Antilipidemici

[Bred]

                          Antilipidemici
                          (Antihiperlipoproteinemici)

Hiperlipidemija je poovecanje koncentracije holesterola I estara holesterola, triglicerida I fosfolipida u plazmi
Oni su u plazmi vezani za protein => poecanje koncentracije lipida dovodi dopovecanja koncentracija proteina , a ovi lekovi  smanjuju koncentraciju obe komponente ( I lipida I proteina)
Uzroci:Povecana telesna masa, alcohol, nekontrolisana dijeta, metabolicke bolesti kao hipotireoidizam I dijabetes
Hiperlipoproteinemije primarno nastaju zbog GENETSKIH FAKTORA
Dele se na primarne I sekundarne, povezane su sa atero/arterosklerozom ili koronarnom bolescu
Aterom=naslage lipida=plak (na krvnim sudovima)
Na smanjenje ateroma mozemo uticati na 2 nacina:
1.smanjenjem koncentracije slobodnog holesterola u plazmi
2. povecanjem koncentracije lipoproteina velike gustine (HDL)
LDL stvaraju aterom
Smanjenje slobodnog holesterola u plazmi postize se :
a)   redukcijom gastrointestinalne apsorpcije
b)   inhibicijom biosinteze holesterola

Smanjenjem holesterola I GIt se postize koriscenjem smola (sintetskih)
-holestiramin
-holestipol
To su smole visoke molekulske mase ( 10 na 6 D I vece) higroskopne I u vodi nerastvorne
U strukturi obicno imaju kvarternerne amonijum grupe ili tercijarne/sekundarne amine koji se protonuju

Mehanizam dejstva smola: Zucne kiseline su metabolite holesterola
Ovi lekovi, posto suprotonovani, vezuju anjonski deo zucne kiseline koja je steroidne structure; smanjenjem nivoa zucnih kiselina dolazi do ubrzanja katabolizma endogenog holesterola ( ako su zucne kiseline vezane za smole ne moze doci do njihove reapsorpcije)

To je neka osnovna prica, za ostalo vam trebaju skripte I formule

[BK]

Naravno ne treba ovo za ispit, ali ako nekog interesuje nesto vise...

HIPOLIPEMICI
Hipolipemici jesu lijekovi za sni¾avanje povi¹ene razine lipida (masti i kolesterola) u krvi. Povi¹ena razina lipida u krvi naziva se hiperlipoproteinemija i jedan je od va¾nih faktora za razvoj ateroskleroze. Hiperlipoproteinemija je u biti metabolièka bolest poremeæaja metabolizma lipoproteina

Lipoproteini
Masnoæe i kolesterol va¾ni su sastojci svakog organizma. Svaka stanica ima membranu koja je graðena od lipida - fosfolipida i kolesterola.. Svaka stanica sadr¾ava organele koje se, ili sastoje od lipida poput endoplazmatskog retikuluma ili im membranu izgraðuju lipidi. Masti su i va¾an izbor energije, a tijelo prirodno sadr¾ava zalihe masti u masnom tkivu, jer je to strate¹ka zaliha energije u sluèajevima dugotrajnog gladovanja. Osim toga, potko¾no masno tkivo ima va¾nu termoregulacijsku ulogu - ono je "izolacija" koja ¹titi tijelo od prevelikog gubitka topline u situacijama izlo¾enosti niskim temperaturama. Takoðer, neke masne kiseline vitalne su u odr¾avanju zdravlja organizma.
Lipidi prisutni u tijelu moraju se putem krvi transportirati iz jednog organa u drugi. Ovo je na prvi pogled problem jer se masti i voda ne mije¹aju - lipidi su hidrofobni, a plazma je vodeni medij. No, problem je rije¹en povezivanjem netopljivih lipida s topljivijim lipidima kao ¹to je kolesterol i fosfolipidi te dodatnih proteina. Takvi konglomerati masti, fosfolipida, kolesterola i proteina nazivaju se lipoproteini. Lipoproteini slu¾e transportu lipida kroz tijelo putem krvi i limfe. U njima nekad ima 60% proteina, a nekad samo 1%. Ti proteini koji su vezani u lipoproteinima nazivaju se apoproteini. Oni su nekovalentno vezani za povr¹ini lipoproteina te su vezna mjesta za enzimske kofaktore i receptore u metabolizmu odreðenih vrsta lipoproteinskih èestica. Ti proteini su kljuèni jer su oni dio mehanizma za toèni isporuèivanje lipida toèno u odreðena tkiva. Bez njih lipoproteini bi besciljno lutali krvlju. Lipoproteini su klasificirani prema tipu i omjeru proteina i masti u njima, ¹to odreðuje njihovu velièinu i gustoæu. Najveæi lipoproteini jesu hilomikroni i lipoproteine vrlo niske gustoæe (VLDL). Oni se uglavnom sastoje od lipidne jezgre nepolarnih triglicerida i kolesterolnih estera okru¾ene polarnijim fosfolipidima, kolesterolom i apoproteinima. Najèe¹æi lipidi u lipoproteinima visoke gustoæe (HDL) i lipoproteinima niske gustoæe (LDL) jesu fosfolipidi i kolesterol.
Uloga kolesterola u organizmu je vi¹estruka - on je sastavni dio membrana stanica, od njega se u raznim organima proizvode steroidni hormoni, u jetri se uz pomoæ kolesterola izgraðuju i ¾uène kiseline. Kolesterol se u organizmu nalazi 70% u obliku estera. Sav kolesterol u organizmu dolazi iz dva izvora. S jedne strane kolesterol dolazi iz apsorpcijom iz hrane. ®ivotinjske masnoæe, meso, ¾umanjak i iznutrice su glavi izvori tog "egzogenog" kolesterola. S druge strane, u tjelesnim stanicama, a daleko ponajvi¹e u stanicama jetre sintetizira se "endogeni" kolesterol. Stoga - kolesterol dolazi iz hrane, ali i iz vlastite jetre.
U krvi se kolesterol nalazi u obliku lipoproteina. Nakon apsorpcije u crijevima masti (trigliceridi) i kolesterol transportiraju se u krv zaobilazno, putem limfnih ¾ila, u obliku posebnih velikih lipoproteina koje nazivamo hilomikroni. Hilomikroni nastaju u crijevima od apsorbiranih masti i apoproteina koji nastaju u crijevnom epitelu. Oni su velike èestice (80-500 nm) i manje su guste od vode. Prvi su transportni oblik masnoæa i ulaze u jetri ili masno tkivo. U masnom tkivu se masnoæe samo odla¾u, a u jetri se trigliceridi i kolesterol mogu odlagati ili/i biotransformirati u neke druge va¾ne biomolekule kao ¹to su ¾uène kiseline.
Za transport iz jetre u tkiva jetra gradi lipoproteine vrlo niske gustoæe (eng. "very low density lipoproteins" ili VLDL). Ti lipoproteini sadr¾avaju vrlo velike kolièine triglicerida i kolesterola, a po¹to su te tvari lak¹e od vode onda je i jasno da æe èestice koje imaju daleko vi¹e lipida (triglicerida i kolesterola) nego proteina biti niske gustoæe. Njihova velièina iznosi 30-100 nm. Èimbenici koji poveæavaju sintezu triglicerida i luèenje VLDL-a u jetri ukljuèuju hranu bogatu ¹eæerima, unos alkohola, visoke koncentracije inzulina i niske koncentracije glukagona. Hilomikroni i VLDL lipoproteini se brzo metaboliziraju i uklanjaju iz krvi. Masno tkivo, srce i mi¹iæi primaju i metaboliziraju ili/i skladi¹te lipide. Ulazak lipida u te stanice omoguæeno je putem receptora i enzima lipoprotein-lipaze koji se nalaze na povr¹ini stanica krvnih ¾ila i stanica tkiva. Lipoproteinski kompleks ve¾e se za stjenku krvne ¾ile gdje enzim hidrolizira trigliceride u masne kiseline i glicerol. Dio masnih kiselina se otpu¹ta u krv ali daleko najveæi dio zavr¹ava u tkivima. Nakon predavanja dijela lipida tkivima u VLDL lipoproteini ima ne¹to manje lipida nego proteina, njihova prosjeèna gustoæa se povisi i oni postaju lipoproteini niske gustoæe (eng. "low density lipoproteins" - LDL). Njihova uloga jest prijenos kolesterola u jetru gdje se razgraðuju. U normalnim stanicama LDL biva razgraðen, a sinteza kolesterola se smanjuje. Broj mjesta na kojega se ve¾u LDL lipoproteini na membrani reguliran je staniènom potrebom za kolesterolom. Polovica ukupne kolièine LDL lipoproteina metabolizira se u jetri.
Zbog toga ¹to LDL lipoproteini transportiraju kolesterol u arterije, poveæana razina LDL-a povezana je s aterosklerozom, a s tim i infarktom srca i perifernim vaskularnim bolestima. Stoga se kolesterol unutar LDL lipoproteina jo¹ ¾argonski naziva i "lo¹ kolesterol". Meðutim, nije sam kolesterol zlo - zlo je nepovoljno transportiranje i skladi¹tenje kolesterola u obliku LDL kolesterola. Znanstveni dokazi su pokazali da je koncentracija i velièina LDL lipoproteina ponajvi¹e povezana sa stupnjem rizika od ateroskleroze nego koncentracija samog kolesterola unutar LDL èestica. LDL lipoproteini znatno variraju u velièini, pa imamo veæe i manje èestice LDL-a. Pokazalo se da velika koncentracija malih LDL èestica puno vi¹e opasnija nego ukupna kolièina kolesterola. Razina LDL-a u mm/L  Interpretacija 
< 2,6  Znatno smanjen rizik od ateroskleroze 
2,6 - 3,3  Optimalno
3,3 - 4,1  Granièno povi¹en LDL 
4,1-4,9 Visok LDL 
> 4,9 Vrlo visok LDL, opasnost od ateroskleroze 
Zbog toga ¹to LDL lipoproteini transportiraju kolesterol u arterije, poveæana razina LDL-a povezana je s aterosklerozom, a s tim i infarktom srca i perifernim vaskularnim bolestima. Stoga se kolesterol unutar LDL lipoproteina jo¹ ¾argonski naziva i "lo¹ kolesterol". Meðutim, nije sam kolesterol zlo - zlo je nepovoljno transportiranje i skladi¹tenje kolesterola u obliku LDL kolesterola. Znanstveni dokazi su pokazali da je koncentracija i velièina LDL lipoproteina ponajvi¹e povezana sa stupnjem rizika od ateroskleroze nego koncentracija samog kolesterola unutar LDL èestica. LDL lipoproteini znatno variraju u velièini, pa imamo veæe i manje èestice LDL-a. Pokazalo se da velika koncentracija malih LDL èestica puno vi¹e opasnija nego ukupna kolièina kolesterola.
Jetra i crijeva sintetiziraju i luèe najmanje lipoproteine velièine od 7,5 do 10 nm, najtopljivije u vodi i najbogatije lipoproteinima, a to su lipoproteini visoke gustoæe (eng. "high density lipoproteins", HDL). HDL lipoproteini sadr¾avaju u svojoj jezgri kolesterolne estre. Tu kolesterolnu jezgru okru¾uju fosfolipidi i proteini. Koncentracija HDL lipoproteina u plazmi obrnuto je proporcionalna riziku obolijevanja od ateroskleroze. Smatra se da HDL slu¾i za hvatanje vi¹ka kolesterola iz tkiva i preno¹enje u jetru. HDL uklanja kolesterol iz perifernih tkiva te sprjeèava akumulaciju lipida u stjenkama arterija. Zbog toga se HDL jo¹ naziva i "dobri kolesterol", a ¹to je njegova razina u krvi vi¹a to je situacija bolja glede rizika ateroskleroze.

