Otkrivena dva minerala na Marsu

[Bred]

Izvor: Tanjug
Pasadena -- Kosmièka sonda "Feniks" otkrila je na Marsu dva minerala ¹to pokazuje da je na Crvenoj planeti u pro¹losti bilo vode u teènom stanju.

Kako su objasnili predstavnici Laboratorije reaktivnog kretanja iz Pasadene u Kaliforniji, koja rukovodi misijom "Feniksa", minerali karbonat kalcijuma i silikati formiraju se na Zemlji pri kontaktu s vodom u teènom stanju.

Pored toga, "Feniks" je poslao podatke o vremenu na Marsu uoèi dolaska zime. Nad Crvenom planetom na visini od èetiri kilometra pada sneg, ali pre no ¹to stigne do povr¹ine ispari.

Prema reèima profesora Turon Pitera Smita nastavlja se sakupljanje informacija s Marsa ne bi li se dobio glavni odgovor, da li je nekada bilo uslova za ¾ivot, navodi agencija Itar tas.

Misija "Feniksa" je najpre planirana tri meseca. Meðutim, zbog dobrog stanja aparata produ¾ena je za mesec dana, a zatim do kraja ove godine. Osnovni problem misije je nedostatak solarne energije na mestu prizemljenja aparata. Za razliku od sonda "Spirit" i "Opotjuniti", "Feniks" istra¾uje u mestu i ne kreæe se.

Oèekuje se da æe krajem godine potpuno iscrpsti rezerve energije i iskljuèiti se. Pre nego ¹to sasvim uæuti ukljuèiæe mikrofon i poslati na Zemlju zvuke atmosfere Marsa.

b92




Na Mesecu ima vode

Tri svemirske letelice su do sada potvrdile da na Mesecu, jedinom prirodnom satelitu planete Zemlje, zaista postoji voda. Ona nije pronaðena u dubokim tamnim kraterima, niti ispod povr¹ine Meseca kako se do sada mislilo, veæ, kako najnoviji podaci pokazuju, voda je u slaboj koncentraciji difuzno rasprostranjena po celoj Meseèevoj povr¹ini u vidu hidroksilnih grupa i vodenih molekula.

Pi¹e: Nikola Bo¾iæ
Voda na Mesecu


Na Mesecu, mo¾da èak postoji i proces kru¾enja vode u kom se molekuli razbijaju i reformiraju tokom vremena od 2 nedelje, ¹to je du¾ina Meseèeve obdanice. To ne znaèi da na Mesecu postoji nekakav ledeni pokrivaè, jer kolièina vode koja se tamo nalazi nije znatno veæa od one koja se mo¾e naæi u pustinjama na Zemlji. Sve u svemu, izvesno je da na Mesecu ima mnogo vi¹e vode nego ¹to se do sada smatralo.

Za Mesec se mislilo da je ekstremno suv nakon ispitivanja uzoraka koji su sa njega doneti tokom Apollo i Luna misija. Mnogi uzorci Meseèevog tla su sadr¾ali tragove vode, ali se nije moglo sa sigurno¹æu tvrditi da je ta voda zaista sa Meseca zbog toga ¹to kontejneri u kojima su dono¹ene stene nisu bili vodootporni. Nauènici su smatrali da su se tragovi vode na koje su nailazili pri ispitivanju uzoraka, na¹li u kontejnerima zbog vla¾nog vazduha Zemljine atmosfere. Tako je opstala pretpostavka da pored moguæeg leda na Meseèevim polovima, na Mesecu nema vode.

Èetrdeset godina kasnije, instrument za mapiranje mineralnih struktura Meseèeve povr¹ine - Moon Mineralogy Mapper (M3), sada veæ izgubljene, letelice Chandrayaan-1, je pokazao da se infracrvena svetlost apsorbuje u blizini lunarnih polova na talasnim du¾inama konzistentnim sa materijalima u èijoj graði uèestvuju hidroksilne grupe i molekuli vode.

