Vinova loza u medicini i farmaciji

Started by Adonis_Vernalis, 28-08-2007, 11:13:13

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Adonis_Vernalis

Tekst koji ovde postujem, objavljen je u "Poljoprivrednom kalendaru" za 2005. godinu, u izdanju "Dnevnik - Poljoprivrednik" A.D. Novi Sad.

Stavljam ga i ovde, jer retko ko od studenata ima priliku da dodje do "Poljoprivrednog kalendara", a tekst smatram zanimljivim (naravno, ne zato sto sam ga ja pisao), jer daje neke podatke o medicinskoj upotrebi vinove loze koji bi mogli da vam budu interesantni.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Vinova loza u farmaciji i medicini


Verovatno da nema èoveka koji tokom svog ¾ivota, barem jednom, nije okusio vino. To piæe, u kome se „nalazi istina“, koje je opevano kao „hrana bogovima“ i koje je izvor inspiracije jednima ili uteha drugima, ipak je samo jedan od proizvoda koji se dobijaju od vinove loze. Meðutim, malo je onih, èak i meðu vrsnim poznavaocima, koji znaju da se vinova loza ubraja i meðu cenjene lekovite biljke, kao i onih kojima je poznato da se njenom preradom mogu dobiti veoma vredni proizvodi, koji svoju punu primenu nalaze u farmaceutskoj industriji. Ovi proizvodi nisu vino, niti sokovi, a ni suvo gro¾ðe: namenjeni su iskljuèivo prevenciji i leèenju èitavog niza oboljenja, od kojih mnoga pogaðaju i stanovnike na¹e zemlje.

Osnovne botanièke karakteristike vinove loze

Vinova loza (ili Vitis vinifera L., familija Vitaceae, kako glasi nauèno ime ove biljne vrste) je vi¹egodi¹nja poviju¹a odrvenelog stabla, poreklom iz oblasti Kaspijskog mora i Male Azije, gde se jo¹ uvek mogu pronaæi samonikli primerci koji pripadaju ovom rodu. Njeni zeljasti izdanci (lastari) mogu dostiæi du¾inu i do 35 m, ali se pri gajenju obièno orezuju na du¾inu od 1 do 3 m. Listovi vinove loze su naizmenièno rasporeðeni, re¾njeviti, nazubljeni po obodu, goli na licu i, èesto, dlakavi na nalièju. Cvetovi vinove loze su brojni, mirisni i, za razliku od listova, grupisani u slo¾ene cvasti tipa grozda. Plodovi su soène bobice, preènika 6 – 22 mm, udru¾eni u duge i velike grozdove. Bobice su razlièitog oblika i boje: èesto su okruglaste do ovalne, zelene ili ¾ute, crvene ili crnoljubièaste poko¾ice. U soènoj pulpi ploda, obièno se nalaze 2 – 4 jajolika semena, mada èesto izostaju.
Prema veæini autora, vrsta Vitis vinifera se, u taksonomskoj klasifikaciji, deli u dve glavne podvrste. Jedna je ssp. sylvestris (Gmelin) Hegi, koja se smatra samoniklom, a druga ssp. vinifera, koja se uglavnom gaji. Prema drugima, ovoj vrsti pripada jo¹ jedna podvrsta, ssp. caucasica Vavilov, koja se mo¾e pronaæi i kao gajena i kao samonikla, uglavnom u ju¾nim krajevima biv¹eg SSSR i istoènom Sredozemlju i centralnoj Aziji, od Irana do Ka¹mira.

U poslednje vreme, gajena podvrsta (ssp. vinifera) se deli u tri grupe, na osnovu morfolo¹kih razlika i geografskog porekla: grupu occidentalis (occident = zapad) èine sorte vinove loze poreklom iz doline Nila i zapadne Evrope; grupu orientalis (orient = istok) èine one koje potièu iz doline reke Jordan, dok grupu pontica (Pontus = Crno more) èine predstavnici vrste èije se morfolo¹ke osobine i poreklo nalaze izmeðu prethodne dve grupe. Smatra se da su predstavnike grupe pontica u Evropu doneli Fenièani i da su upravo oni daleki preci mnogih danas poznatih vrsta belog gro¾ða. Naravno, treba pomenuti i odreðeni broj amerièkih vrsta, koje su unete u Evropu tokom poslednjih sto godina, zbog izra¾ene otpornosti prema odreðenim biljnim bolestima.

