci "pridoslicama" u odeljenju?
jeste imali neku averziju? :>
kako su se ona prilagodjavala?
ja se dobro secam dva decaka koja su dosla '95., posle Oluje.
jedan nikako nije mogao da se prilagodi, nije nikad normalno pricao, svadjao se, tukao...uzas.
niko ga u odeljenju nije voleo...valjda nismo umeli da shvatimo koliko mu je tesko.

Masha

#25
U moje odeljenje je jos `92. dosla jedna devojcica, a kasnije su dosla jos dva decaka. Mi smo ih lepo primili, ali i pored toga su bili dosta povuceni, pogotovo devojcica. Jako dugo nije mnogo komunicirala sa nama i pricala je jedino kada je ucitelj nesto pita, ali vremenom se opustila i prilagodila koliko toliko. U svakom slucaju nismo digli ruke od nje i bili smo uporni, ali i strpljivi.

tarantulica

Ja sam ishla u multinacionalno odeljenje, kad malo bolje razmislim... Imali smo Berishu, Emiru, Tomislava, Ditu... Meni je to bilo normalno... Onda je u jednom trenutku Berisha napustio shkolu, a Emira, Dita i Tomislav su se ispisali i mi smo im poslednjeg dana u nashoj shkoli doneli tortu i svi smo plakali... Kad su posle doshli Urosh i Boris, svima je bilo ok (dechacima malo vishe, jer su pocheli da pobedjuju u fudbalu)... Zato ponekad pomislim da zivim u bajci, jer nisam imala prilike da vidim losh odnos prema pridoshlicama u okruzenju... I drago mi je shto je tako... :wink:

P.S. Shto se tiche njihovog prilagodjavanja, Urosh je uvek bio extra djak, do sad je verovatno zavrshio prava, Boris je bio zezator, a shkola njegova pozornica... Nadam se da je i njima taj period osnovne shkole ipak ostao u secanju po dobrim stvarima  :cvet

pereca

Kad sam izbegla iz Bosne, vec mi je bilo dovoljno tesko da odnos ljudi domacina ni na koji nacin nije mogao da znatno da utice na kolicinu moje tuge.
I los odnos, ali i previse dobar, sazaljiv bi me samo podsetio u kakvoj situaciji se nalazim.
U prvo vreme mi je samo bilo bitno da imam dobre ocene u skoli, da ne razocaram roditelje koji su stotine kilometara bili daleko od mene, u ratu.
O meni se brinuo moj sesnaestogodisnji brat (i sam dete) i apsolutno nikoga nismo imali u Zrenjaninu.
Otisli smo u ucenicki dom, a posle nekog vremena kada je moj otac uspeo da dodje da nas poseti, neka zena mu je rekla kako mi izbeglice uzimamo mesta u domovima deci iz Srbije.
Moj tata nije zeleo da nama neko to prebaci i poceli smo da zivimo privatno.
Posle je bilo komentara kako izbeglice imaju para za stanarinu.
Hocu da kazem, da sam se obazirala na komentare pojedinih, verovatno bih uz svu muku rata, brige za roditeljima, razdvojenosti... zavrsila u Lazi. Jer neko zlurad ce uvek naci slican komentar, ali pitanje je da li cu se obazirati na to i kao sto rece Darker, sebe smatrati mucenicom ili cu prosto shvatiti da na svetu ima i zlih i dobrih ljudi, i da cu sliku sveta stvarati onako kako ce meni koristiti.
Ja sam nekako nesvesno, izabrala ovo drugo i stekla mnooogo prijatelja, lako sam se uklopila, a roditelji mog najboljeg druga iz skole me smatrali za svoje cetvrto dete, kod njih sam na kraju i zivela. Mogu da kazem da su me oni dobrim delom i vaspitali, jer sam zaista bila dete.

Poenta je da stvari ne mogu da se generalizuju, ali mogu da se postave u svoju korist.
Na kraju, smatram da mi je jedinu traumu doneo rat, a los odnos ljudi domacina prema meni nije. Njih sam zaboravljala, a one dobre cuvala i uzvracala istom merom.