Hiperlipoproteinemije
Metabolièke bolesti zvane hiperlipoproteinemije jesu stanja kada je povi¹ena razina lipoproteina u krvi. Dijagnoza podrazumijeva mjerenje serumskih lipida (kolesterola i triglicerida) nata¹te i usporedba s referentnim normalnih vrijednostima u odnosu na dob i spol. Rezultati mjerenja razine kolesterola je vrlo promjenljivo i ovisi o razdoblju tijekom dana pa èak i polo¾aju tijela tijekom uzimanja uzorka krvi. Odreðene bolesti kao ¹to su ciroza i hipertireoza daju nalaz povi¹ene razine kolesterola. Posljedice povi¹ene razine kolesterola u krvi mo¾e biti ateroskleroza ili pankreatitis.
Naravno, najopasnije poveæanje razine lipoproteina u krvi jest poveæanje razine LDL-a. S druge strane poveæanje HDL-a u krvi je dobro i korisno, ali je zato smanjenje razine HDL-a opasno. Najbolji parametar u opisivanju rizika jest omjer LDL/HDL. Ukoliko je on od 1 do 1,5 tada govorima da je rizik od ateroskleroze mali. Meðutim, ukoliko je taj omjer 2,3 u ¾ena ili 3,5 u mu¹karaca tada je opasnost od ateroskleroze puno veæa.
Hiperlipoproteinemije dijelimo na nekoliko tipova (Fredricksonova klasifikacija):
Hiperlipoproteinemija tipa I
Ovo je vrlo rijedak oblik (zvana jo¹ i "Buerger-Gruetz sindrom" ili "primarna hiperlipoproteinemija", or "familijarna hiperhilomikronemija"), rezultat je povi¹ene razine hilomikrona
Hiperlipoproteinemija tipa II
Hiperlipoproteinemija tipa II je hiperlipidemija (hiperkolesterolemija) koja se po Fredricksonovoj klasifikaciji dalje dijeli na:
Tip IIa (povi¹en samo LDL)
Poligena hiperkolesterolemija
Familijarna hiperkolesterolemija (FH)
Tip IIb - kombinirana hiperlipidemija (povi¹ena razina i LDL-a i VLDL-a, ¹to vodi i povi¹enju razine triglicerida)
Familijarna kombinirana hiperlipoproteinemija
Sekundarna kombinirana hiperlipoproteinemija
Hiperlipoproteinemija tipa III
Kod ovog oblika povi¹ena je razina hilomikrona i IDL-a (lipoproteini izmeðu VLDL-a i LDL-a).
Hiperlipoproteinemija tipa IV
Ovaj oblik nastaje zbog povi¹ene razine samo triglicerida, pa se stoga jo¹ naziva i "hipergliceridemija" (ili "èista hipergliceridemija".
Hiperlipoproteinemija tipa V
Ovaj tip je vrlo slièan tipu I, samo ¹to je povi¹ena razina VLDL-a.
Neklasificirani oblici
Neklasificirani oblici su ekstremno rijetki :
Hipo-alfa lipoproteinemija
Hipo-beta lipoproteinemija