Istorijat ¹irenja vinove loze kao kulturne biljke
Vinova loza je èoveku odavno poznata, o èemu svedoèe arheolo¹ki nalazi fosilizovanih listova i semena iz perioda miocena i tercijera, poreklom iz kontinentalne Evrope, Engleske, Islanda i Severne Amerike. Semena bobica gro¾ða koja su pronaðena u nalazi¹tima iz Bronzanog doba ili u grobnicama starog Egipta, morfolo¹ki su vrlo slièna onima koje danas poznajemo.

Smatra se da je prvi uspe¹an poku¹aj kultivisanja vinove loze zabele¾en u regionu Kaspijskog mora, odakle se vinova loza, sada kao kulturna biljka, ra¹irila i ka istoku, i ka zapadu. Prema zapadu, doprla je najpre do obala Grèke (u periodu izmeðu 18. i 16. veka p.n.e.), Italije (9. – 7. vek p.n.e.) i, na posletku, Galije (dana¹nja Francuska, pribli¾no 6. vek p.n.e.). Na istoku, vinova loza je najpre kultivisana na teritoriji dana¹nje Turske, da bi se postepeno pro¹irila preko teritorija Persije (dana¹nji Iran) do Indije i Kine, gde je introdukovana 128. godine p.n.e.

Do amerièkog kontinenta, vinovu lozu su doneli ©panci (prvi kolonizatori Meksika), poèetkom 16. veka n.e., a nedugo zatim, bele¾e se i prvi poku¹aji da se ova biljna vrsta prilagodi klimatskim uslovima koji vladaju na jugoistoku Severne Amerike. Ovi poku¹aji nisu bili uspe¹ni, jer su evropske vrste vinove loze ispoljile neotpornost prema niskim temperaturama i biljnim bolestima, pa je njeno kultivisanje uspe¹nije nastavljeno kasnije u Kaliforniji.

Danas se vinova loza gaji najvi¹e u toplim krajevima severne polulopte, prvenstveno Sredozemnog basena ju¾ne Evrope (Grèka, Italija, Francuska, ©panija) i centralne Azije. Meðutim, sve veæi znaèaj imaju i vinogorja Ju¾noafrièke Republike, SAD (Kalifornija), Argentine, Èilea, Australije i Novog Zelanda. To su regioni sa klimatskim i pedolo¹kim karakteristikama koje izuzetno pogoduju vinovoj lozi: preovlaðuju duga, topla, suva leta i blage zime, dok je zemlji¹te ovih krajeva peskovito, ocedito i rastresito.

Hemijski sastav
Od poèetka 20. veka do danas, izvedena su brojna istra¾ivanja hemijskog sastava razlièitih organa vinove loze, koja su pokazala da je hemijski sastav razlièitih varijeteta i kultivara izuzetno varijabilan. Do sada je iz plodova i listova vinove loze izolovan veliki broj razlièitih jedinjenja, koja je moguæe, prema hemijskoj strukturi, svrstati u nekoliko velikih grupa prirodnih proizvoda. To su, pre svih, polifenolna jedinjenja, a potom organske kiseline, vitamini, enzimi, ugljeni hidrati, organska jedinjenja sa azotom, terpenoidi i isparljiva jedinjenja, voskovi, lipidi, polisaharidi i gume.