M3 je za cilj imao da prikuplja podatke o tome kako se Sunèeva svetlost odbija od Meseèevu povr¹inu, kako bi se saznalo od èega je sastavljeno Meseèevo tlo. Po¹to razlièiti minerali ne odbijaju jednako svetlost razlièitih talasnih du¾ina, na taj naèin se mogu i razlikovati, odnosno identifikovati.

nastavak -> http://www.b92.net/zivot/nauka.php?yyyy=2009&mm=10&dd=09&nav_id=385613



NASA: Dosta vode na Mesecu
| Izvor: B92
Beograd -- Amerièka svemirska agencija NASA objavila je da je prona¹la veliku kolièinu vode na Mesecu.

NASA je pro¹log meseca poslala raketu na Mesec, koja je, planirano, udarila u povr¹inu Zemljinog satelita kako bi napravila krater iz koga je trebalo da se uzmu uzorci leda. Nauènici koji su proveravali sakupljene podatke sada ka¾u da su instrumenti zabele¾ili obilne kolièine vodenih isparenja. Jedan od njih je objasnio da su ta isparenja jednaka kolièini od 48 litara vode.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=11&dd=14&nav_category=15&nav_id=392588



Spektakularne slike Marsa otkrile dokaze o postojanju prastarih jezera

Spektakularne satelitske snimke sugeriraju kako je Mars bio dovoljno topao za postojanje jezera prije kojih 3 milijarde godina. Radi se o periodu za koji se dosad, na temelju istra¾ivanja objavljenog u èasopisu "Geology", smatralo kako je bio prehladan i presu¹an za odr¾avanje tekuæe vode na povr¹ini planeta.

Istra¾ivanje koje je proveo tim s Kraljevskog fakulteta London te Sveuèili¹nog fakulteta London (UCL) sugerira kako su za vrijeme hesperijske epohe, prije otprilike 3 milijarde godina, na Marsu postojala jezera otopljenog leda. Bila su oko 20 km ¹iroka, a nalazila su se du¾ ekvatora.

Prija¹nja su istra¾ivanja naznaèavala kako je Mars imao toplu i vla¾nu ranu povijest, ali je prije 4 do 3,8 milijarde godina (dakle prije hesperijske epohe) planet izgubio veæinu atmosfere te postao hladan i suh. U novom istra¾ivanju, znanstvenici su analizirali detaljne slike koje je prikupio NASA-in satelit "Reconnaissance" koji trenutaèno kru¾i oko crvenog planeta i zakljuèili kako je naknadno bilo perioda u kojima je Mars bio topao i vla¾an. Naime, ka¾u kako je tokom tih perioda moglo doæi do poveæane vulkanske aktivnosti, udara meteora ili promjena u Marsovoj orbiti ¹to bi sve moglo utjecati na zagrijavanje atmosfere, dovoljno za otapanje leda. To bi ujedno i dovelo do poveæanja gustoæe atmosfere na neko vrijeme ¹to bi zadr¾alo vi¹e sunèeve svjetlosti. Sve zajedno uzrokovalo bi dovoljno poveæanje temperature za odr¾avanje tekuæe vode na povr¹ini.

Dr. Nicholas Warner, voditelj istra¾ivanja s Odsjeka za znanost o Zemlji i strojarstvo na Kraljevskom fakultetu u Londonu navodi kako su se dosada¹nja istra¾ivanja fokusirala na ranu i nedavnu povijest Marsa. " Znanstvenici su zanemarili hesperijsku epohu po¹to se smatralo kako je u tom periodu Mars bio smrznuta pustinja. Ono ¹to je uzbudljivo, kako je pokazalo na¹e istra¾ivanje, je da je taj srednji period bio mnogo dinamièniji negoli se dosad smatralo."