Prvi i èetvrti oblik hiperlipoproteinemija obièno su manje opasni od drugog, treæeg i petog oblika, ali je drugi oblik, s poveæanjem LDL-a uvjerljivo najopasniji oblik hiperlipoproteinemije.
Za¹to hiperlipoproteinemije nastaju? Prije svega uzrok je u odreðenim genskim deficitima zbog èega dolazi do pojaèane proizvodnje kolesterola u jetri ili nemoguænosti ulaska LDL-a iz krvi u tkiva i jetru. Tada se LDL nagomilava u krvi i u jednog trenutku poèinje se nakupljati na stjenkama krvnih ¾ila. Osim lo¹e genetike, koja se smatra glavnim uzrokom hiperlipoproteinemija, lo¹a prehrana velikim dijelom doprinosi ovom metabolièkom poremeæaju. Èovjekov metabolizam nije "ugoðen" za prevelik unos ¾ivotinjskih masnoæa, a danas su ¾ivotinjske masnoæe u prehrani razvijenih dru¹tava i prezastupljene. Nadalje, neke druge bolesti mogu izazvati hiperlipoproteinemije. To su prije svega ¹eæerna bolest, hipertireoidizam, nefrotièni sindrom, uremija, ciroza, i alkoholizam. Nadalje, upotreba lijekova na bazi estrogena, tiazida, izotretinoina te pojedinih beta blokatora mo¾e izazvati hiperlipoproteinemije. Takoðer su dob i spol va¾an faktor - mu¹karci obièno imaju ne¹to vi¹u razinu kolesterola u krvi, a ¾ene ne¹to manju. S godinama, ¾enama nakon menopauze se razina kolesterola povisi. Testosteron i anabolièki steroidi podi¾u razinu LDL-a tj. nepovoljno mijenjaju omjer LDL/HDL.
Sama za sebe, hiperlipoproteinemija nije klasièna bolest - pacijent ne osjeæa nikakve tegobe, ali povi¹ena razina masnoæa u krvi kljuèan je faktor rizika obolijevanja od ateroskleroze, koja, opet vodi u ishemijsku bolest srca i infarkt srca ili mozga. Hiperlipoproteinemija èesto je udru¾ena sa dijabetesom melitusom tipa 2 i hipertenzijom, a tada se tak kompleks bolesti naziva metabolièki sindrom.
Tretman hiperlipoproteinemija obavezno zapoèinje dijetetskim mjerama koje imaju za cilj smanjiti unos masti i kolesterola putem hrane. No, ukoliko dijetetske mjere nisu dovoljne pristupa se uvoðenju hipolipemika u lijeèenje. Ali, nikada ne treba smetnuti s uma da je pravilna prehrana preduvjet lijeèenja lijekova i bez pravilne prehrane nema smisla uzimati hipolipemike - uèinak skupih lijekova uni¹tit æe se unosom kolesterola. Stoga, uzimanje hipolipemika nije i ne mo¾e biti "licenca" za nastavak s lo¹im prehrambenim obièajima.

Dijeteske mjere
Prvi stupanj u lijeèenju hiperlipoproteinemija jest promjena naèina prehrane. Tu se mora istaæi da promjena naèina prehrane kod dijagnosticirane hiperlipoproteinemije nije i ne mo¾e biti privremena - ona je trajna i treba je se dr¾ati tijekom cijeloga ¾ivota. Promjena naèina prehrane kod veæine osoba s povi¹enim masnoæama u krvi pozitivno djeluje, meðutim, nije pravilo - neke osobe mogu cijeloga ¾ivota jesti hranu bogati masnoæama i kolesterolom a da im koncentracija LDL-a i ukupnog kolesterola nikada ne poraste iznad graniène vrijednosti. S druge strane nekim osobama, unatoè vrlo strogoj dijeti razina masnoæa u krvi ne pada. To ovisi prije svega o genima, ali treba istaæi da ima vi¹e osoba kod kojih pridr¾avanje pravila antikolesterolske prehrane ipak djeluje. Dijeta prije svega djeluje kod osoba kojima su vi¹e povi¹eni trigliceridi nego kolesterol, kod osoba kod kojih je glavni problem metabolièki poremeæaj uslijed kojega jetra sintetizira previ¹e kolesterola. Kod takvih osoba dijeta nije dovoljna i mora se krenuti u lijeèenje lijekovima.
Kljuè razumijevanja va¾nosti prehrane kod hiperlipidemija jest razlikovanje onih namirnica bogatih zasiæenim masnim kiselinama i kolesterolom i koje nisu dopu¹tene ili su dopu¹tene u malenim kolièinama, od onih namirnica koje sadr¾avaju uglavnom nezasiæene masne kiseline i mali kolesterola.
Ljudi opæenito vole masnu hranu. Takva hrana je obièno ukusnija i daje bolji osjeæaj sitosti. Obièno su namirnice ¾ivotinjskog porijekla puno bogatije kolesterolom od namirnica biljnog porijekla. Namirnice bogate kolesterolom jesu meso, pogotovo masna svinjetina, iznutrice, punomasno mlijeko, punomasni sirevi, jaja (samo ¾umanjak). Iako je margarin uglavnom biljnog porijekla treba istaæi da i on mo¾e izazvati povi¹enje razine LDL-a.
Prehrana osoba s povi¹enim masnoæama u krvi ne treba biti skroz li¹ena mesa - mnoge vrste mesa sadr¾avaju vrlo malo kolesterola i zasiæenih triglicerida - teletina i piletina su dopu¹tene, a riba je izrazito pozitivna, èak neophodna. Od mlijeènih proizvoda treba birati posno (obrano) mlijeko i mlijeène proizvode s malo masnoæa - jogurt, posni sirevi i sl. Valja izbjegavati sirne namaze i vrhnje. Jaja su uglavnom nedopu¹tena zbog ¾umanjka koji sadr¾ava izrazito visoke kolièine kolesterola, ali ne i bjelanjak koji ga ne sadr¾ava. Voæe i povræe (s iznimkom kokosa) je dopu¹teno, kao i ¾itarice. Takoðer, dopu¹tena su i biljna ulja, a pogotovo maslinovo. Vrlo je povoljan uèinak raznih ora¹astih plodova poput badema, oraha i lje¹njaka koji sadr¾avaju dosta esencijalnih nezasiæenih masnih kiselina.
Plava riba kao ¹to je sku¹a i srdela bogata je polinezasiæenim omega-3 masnim kiselinama koje povoljno djeluju na razinu kolesterola u krvi i stoga je u prehrani osoba s povi¹enom razinom kolesterola vrlo povoljna. Takoðer, i maslinovo ulje te ora¹asti plodovi. Najpovoljnija prehrana za za¹titu od visokog kolesterola jest tzv. "mediteranska prehrana". Naime, stanovnici mediteranskog bazena tradicionalno jedu mnogo plave ribe (srdela, sku¹a) i ostalih plodova mora, koriste uglavnom maslinovo ulje, dosta èe¹njaka te voæa i povræa. Osim toga tradicionalno se preferira vino, pogotovo crno, za koje postoje indicije da ¹titi od aterosklerotskih pojava. Primjer za to jest tipièna tradicionalna dalmatinska kuhinja. U Hrvatskoj bi se oèekivala znatna razlika u uèestalosti kardiovaskularnih oboljenja izmeðu populacije Dalmacije, Primorja i Istra, s jedne strane u odnosu na unutra¹njost Hrvatske, pogotovo Slavoniju gdje se tradicionalno preferira hrana bogata svinjskim mesom i ¾itaricama. Meðutim, takve tradicionalne razlike u prehrani su u moderno vrijeme - i¹èezle! Naime, dana¹nja prehrana Dalmatinaca umnogome je drugaèija i daleko je sliènija prehrani Slavonaca nego prije 100 godina. Riba, pogotovo srdela vi¹e nije "hraniteljica Dalmacije", to su sada hipermarketi s industrijski obraðenom hranom, a uèestalost hiperlipoproteinemija u Dalmaciji nije ni¹ta manja nego u Slavoniji.
No, tradicionalan dalmatinski obrok sa ribom pr¾enom na ¾aru s èe¹njakom i maslinovim uljem, blitvom i krumpirom, salatom od mi¹anca koja je zaèinjena vinskim octom i maslinovim uljem, te jednom èa¹om plavca malog morao bi biti odabir svake osobe koja ima povi¹enu razinu kolesterola.