Polifenoli
Najznaèajnije klase polifenolnih sastojaka izolovane iz vinove loze pripadaju porodici flavonoida u ¹irem smislu i grupi tanina. Ovi sastojci su odgovorni za boju bobice i nalaze se rastvoreni u citozolu æelija poko¾ice. U varijetetima belog zrna preovlaðuju flavonoidi (kvercetin i njegov glikozid kvercitrin), dok su u varijetetima crvenog i crnog zrna dominantni antocijanini (derivati delfinidina, petunidina, malvidina, cijanidina i peonidina) i flavanoli (katehin, epikatehin, galokatehin i njihovi derivati), a prisutni su i flavonoidi – derivati kvercetina, kemferola i luteolina. Veliki udeo u ukupnom sadr¾aju polifenolnih materija ploda vinove loze pripada i derivatima leukoantocijanidina. U bobici gro¾ða, oni se nalaze u semenu, a poznati su kao procijanidini B1 – B8.
Slo¾enom kompleksu polifenolnih sastojaka vinove loze treba dodati i jedinjenja koja se pri uobièajenim okolnostima ne mogu naæi u organima ove biljne vrste, ili su prisutna u vrlo maloj kolièini. Ovi sastojci se, pod uticajem razlièitih faktora ¾ivotne sredine, ubrzano sinteti¹u i akumuliraju u njenim tkivima, a poznati su pod zbirnim nazivom „fitoaleksini“. Ovo su jedinjenja sa jakim antimikrobnim delovanjem, koje biljka sinteti¹e kao odgovor na bakterijske i gljiviène infekcije i smatraju se glavnim nosiocima mehanizma otpornosti na razlièite biljne bolesti. Meðu ovim jedinjenjima, znaèajno mesto zauzimaju derivati stilbena: resveratrol i viniferini (oligomeri resveratrola).

Organske kiseline
Plodovi i listovi vinove loze su bogati organskim alifatiènim kiselinama. Najveæi udeo u ukupnom sadr¾aju pripada vinskoj i jabuènoj kiselini, na koje odlazi vi¹e od 90 %. Limunska i siræetna kiselina su takoðe prisutne, mada u znatno ni¾im koncentracijama. Kiseli kalijum-tartarat, kao so vinske kiseline, prisutan je ispod poko¾ice zrelih plodova i javlja se u vidu kristalnog depozita, a nezreli plodovi sadr¾e oksalnu kiselinu.

Iz listova i plodova vinove loze izolovane su i brojne organske aromatiène kiseline i njihovi derivati: kumarna, ferula, kafena, p- i o-hidroksibenzojeva, protokatehinska, galna, vanilinska, siringinska i elagna kiselina.

Vitamini
Plodovi vinove loze se smatraju relativno skromnim izvorom vitamina. Ipak, oni sadr¾e odreðene kolièine vitamina C (askorbinske kiseline), vitamina A (karotena) i vitamina B-kompleksa (tiamina, riboflavina, niacina, piridoksina, pantotenske kiseline, folne kiseline i biotina).

Enzimi
U nezrelim bobicama gro¾ða, najznaèajniji i najaktivniji enzimi su razne invertaze, koje imaju kljuènu ulogu u akumulaciji ¹eæera tokom sazrevanja. Pored invertaza, znaèajnu ulogu u biohemijskim aktivnostima unutar ploda imaju i dehidrogenaze, katalaze, oksidaze, peroksidaze i esteraze.

Ugljeni hidrati

Ukupni sadr¾aj ¹eæera u plodu vinove loze znaèajno varira, ne samo pod uticajem genetskih faktora (pripadnosti odreðenom varijetetu), veæ i pod uticajem faktora ¾ivotne sredine. Obièno se kreæe u ¹irokom rasponu izmeðu 9 i 20 %. Glukoza i fruktoza predstavljaju osnovne ¹eæere ploda vinove loze. Njihova kolièina i meðusobni odnos variraju tokom sazrevanja ploda. U nezrelim bobicama dominira glukoza, da bi se pri kraju procesa sazrevanja ovaj odnos promenio u korist fruktoze. Plodovi ove biljne vrste sadr¾e i polisaharide, uglavnom hemicelulozu.

Organska jedinjenja sa azotom
Ovoj klasi sastojaka vinove loze pripadaju prvenstveno slobodne aminokiseline i rastvorljivi proteini. Od slobodnih aminokiselina, u plodovima vinove loze su identifikovane: alanin, γ-aminobuterna kiselina, arginin, glutaminska kiselina, prolin, serin i treonin. Rastvorljivi proteini vinove loze se, hidrolizom, razla¾u na glicin, alanin, leucin, izoleucin, fenilalanin, tirozin, treonin i druge aminokiseline.

