Farmakozavisnost

[AquArius]

Farmakozavisnost

Terminom zavisnosti (dependence) u medicini se oznaèava postojanje psihièke i fizièke zavisnosti. To istovremeno oznaèava promjenu tolerancije koja se manifestuje poveæanjem doze uzimanog lijeka i nastanka apstinencijskog sindroma.
Navika na lijekove ili zloupotreba (drug abuse) je termin koji se odnosi na psihièku zavisnost od samouzimanja lijekova nezavisno od medicinske preskripcije.

Zavisnost se stvara posebno prema onim lijekovima koji utièu na raspolo¾enje. Svakodnevne brige, strepnje, meðusobne nesuglasice su pratilac svakog èovjeka, a izazivaju stanje uznemirenosti i razdr¾ljivosti, pa se najèe¹æe pribjegava upotrebi lijekova koji “smiruju”, tj. sedative i anksiolitika. Optereæenja problemima na poslu, u porodici, ¾ivotu, uzroci su nesanice koja izaziva bol, umor, neprijatno raspolo¾enje. U toj situaciji pribjegava se takvoj upotrebi hipnotika.

Upotrebom trankvilizatora, psihostimulansa kao i hipnoanalgetika i hipnotika ¾eli se smanjiti strah, olak¹ati unutra¹nja napetost i do¾ivjeti relaksacija. Takoðe, ovi lijekovi pru¾aju “odmor”, spokojan san i bjegstvo u zaborav, otklanjanju boli, èine tijelo lak¹im i èovjeka mirnijim.

Zavisnost se razvija prema onim lijekovima koji izazivaju euforiju-bezrazlo¾no osjeæanje dobrog raspolo¾enja. Meðutim, na nastanak zavisnosti ne utièu samo farmakolo¹ke osobine lijeka nego i doza, frekvencija primjene kao i naèin primjene lijeka. Zbog toga va¾i pravilo da se da je najmanja efikasna doza, u optimalnom razmaku, uz najpogodniji naèin primjene (ako se moraju dati injekcije, onda je potko¾na pogodnija od intravenozne).

Za nastanak zavisnosti potrebno je da postoje tri uslova:

   1. potencijalno opasan lijek
   2. liènost sklona zavisnosti zbog te¹koæe adaptiranja okolini (nedostatak roditeljske ljubavi, surovo I tragièno  detinjstvo, osjeæanje odbaèenosti,…) i
   3. situacija pogodna za nastanak zavisnosti (bolest, tragedija u porodici, lo¹e dru¹tvo, nezaposlenost,…).

   Èak i kada su ispunjeni ovi uslovi, te¹ko je predvidjeti ko æe postati zavisan a ko neæe. Uop¹teno, mo¾e se reæi da mlaðe osobe, ¹to je danas ogromna veæina, stupaju na put zavisnosti iz znati¾elje, nepromi¹ljenosti, nemoguænosti da odole isku¹enju. Starije osobe postaju zavisne od lijekova poslije medicinske primjene.

Koja je dinamika nastajanja zavisnosti, odnosno zloupotrebe lijekova?

Prco pacijent uzima lijek. Dogaða se èesto da lijek “zaka¾e” u izazivanju oèekivanih stanja te se doza poveæava, razvija se tolerancija i stalno se poveæava doza da bi se postiglo stanje “spokoja i sreæe”. Tako se razvija “toksièni sindrom” koji predstavlja trajnu ili povremenu (ali veoma uèestalu) impregnaciju organizma nekim lijekom.Toksièni sindrom dovodi do somatskih, neurolo¹kih i psihièkih komplikacija.

Dinamika nastanka zavisnosti, odnosno zloupotrebe lijekova, slikovito se mo¾e prikazati u tri faze:

   1. faza: pacijent uzima lijek
   2. faza: lijek “uzima” lijek (uspostavljanje tolerancije) i
   3. faza: lijek “uzima” pacijenta (nastajanje zavisnosti).

Zavisnost se uglavnom stvara prema benzodiazepinima i hipoanalgeticima s obzirom da su indukciona podruèja za primjenu ovih lijekova velika, a lekar ih prepisuje veoma èesto.

Prim.mr.ph. Anðelka Damjanoviæ
specijalista farmakoinformatike

MediciCom