Hipolipemici
Ukoliko se dijeteskim mjerama povi¹ena razina kolesterola i triglicerida ne mo¾e znaèajnije spustiti tada je neophodno primjeniti lijekove za sni¾avanje povi¹ene razine masnoæa u krvi. Hipolipemici su potrebni pogotovo kod osoba koje pate od dijabetesa i srèanih bolest, a ponekad se moraju primjeniti i kod osoba kojima je visoki kolesterol jedini problem, ali u obitelji imaju sluèajeva ateroskleroze.
Dvije su glavne strategije - smanjiti apsorpciju masnoæa u probavnom sustavu ili blokirati sintezu novih masnoæa u jetri i pojaèanje uèinka tkivne lipoprotein lipaze. Hipolipemike dijelimo na:
Inhibitori HMG-CoA reduktaze (Statini) - simvastatin, lovastatin, pravastatin, fluvastatin, atorvastatin, cerivastatin, rozuvastatin
Fibrati - gemfibrozil, klofibrat, bezafibrat, fenofibrat, simfibrat, ronifibrat, ciprofibrat, etofibrat i klofibrid.
Adsorbensi ¾uènih kiselina - kolestiramin, kolestipol, kolekstran, kolesevelam.
Derivati nikotinske kiseline - niceritrol, nikotinska kiselina, nikofuranoza, aluminijav nikotinat, nikotinil alkohol, acipimoks
Ostali hipolipemici - dekstrotiroksin, probukol, tiadenol, benfluoreks, meglutol, omega-3-nezasiæene masne kiseline, magnezijev piridoksal 5-fosfat glutamat, polikozanol i ezetimib

Statini djeluju na naèin da potiru sintezu kolesterola u jetri i sni¾avaju LDL. Fibrati potièu lipoprotein lipazu i korisni su stanjima kada treba sniziti razinu triglicerida u krvi i VLDL. Adsorbensi ¾uènih kiselina sprijeèavaju ponovnu apsorpciju (enterohepatièju cirkulaciju) ¾uènih kiselina i izvode ih iz organizma zbog èega jetra mora tro¹iti vi¹e kolesterola za proizvodnju ¾uènih kiselina i ¹to rezulatira povlaèenjem kolesterola iz krvi. Derivati nikotinske kiseline ukljuèujuæi i vitamin B3, a u jetri smanjuju proizvodnji VLDL-a. Ostali hipolipemici imaju razne mehanizme, probukol sni¾ava LDL, a najnoviji ezetimib prvi je specifièni inhibitor apsorpcije kolesterola iz tankog crijeva. Ipak, iz skupine ostalih hipolipemika najvi¹e se koriste pripravci s omega-3-nezasiæenim masnim kiselinama.

Statini
Statini ili inhibitori HMG-CoA reduktaze najva¾nija je skupina hipolipemika. Zbog njihove uèinkovitosti u novije vrijeme oni postaju izrazito va¾ni lijekovi, njihova potro¹nja izrazito raste i oni postaju jedna od najpropisivanijih skupina lijekova, uglavnom u zapadnim zemljama gdje je problem hiperlipoproteinemija i najizrazitiji.

Povijest statina
Statine su 1971. godine otkrili Akira Endo i Masao Kuroda iz Tokija. Istra¾ivali su odreðene mikroorganizme i otkrili da oni luèe odreðene tvari koje se pona¹aju kao inhibitori enzima drugih mikroorganizama. Te tvari su zapravo slu¾ile za obranu odreðenih plijesni od drugih gljivica. Naime, one su blokirale enzime koji sintetiziraju mevalonat, spoj koji je preteèa ergosterola, sastavnog dijela stijenke mnogih mikroorganizma.
No, do¹lo se na ideju da bi takve tvari mogle blokirati i enzim koji u ljudskoj jetri èini dio mehanizma za sintezu kolesterola. Prvi takav spoj bio je mevastatin (ML-236B), tvar kojega luèi plijesan Penicillium citrinum. Godine 1976. farmaceutska tvrtka Merck & Co zainteresirala se za ove pokusne spojeve u ukljuèila se u istra¾ivanja. Nedugo nakon toga iz plijesni Aspergillus terreus izoliran je lovastatin (mevinolin, MK803) prvi statin koji je pro¹ao sva klinièka istra¾ivanja i postao lijek.
Nakon velikog uspjeha lovastatina uslijedio je dolazak i drugih statina – simvastatin, pravastatin, cerivastatin, atorvastatin, fluvastatin te najnoviji rozuvastatin. No, cerivastatin, va¾na statinska uzdanica Bayera povuèena je tijekom ljeta 2001. godina zbog pojava opasnih nuspojava (rabdomioliza) kada se koristio u kombinaciji s fibratima.
Danas su statini, unatoè svojoj vrlo visokoj cijeni izrazito propisivani, pogotovo u razvijenim zemljama èiju populaciju muèi ateroskleroza i hiperlipoproteinemije. Njihova potro¹nja je danas u velikom uzletu, a u nekim zemljama, kao ¹to je Velika Britanija, mogu se kupiti i bez recepta.

Djelovanje statina
Statini, najuèinkovitiji lijekovi za sni¾avanje razine kolesterola u krvi sni¾avaju LDL za 30 do 50%. Ipak, oni imaju manji uèinak u odnosu na fibrate kada je u pitanju sni¾avanje razine triglicerida u krvi I podizanje razine HDL-a u krvi. Kako 50% kolesterola u krvi potjeèe iz hrane lijeènici, barem teorijski, propisuju statine nakon ¹to se uvjere da dijetetske mjere ne daju oèekivane rezultate. U praksi, dijetetske mjere imaju slab uèinak i mnogi lijeènici preskaèu taj lijeèenje hiperlipoproteinemija dijetetskim mjerama i idu izravno na propisivanje statina. Osoba koja jednom poène uzimati statina obièno ih nastavlja uzimati do kraja ¾ivota.
Statini imaju va¾nu ulogu u primarnoj I sekundarnoj prevenciji ishemijske bolesti srca I srèanog infarkta. Istra¾ivanja pokazuju da statini imaju I dodatne uèinke – protuupalne, djeluju protiv demencije te raka.
Statini se dijele na dvije skupine:
prirodni statini, dobiveni fermentacijom iz mikroorganizama - lovastatin, simvastatin i pravastatin
sintetski statini – fluvastatin, atorvastatin, cerivastatin I rozuvastatin
Pokazalo se da su prirodni statini djelotvorniji u sni¾avanju LDL-a, ali ne postoji razumno obja¹njenje ovog fenomena.

Mehanizam djelovanja statina
Do nedavno se smatralo da statini djeluju samo preko jednog mehanizma – blokadom HMG-CoA reduktaze, ali sada se zna da oni imaju I dodatne mehanizme djelovanja koji ih èine dosta uèinkovitim lijekovima. Statini kompetitivno i reverzibilno blokiraju HMG-CoA reduktazu, enzim koji reducira 3-hidroksi-3-metilglutaril koenzim A u jetri. Ta redukcija kljuèan je korak u sintezi kolesterola, a HMG-CoA reduktaza limitirajuæi je enzim. Naime, kolièina sintetiziranog kolesterola izravno ovisi o aktivnosti ovog enzima. Njegovom blokadom dolazi do smanjenja sinteze kolesterola u jetri.
Iako statini blokiraju sintezu endogenog kolesterola, njihov uèinak je jaèi od uèinka samo tog mehanizma. Smanjujuæi razinu kolesterola u stanicama jetre statini neizravno uzrokuju poveæanje broja LDL-receptora na povr¹ini stanicama jetre, ¹to uzrokuje poveæano uklanjanje LDL-a iz krvi.
Osim toga, statini djeluju na prevenciju ateroskleroze I mimo sni¾avanja razine kolesterola u krvi. Znanstvenici vjeruju da statini sprjeèavaju kardiovaskularne bolesti preko èetiri moguæa mehanizma (nisu do karaj razja¹njena niti dokazana):
pobolj¹anje funkcije endotelnih stanica
ubla¾avajuæi upalne reakcije
odr¾avajuæi stabilnost plaka krvnih ¾ila
sprjeèavanje formiranja ugru¹aka
Unatoè poèetnoj zabrinutosti da statini mogu poveæati rizik od raka, razne su studije pokazale da statini mogu èak I smanjiti rizik od raka I za 50%. Velika studija iz 2005. godine pokazala je da su osobe koje su tijekom 5 godina uzimale statine imale smanjeni rizik od raka debelog crijeva za èak 50%. U svibnju 2005. godine iza¹la je studija koja je govorila da statini smanjuju rizik od velikog broja vrsta tumora za 50%. No, nije jasno je li primijeæeni pad uèestalosti tumora bio rezultat samih statina ili promjene naèina ¾ivota osoba s povi¹enom razinom kolesterola u krvi.