Znanstvenici su skupili slike s "Reconnaissancea" i analizirali nekoliko depresija smje¹tenih iznad Ares Vallis, divovskog klanca koji se prote¾e 2000 km du¾ ekvatora. Dosad se nije moglo objasniti porijeklo ovih depresija, ali se vjerovalo kao su nastale sublimacijom, procesom kojim led prelazi direktno iz krutog u plinovito agregatno stanje. Gubitak leda uzrokovao bi praznine izmeðu èestica tla ¹to bi uzrokovalo uru¹avanje tla.

U novom istra¾ivanju, pri analizi ovih depresija otkriven je niz malih sinusoidalnih kanala koji ih povezuju. Znanstvenici tvrde kako je takve kanale mogla naèiniti iskljuèivo tekuæa voda, a ne sublimacija leda. Uspjeli su dobiti na te¾ini svojih zakljuèaka usporeðujuæi slike s Marsa sa slikama sliènih krajolika na Zemlji poput Sibira i Aljaske. Radi se o podruèjima topljenja permafrosta gdje nastaju jezera povezana istim tipom odvodnih kanala kakvi su uoèeni na Marsu. Tim vjeruje kako su jezera nastala topljenjem leda, a kod nekih je do¹lo i do prelijevanja, ¹to je omoguæilo vodi probijanje puta kroz smrznutu zemlju do ni¾ih jezera stvarajuæi pritom sporne kanale.

Profesor Jan-Peter Muller, Mullard Space Science Laboratory, Odsjek za fiziku svemirske klime na Sveuèili¹tu u Londonu, zaslu¾an za kartiranje 3D prikaza povr¹ine Marsa, dodaje: "Mi danas mo¾emo napraviti 3D model povr¹ine Marsa s rezolucijom ispod jednog metra ¹to je gotovo jednako dobro kao i u sluèaju slika s komercijalnih satelita koji kru¾e oko Zemlje. To nam omoguæava mnogo rigoroznije testiranje na¹e hipoteze."

Starost jezera odreðena je brojanjem kratera, metodom koju su razvili NASA-ini znanstvenici pri odreðivanju starosti geolo¹kih posebnosti Mjeseca. Vi¹e kratera oko takvih mjesta sugerira veæu starost u odnosu na mjesta s manje kratera. Tokom istra¾ivanja, prebrojano je preko 35 000 kratera u podruèju oko jezera èime je utvrðeno kako su nastala prije otprilike 3 milijarde godina. Nije sigurno koliko su trajali topli i vla¾ni periodi tokom hesperijskog doba niti koliko je dugo jezera ispunjavala tekuæa voda. Znanstvenici vjeruju kako bi ovo istra¾ivanje moglo biti od koristi astrobiolozima koji tragaju za dokazom ¾ivota na Marsu. Tim sugerira kako bi ova jezera mogla biti pokazatelj podruèja koja su mogla biti dovoljno topla i vla¾na za stvaranje ¾ivotnih uvjeta koji su mogli biti zadovoljavajuæi za razvoj mikroba. Nadalje istièu kako bi ba¹ ta podruèja mogla biti ciljevi novih robotskih misija na Mars.

Sljedeæi bi korak bilo pro¹irenje istra¾ivanja na druga podruèja du¾ ekvatora ne bi li se utvrdilo kolika je bila rasprostranjenost ovih jezera tokom hesperijskog doba. Fokusirat æe se na sam ulaz u Ares Vallis; Chryse Planitia, za koji su satelitske snimke pokazale moguæe postojanje sliènih jezera. Istra¾ivanje je rezultat suradnje Odsjeka za znanost Zemlje i strojarstvo na Kraljevskom fakultetu u Londonu te Odsjeka svemirske fizike na UCL-u. Projekt su financirali Science and Technology Facilities Council, Royal Society te zaklada Leverhulme.

Izvor: sciencedaily.com
Prevod:Znanost.com (http://www.znanost.com/svemir/suncev-sustav/629-spektakularne-slike-marsa-otkrile-dokaze-o-postojanju-prastarih-jezera?PHPSESSID=3c28a208eeecf0472247fefd87273a4b)