Terpenoidi i isparljivi sastojci
Isparljivi sastojci plodova vinove loze su, pored polifenolnih jedinjenja, najèe¹æe istra¾ivana klasa prirodnih proizvoda koji se mogu identifikovati u njenim organima. Uglavnom su odgovorni za miris ploda (od kojeg zavisi aroma vina), ¹to je jedan od osnovnih razloga zbog kojih se ovoj klasi poklanja tolika pa¾nja. Sastojci odgovorni za aromu gro¾ða su, uglavnom, locirani u poko¾ici ploda. Najraznovrsniji su i najprisutniji u muskatnim varijetetima vinove loze, a najznaèajniji su linalool, α-terpinol, nerol, geraniol i linalool-oksid. Neki od ovih sastojaka se u bobicama gro¾ða mogu naæi kao takvi, dok se drugi oslobaðaju tokom kisele hidrolize iz neisparljivih prekurzora u plodu. Pored navedenih, u pojedinim kultivarima je identifikovano prisustvo 2-feniletanola, benzil alkohola, 3-okso-α-jonola, vomifoliola, cimetnog aldehida, β-jonona i acetoksibutinola.
U razlièitim delovima vinove loze, pored isparljivih sastojaka, identifikovani su i neisparljivi terpenoidi, kao ¹to su 16β-hidroksioleanolna kiselina, α- i β-amirin, taraksasterol, cikloartenol, oleanolna i ursolna kiselina.

Voskovi
Voskovi se obièno nalaze na povr¹ini plodova, u vidu pepeljaste prevlake, èija je debljina varijabilna i zavisi od varijeteta. Osnovni sastojak voskova je oleanolna kiselina, kojoj pripada 50-70 %; ostatak èine razlièiti vi¹i alkoholi, slobodne masne kiseline, aldehidi ili ugljovodonici.

Lipidi
Semeno jezgro plodova vinove loze sadr¾i polusu¹ivo masno ulje, èija kolièina varira izmeðu 6 i 20 %, u zavisnosti od kvaliteta sirovine i tehnolo¹kog postupka dobijanja ulja. Glavni sastojci ovih lipida su slobodne masne kiseline: palmitinska, stearinska, oleinska i linoleinska. Pored njih, masno ulje semena gro¾ða sadr¾i i β-sitosterol, tokoferole, kao i fosfolipide (fosfatidilserin, fosfatidilinozitol, lecitin, cefalin i cerebrozide). Masno ulje semenog jezgra ploda vinove loze je jestivo, a nalazi primenu i u kozmetièkoj industriji.

Ostali sastojci
Gro¾ðani sok sadr¾i znaèajnu kolièinu rastvorljivog pektina, dok je nerastvorljivi oblik ovog sastojka uglavnom vezan za unutra¹nju povr¹inu æelijskih zidova. Ove supstance su odgovorne za omek¹avanje bobica tokom zrenja ploda.

Upotreba vinove loze u tradicionalnoj medicini

Vinova loza se uglavnom gaji zbog plodova, koji se koriste sve¾i ili osu¹eni, ili se preraðuju u vino. Pored plodova, njeni mladi listovi su ne samo jestivi, veæ i ukusni, te se èesto koriste i u ishrani.
Upotrebu vinove loze u medicini poznavali su stari Egipæani i stari Grci. Sok, isceðen iz zeljastih izdanaka, tada je kori¹æen kao popularan lek protiv raznih ko¾nih bolesti. Listovi su, zbog adstringentnih i hemostatièkih svojstava, èesto kori¹æeni u leèenju dijareja, hemoragija, pro¹irenih vena i hemoroida. Za leèenje upala grla, èesto je ceðen sok zelenih plodova i kori¹æen za ispiranje. Osu¹eni zreli plodovi kori¹æeni su kao blagi laksans, ali i za podsticanje izluèivanja urina, za olak¹avanje iska¹ljavanja, za pobolj¹anje apetita i za podizanje tonusa organizma, kod izgladnelosti, oticanja ekstremiteta, dijareja, muènina i razlièitih oboljenja ko¾e, bubrega i jetre.
Farmakolo¹ka vrednost vina je takoðe poznata jo¹ iz antièkih vremena. Starogrèki lekari – Hipokrat i Galen – koristili su adstringentno i tonièko delovanje crnog vina u leèenju mnogih oboljenja, dok je belo vino obièno kori¹æeno kao diuretik.