Sigurnost terapije statinima
Statini su uglavnom sigurni lijekovi i pogodni su za dugotrajnu, vi¹egodi¹nju primjenu. Iako se kod mnogih pacijenata koji uzimaju statine pojavljuje slabost mi¹iæa i probavne tegobe, ove nuspojave se obièno povlaèe nakon sni¾avanja doze. Mo¾e se dogoditi poremeæaj jetrenih enzima, ali nakon prestanka uzimanja statina taj se poremeæaj povlaèi. Takoðer, kod nekih pacijenata se pojavljuje i glavobolje.
Najopasnija moguæa nuspojava kod terapije statinima jest rabdomioliza (patolo¹ki raspad skeletalnih mi¹iæa) mo¾e dovesti do akutnog zatajenja bubrega kada razgradni produkti mi¹iæa o¹tete bubrege. Studija iz 2004-te godine otkrila je da od 10 000 pacijenata koji uzimaju statine tijekom jedne godine u njih 0,44 nastupi rabdomioliza. No, jedino je cerivastatin iskakao iz te skupine jer je kod njega opasnost od rabdomiolize bila 10 puta veæa, pa je zato i uklonjen sa tr¾i¹ta. No, kombiniranjem statina s fibratima, jo¹ jednom skupinom hipolipemika, rizik od rabdomiolize znatno raste. Veæina je lijeènika danas napustila rutinsko mjerenje razine jetrenih enzima i keratin kinaze u krvi, iako se ova praksa jo¹ uvijek smatra korisnom pogotovo u onih pacijenata koji uzimaju visoke doze statina ili onih koji uzimaju kombinaciju statina i fibrata te u onih pacijenata u kojih se razvije mi¹iæa slabost ili poremeæaj bubrega.

Klinièki prijepori uèinkovitosti statina u prevenciji kardiovaskularnih bolesti
Statini se koriste za primarnu prevenciju kardiovaskularnih bolesti - kad se u neke osobe pronaðe povi¹eni kolesterol propisuju se statini kako bi se takva osoba za¹titila od ateroskleroze, angine pectoris ili infarkta. Kada osoba koja je pre¾ivjela infarkt uzima statine to se naziva sekundarna prevencija. Upravo osobe koje su pre¾ivjele infarkt imaju najveæu korist od lijeèenja statinima. Prema nekim istra¾ivanjima da bi se spasile 4 osobe od smrti od infarkta, te 7 osoba od infarkta (bez smrtnog ishoda) onda statistièki 100 osoba mora uzimati primjerice simvastatin tijekom 6 godina. To je sekundarna prevencija, stanje kod osoba koje su veæ pre¾ivjele jedan infarkt i srèani su bolesnici koji najvi¹e profitiraju od tih statina. Ali, da bi se spasilo 7 osoba od smrti od infarkta i 20 osoba od infarkta (bez smrtnog ishoda), tada èak 1000 pacijenata s povi¹enim kolesterolom mora uzimati statine svaki dan tijekom 5 godina. A kada se tome doda èinjenica da su ti svi lijekovi skupi - pakiranje atorvastatina od 20 mg, stoji oko 243 kn - kada pomno¾imo s 12 i opet s 5 dolazimo do brojke od oko 15 000 kn samo za jednog pacijenta, tj. 15 000 000 kuna za onih 1000 pacijenata o kojima govorimo. Sedam ljudskih ¾ivota ipak vrijedi tolike novce, ali pacijenti moraju biti svjesni velikog novca koji se u njih. Neki pacijenti nisu svjesni visoke cijene statina, tim prije jer se statini dobivaju na teret osiguravateljskih kuæa, pa tijekom terapije zaboravljaju na va¾nost dijetetskih mjera i nastave konzumirati nedopu¹tene namirnice, a time se obezvrjeðuje velika investicija u obliku uzimanja statina. Stoga u svijetu dr¾ave sve manje novca daju za statine, a sami pacijenti moraju plaæati sve veæi postotak pune cijene lijeka.

Fibrati
Fibrati ili derivati fibriène kiseline (gemfibrozil, klofibrat, bezafibrat, fenofibrat, simfibrat, ronifibrat, ciprofibrat, etofibrat i klofibrid) lijekovi su koji potièu aktivnost lipoprotein lipaze. Taj enzim odcjepljuje lipide iz lipoproteina, te se njegovom aktivacijom ubrzava metabolizam lipoproteina, odnosno triglicerida. Oni, takoðer, povisuju razinu HDL-a, "dobrog kolesterola" u krvi. Poveæavanjem aktivnosti lipoprotein lipaze dolazi do smanjenja stvaranja VLDL-a i pojaèanog izluèivanja kolesterola u ¾uè. Osim na lipoproteine, fibrati djeluju i na fibrinolitièke i koagulacijske mehanizme u krvi ¹to za posljedicu uma smanjeni rizik stvaranja ugru¹aka u krvi. Oni se koriste vi¹e za lijeèenje hiperlipoproteinemija kod kojih je znaèajnije poveæana razina triglicerida tj. hilomikrona i VLDL-a, tj. u sluèajevima hiperlipoproteinemija tipa II, III, IV i V. Oni nisu toliko znaèajni kao statini i veæinom su izgubili onaj znaèaj kojega su imali u vrijeme dok su bili jedini najva¾niji hipolipemici. Danas se iz te skupine ponajvi¹e koristi gemfibrozil, najva¾niji lijek iz skupine hipolipemika fibrata. Drugi fibrati se daleko manje koriste - bezafibrat i fenofibrat slièni su gemfibrozilu i mo¾da ne¹to uèinkovitiji u lijeèenju povi¹ene razine LDL-a. Klofibrat je bio prvi lijek iz ove skupine, meðutim, danas je opsoletan jer se otkrilo da je kancerogen, tj. poveæava rizik od nastanka raka probavnog sustava. Dugotrajna primjena fibrata mo¾e izazvati kolelitijazu (kamenac u ¾uèi) i pankreatitis. Zbog toga su oni neprikladni lijekovi za lijeèenje osoba koje pate od ¾uènih kamenaca. Takoðer, mo¾e se javiti i miozitis. Kombiniranjem sa statinima mo¾e doæi do opasne rabdomiolize, pa se primjena fibrata sa statinima uglavnom izbjegava. Zanimljivo je da fibrati, posebno bezafibrat ima povoljan uèinak na razinu ¹eæera u pacijenata s dijabetesom melitusom tipa 2, a fenofibrat povoljno djeluje u pacijenata koji pate od gihta jer poveæava izluèivanje mokraæne kiseline iz organizma.

Adsorbensi ¾uènih kiselina
Adsorbensi ¾uènih kiselina su nekoæ bili najznaèajniji lijekovi za lijeèenje hiperlipoproteinemija jer drugih lijekova, praktièki, nije bilo ili su bili slabo uèinkoviti. To su prije svega kolestiramin i kolestipol, ali i kolekstran i kolesevelam. U pitanju su polimeri, smole koje spadaju u skupinu polimera koje nazivamo ionski (kationski) izmjenjivaèi. Adsorbensi ¾uènih kiselina nazivaju se jo¹ i sekvestranti (odstranjivaèi) ¾uènih kiselina. Naime, na polimernom nosaèu nalaze se pozitivno navijene kvaterne amonijeve skupine, uravnote¾ene negativno nabijenim kloridnim ionima. No, u kontaktu sa negativno nabijenim ¾uènim kiselinama dolazi do vezivanja na kvaterne amonijeve skupine na polimernom nosaèu, èime se ¾uène kiseline fiksiraju za te polimere i ne mogu se vi¹e vratiti u krvotok, te zajedno s fecesom izlaze iz organizma. Zbog toga dolazi do pojaèanog gubitka ¾uènih kiselina, a jetra poku¹ava nadoknaditi taj gubitak pojaèanom proizvodnjom ¾uènih kiselina pri èemu se kao sirovina koristi kolesterol. Jetra, stoga, poèinje izvlaèiti kolesterol iz krvi kako bi ga koristila u proizvodnji ¾uènih kiselina i njegova razina u krvi poèinje padati.
Zanimljivo je da se takvi lijekovi uzimaju u obliku pra¹aka i to u vrlo velikim kolièinama - u poèetku se koristi 4 grama a doza raste i do 25 grama na dan. Obièno se ti pra¹ci uzimaju s tekuæinama i hranom - uzimanje samo s vodom je neprikladno zbog lo¹eg okusa.
Mogu se pojaviti brojne probavne nuspojave koje su èesto i neugodne - nadutost, flatulencija, ¾garavica i opstipacije - pogotovo kada se uzimaju vi¹e doze. Takoðer, zbog èinjenice da oni mogu vezati i lijekove a ne samo ¾uène kiseline adsorbensi ¾uènih kiselina stupaju u interakcije s mnogim lijekovima. Danas je njihova upotreba uglavnom ogranièena i rijetka.