Danas jednako volim i Bosnu i Srbiju. Stavise, smatram ih za jedno, neodvojivo. Most na Drini je za mene samo most, a ne granica. Lepo mi je i ovde i tamo, jedno drugo dopunjuju i bez jednog od ta dva, uvek bi nesto nedostajalo.
A gde cu ziveti? Ko zna, tamo gde bude bilo vise mogucnosti, vise uspeha. Gde god to bude bilo, uvek cu se vracati i na drugu stranu.
A tako je, pre svega, zbog divnih ljudi i tamo i ovamo.

Ayrton Senna

Ljudi, izabrali ste suvise tesku temu za razmatranje, jer, koliko god se trudili, na kraju se dobija negativan skor, mnogi su na gubitku.
Slazem se sa predhodno iznesenim stavovima, i drago mi je da medju nama ima dosta ljudi koji sa razumevanjem prihvataju celu ovu pricu. Jer, moram da predstavim nesto iz svog ugla.

'95.god. posle poznatih akcija u Republici Srpskoj Krajini, posmatrao sam na televiziji egzodus tog naroda, koji, ostavljajuci kucni prag, pokusavaju da sacuvaju glavu na ramenima.
Upoznao sam svoje vrsnjake koji su kao izbegla lica smesteni u mom gradu, u delu moje srednje skole. Ma njihovim licima se mogla videti samo tuga, ali su svi skupljali snage da nastave zivot dalje. I oni sami su bili svesni teskoca koje ih ocekuju. Sredina ih je dobro prihvatila, istina hvalilo nam je nasih ljudi(srba).
Druzio sam se sa nekima od njih, po ceo dan smo igrali basket u dvoristu skole, salili se.
Niko od njih nikad nije spomenuo muke koje su prosli na putu do Srbije, pokazivali su izuzetnu snagu i ponekad optimizam!?

Posmatrajuci uslove u kojima zive(stambeni prostor, tacnije ucionice), zapitao sam se Boze, da li je ovo java ili ruzan san? Sta bih ja uradio da se nadjem u takvoj situaciji.

Kao da me je sam VRAG cuo. 10. jun 1999. NATO snage ulaze na Kosovo, a sa njima buljuci Siptara iz Makedonije, Albanije. Slede dve mucne nedelje straha, nespavanja, borbe za goli zivot(uz blokadu u kuci i oruzijem na gotovs). Nakon svega, moja porodica se povlaci u srpsko selo blizu Pristine, i tu pocinju muke. Od svog rodnog grada, od svog okupiranog stana udaljen sam samo 3 km, a doziveo sam da budem gradjanin drugog reda(da nekazem popljuvan-suvise je tesko) u selu u kom imam cak i rodjake.
Ja sam cak brzo nakon toga dosao u Beograd, upisao sam fakultet, i tu ponovo proziveo neke mucne stvari, ali moja porodica koja je ostala dole u selu, ni dan danas ne moze da ostvari neka osnovna ljudska prava. Sve su to prezirni pogledi, a bez ikakvog razloga i povoda.

Vreme leci sve, ali je vazno ostati citav i u jednom komadu, a nositi se sa mukom. A srce ce boleti vecno. Jer, tesko je proci pored naselja u kom si odrastao, pored skole, ici ulicama koje si kao dete prolazio uzduz i popreko, a danas zbog (ne)sigurnosti ne mozes nogom da krocis. 

Darker

Quote from: pereca on 08-05-2007, 00:26:12

neka zena mu je rekla kako mi izbeglice uzimamo mesta u domovima deci iz Srbije.
Moj tata nije zeleo da nama neko to prebaci i poceli smo da zivimo privatno.
Posle je bilo komentara kako izbeglice imaju para za stanarinu.
Hocu da kazem, da sam se obazirala na komentare pojedinih, verovatno bih uz svu muku rata, brige za roditeljima, razdvojenosti... zavrsila u Lazi. Jer neko zlurad ce uvek naci slican komentar, ali pitanje je da li cu se obazirati na to i kao sto rece Darker, sebe smatrati mucenicom ili cu prosto shvatiti da na svetu ima i zlih i dobrih ljudi, i da cu sliku sveta stvarati onako kako ce meni koristiti.


Poenta je da stvari ne mogu da se generalizuju, ali mogu da se postave u svoju korist.

A tako je, pre svega, zbog divnih ljudi i tamo i ovamo.

ovo je savr¹en text. Upravo je to poenta.(p.s. umro sam od smeha na one komentare zluradih:-D)