Ulje, dobijeno ceðenjem semena gro¾ða, je kori¹æeno kao laksans, antacid, protiv opekotina i povr¹inskih ozleda ko¾e, ali i za podsticanje luèenja ¾uèi.

U Ajurvedi, drevnom holistièkom indijskom sistemu leèenja, kori¹æeni su plodovi crnog gro¾ða kao afrodizijak, diuretik, laksans, protiv astme, groznice, oboljenja oèiju, ¾utice i upala grla. I u drugim krajevima sveta postoje informacije o tradicionalnoj upotrebi lista i ploda vinove loze u leèenju groznice, oboljenja jetre, protiv skorbuta i difterije, protiv poremeæaja nastalih usled nedostatka gvo¾ða (prvenstveno kod male dece), kao analgetik protiv bolova razlièite etiologije i dr.
U na¹oj narodnoj medicini je èesto kori¹æen list, u leèenju poremeæaja menstrualnog ciklusa ¾ene, ali i protiv kamena i peska u bubrezima.

Upotreba vinove loze u savremenoj medicini
Vinova loza je kao lekovita biljka u ¾i¾u interesovanja istra¾ivaèa do¹la polovinom 20. veka, zahvaljujuæi tzv. „francuskom paradoksu“: iako je ishrana Francuza bogata mastima, a koncentracija serumskog holesterola pribli¾na onoj u drugih naroda, mortalitet od koronarnih oboljenja je znaèajno ni¾i nego u drugim industrijskim zemljama. Ovaj fenomen je obja¹njen antioksidativnim svojstvima polifenola gro¾ða, koje u ishrani Francuza ima znaèajnu ulogu. U ovom pogledu, najveæu pa¾nju istra¾ivaèa privukli su fitoaleksini (resveratrol i viniferini), antocijanini i, naroèito, procijanidini.

Kao pripadnici klase polifenola, ova jedinjenja imaju sposobnost da „hvataju“ i neutrali¹u toksiène oblike kiseonika – tzv. slobodne radikale. U organizmu èoveka, slobodni radikali reaguju sa lipidima æelijskih membrana, proteinima tkiva ili enzimima, ugljenim hidratima i DNK, izazivajuæi o¹teæenja æelijskih membrana i lizu æelija, modifikaciju proteina i enzima, oksidaciju ugljenih hidrata i o¹teæenja DNK. O¹teæenja izazvana slobodnim radikalima (oksidativni stres) direktno su povezana sa procesom starenja (naroèito ko¾e i vezivnih tkiva) i razvojem nekih degenerativnih oboljenja, kao ¹to su reumatoidni artritis, oboljenja srca i krvnih sudova (ishemija miokarda, hipertenzija, arterioskleroza), degenerativne oène bolesti (katarakta), kognitivna disfunkcija i razni neurodegenerativni procesi, multipla skleroza, astma, dijabetes i neki oblici karcinoma. Konkretno, resveratrol u znaèajnoj meri sni¾ava nivo serumskih lipida i smanjuje agregaciju krvnih ploèica, ¹to u velikoj meri umanjuje rizik infarkta miokarda. Antocijanini su vazoaktivne supstancije, a ispoljavaju i vrlo izra¾enu antioksidantnu aktivnost. Procijanidini izolovani iz semena gro¾ða imaju veliki znaèaj u leèenju nekih vaskularnih poremeæaja (periferna venska insuficijencija, limfedem i problemi vezani za permeabilitet kapilara na nivou mikrocirkulacije oènog dna).

Poslednjih godina, èine se i poku¹aji da se meðu prirodnim proizvodima pronaðu oni koji su sposobni da spreèe razvoj hroniènih degenerativnih patolo¹kih procesa, kao ¹to je invazivna æelijska proliferacija. Postoji sve veæi broj dokaza da je za ove poremeæaje odgovorno zagaðenje ¾ivotne sredine razlièitim mutagenim agensima. Od svih do sada ispitivanih prirodnih proizvoda, najveæi potencijal u smislu antimutagenog delovanja, ispoljili su upravo procijanidini vinove loze.