Registar lijekova u RH 2005:

C10      Pripravci za sni¾avanje serumskih lipida (Hipolipemici)
C10A    Pripravci koji snizuju kolesterol i trigliceride
C10AA  Inhibitori HMG CoA reduktaze
            fluvastatin - Lescol
            lovastatin – Artein, Holetar
            simvastatin – Lipex, Statex, Vasilip
            atorvastatin – Atoris, Sortis, Tulip
            pravastatin – Statikard, Statim
C10AB  Fibrati
            gemfibrozil - Elmogan

Lovastatin
Lovastatin je bio prvi statin koji je do¹ao na tr¾i¹te. Izoliran je iz plijesni Aspergillus terreus. Sna¾an je inhibitor sinteze vlastitog kolesterola u obliku neaktivnog laktona koji se poslije apsorpcije u probavnom sustavu brzo hidrolizira u odgovarajuæi otvoreni hidroksi kiseli terapijski aktivni oblik. Dakle, lovastatin je "prolijek" Djeluje kao specifièan kompetitivni inhibitor 3-hidroksi-3-metilglutaril-koenzim A reduktaze (HMG-CoA reduktaza), enzima koji katalizira pretvaranje HMG-CoA u mevalonat, ¹to je poèetna faza biosinteze kolesterola. HMG-CoA ponovno se lako metabolizira u acetil-CoA, koji sudjeluje u mnogim biosinteznim procesima u organizmu.
Lovastatin vrlo djelotvorno sni¾ava razinu ukupnoga kolesterola, LDL- i VLDL-kolesterola u bolesnika s heterozigotnom porodiènom i neporodiènom hiperkolesterolemijom i u onih s mje¹ovitim hiperlipoproteinemijama. Umjereno povisuje koncentraciju HDL-kolesterola i sni¾ava razinu triglicerida u plazmi.
Uèinak lijeka na serumsku koncentraciju lipida pokazuje se veæ nakon dva tjedna lijeèenja, a najveæi je izmeðu 4. i 6. tjedna lijeèenja. Ljekovito djeluje èitavo vrijeme lijeèenja. Kad se lijeèenje lovastatinom prekine, razina ukupnoga kolesterola vrati se na onu prije lijeèenja. Djelotvorna dnevna doza iznosi 30 mg.
Lovastatin je djelotvoran hipolipemik u bolesnika s reguliranom ¹eæernom bole¹æu (tipa I i II) i primarnom hiperkolesterolemijom. Uèinak na razine lipida u krvi u dijabetièara slièan je onome u nedijabetièara. Klinièka su ispitivanja pokazala da je lovastatin kao samostalan lijek i u kombinaciji s kolestipolom usporio napredovanje koronarne ateroskleroze.
Lovastatin se koristi za sni¾avanje povi¹enih razina ukupnoga i LDL-kolesterola u bolesnika s primarnom hiperkolesterolemijom ako dijetom i drugim nefarmakolo¹kim mjerama nije postignut odgovarajuæi uèinak. Takoðer, povisuje koncentraciju HDL-kolesterola te zato smanjuje omjer LDL/HDL i ukupni kolesterol/HDL-kolesterol. Nadalje, koristi se za sni¾avanje povi¹enih razina kolesterola u bolesnika s kombiniranom hiperkolesterolemijom i hipertrigliceridemijom kad je hiperkolesterolemija osnovni poremeæaj. Lijeèenje lovastatinom nema smisla kad je hipertrigliceridemija osnovni poremeæaj (tj. hiperlipoproteinemija tipa I, IV i V). Ne smiju ga rabiti trudnice i dojilje te pacijenti sa znaèajno o¹teæenom jetrom. Oprez je potreban u bolesnika s difuznim mialgijama, mi¹iænom osjetljivo¹æu i/ili znatnim povi¹enjem koncentracije kreatin fosfokinaze te u bolesnika kojima su jetrene transaminaze povi¹ene. Najèe¹æe nuspojave jesu flatulencija, proljev, zatvor, probavni poremeæaji, muènina, vrtoglavica, zamuæen vid, glavobolja, mi¹iæni grèevi, bolovi u mi¹iæima, ko¾ni osip i bol u trbuhu.
Registrirani u RH za 2005: Artein (LEK), Holetar (KRKA)

Simvastatin
Simvastatin je uz atorvastatin najpropisivaniji statin a vjerojatno i najpoznatiji, sinonim za statine. Simvastatin se dobiva polusinteski, iz fermentacijskog produkta plijesni Aspergillus terreus. Kao i lovastatin i on je prolijek - sam simvastatin je inaktivni lakton, hidrolizira se nakon oralne primjene u odgovarajuæi hidroksikiselinski oblik. To je glavni metabolit i inhibitor 3-hidroksi-3-metilglutaril-koenzim A (HMG-CoA) reduktaze, enzima koji katalizira rani i najsporiji stadij u biosintezi kolesterola, pretvorbu HMG-CoA u mevalonat. Buduæi da je pretvorba HMG-CoA u mevalonat rani stupanj u biosintezi kolesterola, ne oèekuje se da terapija simvastatinom dovede do nakupljanja moguæe toksiènih sterola. Osim toga, HMG-CoA se odmah metabolizira natrag u acetil-CoA, koji sudjeluje u mnogim procesima biosinteze u tijelu. Simvastatin sni¾ava koncentraciju ukupnog kolesterola u plazmi, koncentracije lipoproteina niske gustoæe (LDL), triglicerida i lipoproteina vrlo niske gustoæe (VLDL). Osim toga, simvastatin je poveæava lipoproteine visoke gustoæe (HDL) kod bolesnika s obiteljskim i neobiteljskim oblikom hiperkolesterolemije i kod bolesnika s mije¹anom hiperlipidemijom, a dijeta nije donjela rezultate. Znaèajan uèinak posti¾e se za 2 tjedna lijeèenja, a maksimalni terapijski uèinak za 4 do 6 tjedana. Nakon prestanka lijeèenja simvastatinom vrijednosti kolesterola i lipida vraæaju se na vrijednosti od prije poèetka lijeèenja. Djelotvorne dnevne doze jesu 20 ili 40 mg.
Istra¾ivanja su pokazala da simvastatin sni¾ava ukupnu smrtnost u bolesnika s koronarnom bolesti srca, rizik od fatalnih i nefatalnih cerebrovaskularnih dogaðaja (mo¾dani udar i prolazni ishemièki napad). Simvastatin usporava napredovanje ateroskleroze.
Stoga se simvastatin koriste i za primarnu prevenciju ateroskleroze sni¾avanjem povi¹enog ukupnog i LDL kolesterola, apolipoproteina B, triglicerida i poveæavem HDL kolesterol u bolesnika s hiperlipoproteinemija tipa IIa, IIb i III, IV. Takoðer, koristi se i za sekundarnu preveciju infarkta srca, u pacijenata s veæ razvijenom aterosklerozom i anginom pectoris za prevenciju novog srèanog infarkta ili/i mo¾danog udara.
Trudnije ne smiju koristiti simvastatin zbog toga ¹to je kolesterol kljuèan za razvoj i rast embrija i fetusa. Upotreba simvastatina u trudnica mo¾e rezultirati poremeæajima ploda. Takoðer, ne smije se koristiti niti u sluèajevima aktivne bolesti jetre ili nerazja¹njenih, trajno povi¹enih vrijednosti serumskih transaminaza. Simvastatin i drugi inhibitori HMG-CoA reduktaze mogu ponekad izazvati miopatiju koja se oèituje kao mi¹iæna bol ili slabost povezana s oèitim porastom kreatin kinaze (CK) (vi¹e od 10 puta od gornje granice normale). Bolesnike koji poèinju lijeèenje simvastatinom treba upozoriti na rizik od miopatije i uputiti ih da odmah prijave nerazja¹njene bolove, slabost ili osjetljivost u mi¹iæima. Moguæe nuspojave jesu bol u trbuhu, opstipacija i nadutost, opæa slabost i glavobolja.
Registrirani u RH za 2005: Lipex (MERCK SHARP&DOHME), Statex (PLIVA), Vasilip (KRKA)

Pravastatin
Pravastatin je kompetetivni je inhibitor HMG-CoA redukaze, enzima koji katalizira limitirajuæi korak u biosintezi kolesterola i sni¾ava razinu lipida na dva naèina - prvo, reverzibilnom blokadom HMG-CoA u jetri dolazi do znaèajnog pada biosinteze kolesterola u jetri, pa se proveæava broj LDL receptora na povr¹ini jetrenih stanica uz pomoæ kojega se LDL povlaèi iz krvi i jetru. Drugo, pravastatin blokira nastajanje LDL-a time ¹to blokira izgradnju VLDL-a, od kojega LDL i nastaje. Stoga pravastatin smanjuje serumske razine ukupnog kolesterola, LDL-a, apoliporoteina B, VLDL-a i triglicerida, a serumske razine HDL-a i apolipoproteina B se poveæava.
Pravastatin se koristi, u kombinaciji s striktnim dijetetskim mjerama, za sni¾avanje razine kolesterola. Koristi se u primarnoj prevenciji kod bolesnika bez simptoma koronarne bolesti srca jer ova terapija smanjuje rizik od infarkta miokarda i smrtnost. Takoðer, koristi se i u sekundarnoj prevenciji kod osoba koje veæ imaju aterosklerozu i koronarnu bolest srca za prijeèavanje pojave infarkta. Pravastatin smanjuje ukupnu smrtnost i smrtnost od koronarne bolesti srca te smanjuje uèestalost cerebrovaskularnih incidenata. Definirana dnevna doza iznosi 20 mg.
Pravastatin se ne smije primijeniti u sluèajevima te¹kog poremeæaja funkcije jetre, trajnog povi¹enja vrijednosti serumskih transaminaza, te¹kog poremeæaja funkcije bubrega, kongenitalne galaktozemije, sindroma malapsorpcije glukoze i galaktoze kao i deficita laktaze zbog prisustva laktoze u lijeku. Takoðer, pravastatin, kao niti druge statine ne smiju koristiti trudnice i dojilje.
Najèe¹æe su nuspojave gastrointestinalne naravi, glavobolje te ko¾ni osipi. Zabilje¾eni su rijetki sluèajevi miopatije (u obliku grèeva, te bolova u mi¹iæima) koji su u nekim sluèajevima povezani s rabdomiolizom.
Registrirani u RH za 2005: Statim (BELUPO), Statikard (PLIVA)

Atorvastatin
Atorvastatin je statin koji je, za razliku od lovastatina, simvastatina i pravastatina u potpunosti sintetski spoj i ne dobiva se iz prirodnih izvora nego kemijskom sintezom. On je selektivni, kompetitivni inhibitor HMG-CoA-reduktaze, enzima koji katalizira pretvorbu 3-hidroksi-3-metil-glutaril-koenzima A u mevalonat, koji je preteèa sterola, ukljuèiv¹i kolesterol. Time dolazi do sni¾enja koncentracije kolesterola i lipoproteina u plazmi te poveæanja broj receptora za LDL na povr¹ini stanica jetre, èime se pospje¹uje vezanje i razgradnja LDL. Atorvastatin smanjuje stvaranje LDL te broj njihovih èestica. Atorvastatin izaziva znatan i trajan porast aktivnosti LDL-receptora, ¹to je povezano s povoljnom promjenom kakvoæe èestica LDL u krvi. Ispitivanje uèinka doza atorvastatina pokazalo je da on smanjuje koncentraciju ukupnog kolesterola (30%-46%), LDL-kolesterola (41%-61%), apoproteina B (34%-50%) i triglicerida (14%-33%) te da istovremeno u razlièitom obimu poveæava razinu HDL-kolesterola i apolipoproteina A1. Atorvastatin uèinkovito snizuje razinu LDL-kolesterola u bolesnika s porodiènom homozigotnom hiperkolesterolemijom koji obièno ne reagiraju dobro na lijeèenje hipolipemicima. Koristi se za sni¾enje povi¹enih vrijednosti kolesterola i triglicerida ukoliko se druge poduzete mjere (npr. dijeta, tjelesna aktivnost, smanjenje tjelesne mase) nisu pokazale dostatnima. Djelotvorna dnevna doza atorvastatina iznosi 10 mg.
Atorvastain se ne smije uzimati u sluèaju bolesti jetre ili nerazja¹njene i trajno povi¹ene vrijednosti testova funkcije jetre (serumskih transaminaza), bolesti skeletnih mi¹iæa, trudnoæe ili moguæe trudnoæe te dojenja. Oprez je potreban u osova s problematiènim radom jetre - ukoliko su vrijednosti jetrenih enzima povi¹ene tada se doza treba smanjiti ili skroz obustaviti lijeèenje. U sluèajevima pojave bola u mi¹iæima neophodno je provjeriti razinu mi¹iænih enzima (CPK) u krvi. Ako vrijednost CPK ostane povi¹ena dulje vrijeme, dozu treba smanjiti ili obustaviti lijeèenje atorvastatinom. Atorvastatin, moraju oprezno uzimati osobe koje tro¹e velike kolièine alkohola.
Najèe¹æe nuspojave u lijeèenju atorvastatinom jesu opstipacija, nadutost, te¾ina u ¾elucu, bol u ¾elucu, glavobolja, muènina, mi¹iæna bol (mialgija), osjeæaj slabosti, proljev i nesanica.
Registrirani u RH za 2005: Sortis (PFIZER), Atoris (KRKA), Tulip (LEK)

Fluvastatin
Fluvastatin je hidrofilni statin i potpuno je sintetski lijek. Kompetitivni je inhibitor HMG-CoA reduktaze, odgovornog enzima za pretvaranje HMG-CoA u mevalont, koji je prekursor sinteze sterola, ukljuèujuæi kolesterol. Glavno djelovanje fluvastatina odvija se u jetri, gdje se nalazi u obliku racemata, a farmakolo¹ki uèinak ima samo jedan od dva eritroenantiomera. Inhibicijom biosinteze kolesterola smanjuje se sadr¾aj kolesterola u stanicama jetre, ¹to potièe sintezu receptora za lipoproteine niske gustoæe (LDL), ¹to istovremeno poveæava prelazak èestica LDL u jetrene stanice. Konaèni ishod ovih mehanizama je smanjenje koncenrtacije kolesterola u plazmi.
U bolesnika s hiperkolesterolemijom, lijeèenje s fluvastatinom dovodi do sni¾enja ukupnog kolesterola kao i kolesterola vezanog na LDL te apolipoprotein B. Fluvastatin pored toga umjereno sni¾ava trigliceride, a izaziva povi¹enje kolesterola vezanog na HDL. Pored toga, lijeèenje fluvastatinom signifikantno usporava napredovanje koronarne ateroskleroze u mu¹karaca i ¾ena s primarnom hiperkolesterolemijom, ukljuèujuæi i blage oblike, kao i predhodno postojeæu koronarnu srèanu bolest. Fluvastatin znaèajno usporava napredovanje koronarnih aterosklerotiènih lezija ¹to je dokazano mjerenjem promjena minimalnog promjera lumena po pacijentu, procentualnog promjera stenoze ili stvaranja novih lezija.
Fluvastatin se koristi za lijeèenje hiperkolesterolemija i primarnih mje¹anih hiperlipoproteinemija (Frederickson tip IIa i IIb), kada dijeta ne daje zadovoljavajuæi uèinak. Takoðer, koristi se za usporavanje napredovanja koronarne ateroskleroze u bolesnika s primarnom hperkolesterolemijom, ukljuèujuæi blage oblike i koronarnu srèanu bolest. Djelotvorna dnevna doza iznosi 40 mg.
Ne smiju ga uzimati pacijenti s s aktivnom bolesti jetre ili neobja¹njenim upornim povi¹enjem transaminaze u serumu. Fluvastatin se ne smije koristitit tijekom trudnoæe, dojenja te u potencijalnih trudnica, koje ne provode uèinkovitu kontracepciju. Kao i kod drugih lijekova za sni¾enje lipida, svim bolesnicima preporuèuje se kontrola jetrene funkcije prije poèetka lijeèenja i povremeno tijekom terapije. U bolesnika s neobja¹njivim difuznim mialgijama, osjetljivo¹æu i slabo¹æu mi¹iæa te znaèajnim povi¹enjem kreatinin fosfokinaze (CPK), kada su vrijednosti 10 puta iznad gornje normale, treba pomisliti na miopatiju. Moguæe nuspojave jesu dispepsija, nesanica, muènina, bol u trbuhu i glavobolja.
Registrirani u RH za 2005: Lescol (NOVARTIS)