Zakljuèna razmatranja
Iz kratkog prikaza do sada prouèenih farmakolo¹kih efekata primene ekstrakata vinove loze, uoèava se èinjenica da se svi oni vezuju za polifenolna jedinjenja koja su sastojci semena gro¾ða, a ne sastojci mesnate i soène pulpe. Najveæi deo proizvedenog gro¾ða se, kako u svetu, tako i kod nas, preradi u vino. U tehnolo¹kom postupku proizvodnje vina, poko¾ica ploda i seme se obièno smatraju otpadom, koji se samo delimièno iskori¹æava proizvodnjom ¾estokih alkoholnih piæa (komovica); ostatak se, barem u na¹oj zemlji – baca.

U drugim zemljama, kao ¹to su Francuska, Italija, ©panija i Èile, seme gro¾ða nije otpadak, veæ dragocena sirovina koja se koristi u proizvodnji masnog ulja i proizvodnji standardizovanih ekstrakata koji sadr¾e procijanidine u ¾eljenoj kolièini. Masno ulje se koristi za ishranu, ili u industriji boja, lakova i kozmetièkih preparata. Posle ekstrakcije masnog ulja, preostaje proteinima bogata biljna masa (saèma), koja se mo¾e iskoristiti kao visokovredna stoèna hrana. S druge strane, farmaceutska industrija je odavno prepoznala potencijale pozitivnih efekata primene ekstrakata vinove loze, tako da se veæ dugo proizvode standardizovani ekstrakti semena gro¾ða koji se odlikuju visokim sadr¾ajem resveratrola i/ili procijanidina i koji se koriste u formulaciji velikog broja lekovitih i kozmetièkih preparata. Neki od ovih preparata se mogu pronaæi i na na¹em tr¾i¹tu lekova, a namenjeni su prevenciji i leèenju kardiovaskularnih oboljenja i posledica oksidativnog stresa. U prometu se nalaze pod razlièitim za¹tiæenim nazivima, a potièu, uglavnom, iz zemalja zapadne Evrope i SAD. Efikasnost ovih preparata je dokumentovana rezultatima brojnih klinièkih studija.

Na¹a zemlja se, na¾alost, nalazi pri vrhu lestvice evropskih zemalja po broju obolelih od kardiovaskularnih bolesti. Stopa smrtnosti je, takoðe, vrlo visoka, a tro¹kovi leèenja obolelih veoma veliki. Jedan od va¾nih uzroka ovom stanju je, sasvim sigurno, gojaznost usled neadekvatne ishrane i uporno perzistiranje odreðenih faktora rizika (pu¹enje, alkoholizam i dr.), ali i nepoznavanje osnovnih èinjenica o moguænostima koje su svakom od nas na raspolaganju, èijom primenom u odreðenoj meri mo¾emo da pobolj¹amo svoje zdravlje. Upotreba preparata koji sadr¾e standardizovane ekstrakte semena gro¾ða predstavlja jednu od datih moguænosti. Preparati o kojima je reè su i lako dostupni: u svakoj bolje snabdevenoj apoteci, farmaceut pacijentu mo¾e ponuditi barem jedan.

Ovi preparati, meðutim, nisu èudotvorni. Nemoguæe je spreèiti te¹ka kardiovaskularna oboljenja uzimanjem samo njihovim redovnim uzimanjem, a ostati veran cigareti, kao i obilnom i masnom zalogaju koji æemo, po pravilu, zaliti dobrom kapljicom, a potom otiæi i naporno raditi, prite¹njeni probijenim rokovima i okru¾eni lo¹im meðuljudskim odnosima. Svoj ¾ivot i svoj posao ne mo¾emo menjati za neki drugi, ali ih mo¾emo pobolj¹ati i uèiniti lep¹im time ¹to æemo se pobrinuti prvo za svoje zdravlje. Priroda nam je zato dala jednu plemenitu biljku, koju je obdarila vrednim sastojcima; neke od njih poznajemo, a neke æemo tek upoznati. U svakom sluèaju, narodna poslovica „bolje je spreèiti, nego leèiti“ ovde ima svoje pravo, puno i nedvosmisleno znaèenje.