Gemfibrozil
Gemfibrozil je kemijski derivat fenoksipentanske kiselina, pripadnik skupine On povisuje koncentraciju "dobrog kolesterola", sni¾ava koncentraciju triglicerida, a lagano sni¾ava i koncentraciju "lo¹eg kolesterola". Sni¾ava razinu ukupnoga, VLDL-kolesterola i LDL-kolesterola i povisuje razinu HDL-kolesterola, koji djeluje za¹titno pri razvoju ateroskleroze. Koji je toèno mehanizma jo¹ se nezna, ali smatra se da potièe aktivnost lipoprotein lipaze zbog èega dozali do biljeg ula¾enja triglicerida u tkiva i jetru.
Koristi se u lijeèenju hiperlipoproteinemija tipa IIa, IIb, IV, kod primarnih hipertrigliceridemija, sekundarnih hipertrigliceridemija (hiperlipoproteinemije koje su posljedica boleti poput dijabetesa melitusa, uremija i sl.), koronarne bolesti srca praæene promjenama lipidnoga statusa, te u prevenciji daljnjeg napredovanja ateroskleroze. Za uèinak potrebno je uzimati taj lijek dva do pet dana, a optimalni uèinka se posti¾e nakon 4 tjedna terapije. Djelotvorna dnevna doza iznosi 1200 mg. Na¾alost gemfibrozil ima moguæe dugotrajne nuspojave - potencijalno je kancerogen, a sumnja se da dugoroèno mo¾e izazvati kamenac u ¾uèi i opasnu upalu gu¹teraèe. Recimo, osobe koje pate od kamena u ¾uèi to ne bi smijele uzimati. Takoðer, osobe koje pate od te¹kih bolesti jetre i bubrega, ne bi smjele uzimati gemfibrozil, kao ni trudnice i dojilje.
Kao nuspojave mogu se javiti glavobolje, poremeæaji vida, svrbe¾ ko¾e, bolovi u ekstremitetima (èe¹æe u nogama). U rijetkim sluèajevima mogu se povisiti razine transaminaza i promijeniti vrijednosti ostalih testova jetre. Znaju se javiti bolovi u trbuhu, a postoji opasnost od miozitisa, tj. poremeæaja rada mi¹iæa, pogotovo u kombinaciji sa statinima.
Registrirani u RH za 2005: Elmogan (LEK)

Ezetinib
Noviji lijek za lijeèenje hiperlipoproteinemije, ezetimib prvi je specifièni inhibitor apsorpcije kolesterola iz tankog crijeva. U uporabi je od 2002. godine. Kombinacijom ovog lijeka i statina dolazi do blokade oba izvora kolesterola èime dolazi do drastiènog pada razine LDL-kolesterola u krvi. Rezulati dviju klinièkih istra¾ivanja pokazuju kako kombinacija dva lijeka za sni¾avanje razine kolesterola u krvi, ezetimiba i simvastatina ima daleko bolje uèinke nego monoterapija uobièajnim simvastatinom. Pokazalo se da takva, dualna terapija smanjuje razinu LDL-kolesterola za èak 74,3%, dok sam simvastatin to èini u postotku od samo 16,7%. Tajna ovako velikog uspjeha nalazi se u tome da se razina kolesterola napada sa dvije strane - simvastain smanjuje vlastitu proizvodnju kolesterola u jetri, dok ezetimib blokira apsorpciju kolesterola iz tankog crijeva. Ta istra¾ivanja potvrðuju hipotezu da je visoka razina kolesterola produkt dviju faktora rizika - s jedne strane prevelike produkcije vlastitog kolesterola u jetri i nezdrave suvremene prehrane bogate kolesterolom. Dakako, postavlja se pitanje: trebaju li i tada pacijenti paziti na prehranu? Odgovor glasi: da. Zanemarivanje dijeteskih mjera uzrokovat æe obezvrjeðivanje bilo kojeg lijeka, ali kombinacija dijeteskih mjera, ezetimiba i statina ipak bi mogla uvelike unaprijediti kontrolu LDL-kolesterola u krvi.

Probukol
Probukol se rabi primarno u lijeèenju hiperkolesterolemija pri kojemu je vrlo djelotvoran. To je vrlo lipofilna tvar koja se slabo apsorbira, Hrana pobolj¹ava njegovu apsorpciju. Sni¾ava ponajprije kolesterol u plazmu, ne¹to manje sni¾avaju se i LDL, ali i HDL, ¹to se ne smatra po¾eljnim. Probukol se smatra najdjelotvornijim lijekom u lijeèenju homozigotnih familijarnih hiperkolesterolemija pri èemu dovodi i do i¹èezavanja ksantoma. Taj lijek djeluje i antioksidativno i smatra se da sprjeèava oksidaciju LDL-a. To uvjerenje podupiru nalazi da se probukol u plazmi transportira u hidrofobnom dijelu lipoproteina, te ima mi¹ljenja da zbog toga probukol djeluje kao selektivni antioksidans lipoproteina. Nagomilava se u masnom tkivu i djeluje vrlo dugo. U pokusnih ¾ivotinja uzrokuje poremeæaje srèanog ritma, a u ljudi je opisano produ¾enje QT-intervala. Druge nuspojave su obièno kraæeg trajanja, a ukljuèuju probavne poremeæaje.

Niacin
Niacin pripada skupini vitamina B, tj. on je zapravo vitamin B3. U jetri smanjuje sintezu VLDL-a. Toèan mehanizam nije poznat, a djelotvoran je u lijeèenju veæine hiperlipoproteinemija, osobito u primarnim hiperkolesterolemijama. Sni¾avanje lipida posti¾e se relativno visokim dozama - èak vi¹e od 8 g na dan. Stoga je takva terapija ogranièena i praæena brojnim nuspojavama. U poèetku lijeèenja nastaju ko¾ne vazodilatacije i osjeæaj vruæine, a vjerojatno je posljedica oslobaðanja prostaglandina. Osim toga pojavljuju se probavni poremeæaji, svrbe¾, promjene pigmentacije, a mo¾e se javiti vrijed ¾eluca i dijabetes. Zbog svih ovih ogranièenja terapija hiperlipoproteinemije niacinom je uglavnom napu¹teno.

[Bred]

Bravo BK! Samo navedi izvor tj sajt sa koga si ovo preuzela

[BK]

naravno : http://www.farmakologija.com/materia/c_hl.htm

Samo mi reci da li za svaki tekst treba da pisem izvor tj sajt

[Enea]

khm,,...mozes i da samo cisba link

[Bred]

Mora za svaki text.