Prenos megabita putem ljudskog tela

Started by Bred, 23-06-2006, 11:45:42

Previous topic - Next topic

0 Members and 2 Guests are viewing this topic.

Bred

Ako æemo verovati japanskim nauènicima, zamisao je mnogo bli¾a ostvarenju nego ¹to nam se na prvi pogled èini.

pi¹e: Jasna Petroviæ

U èuvenoj Mikelandjelovoj umetnièkoj viziji stvorenja Adama, bo¾anski dodir udahnjuje ¾ivot. Najnovija nauèna dostignuæa danas nam omoguæuju prenos megabita podataka putem ljudskog dodira. Nova tehnologija RedTacton ( „Red“ - crveno, kao simbol topline u komunikaciji, „T“ kao Touch - dodir, „acton“ kao Act on - akcija) koristi povr¹inu ljudske ko¾e za brzi prenos podataka, eksploati¹uæi provodljivost ljudskog tela. Prenos podataka se omoguæava u trenutku kada deo ljudskog tela doðe u kontakt istovremeno sa dva RedTacton primopredajnika.

Na primer, jedan Redtacton ureðaj mo¾e biti sme¹ten u aparatu koji nosimo na sebi (ipod, mp3 player, mobilni telefon...), dok drugi ureðaj mo¾e biti sme¹ten u raèunaru, vratima, ili kod druge osobe sa kojom imamo u tom trenutku fizièki kontakt. Na taj naèin, jednostavnom radnjom kao ¹to je na primer rukovanje, mogu se prilikom upoznavanja razmeniti lièni podaci poput broja telefona ili e-mail adrese.

RedTacton je nova tehnologija, ali osnovni principi na kojima se zasniva prisutni su u nauci veæ celu deceniju. Naime, ideja je zaèeta 1996. godine u glavama istra¾ivaèa sa èuvenog MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) Thomas Zimmermana i Neil Gershenfelda. Zahvaljujuæi jednostavnosti koncepta i originalnosti ideje, njihova istra¾ivanja su se ubrzo na¹la u centru interesovanja ¹ire javnosti. Pomenuti tim je razvio prototip intra-body komunikacione mre¾e koja za prenos podataka izmeðu dva ureðaja koristi slabe elektriène impulse po povr¹ini ljudske ko¾e. Poznati amerièki maðionièari Penn&Teller iskoristili su novu tehnologiju PAN (Personal Area Network) za izvoðenje trika i zadivili publiku svirajuæi bez dodira 128 nevidljivih bubnjeva.

Firma IBM podr¾ala je projekat i ubrzo poku¹ala da komercijalizuje novi koncept, meðutim u tome se nije daleko odmaklo. Naime, mogla je biti prene¹ena samo mala kolièina podataka pri slaboj brzini, a primopredajnik je morao biti u direktnom kontaktu sa ljudskom ko¾om. Osim jo¹ nekoliko istra¾ivanja voðenih na MIT-u, univerzitetima, u Microsoft-u, i Sony-ju, o ideji prenosa podataka putem ljudskog tela malo se moglo èuti. Posle vi¹e godina zati¹ja, istra¾ivaèi uspe¹ne japanske firme NTT o¾iveli su kocept, doneli novine i praktiènu primenljivost. RedTacton tehnologija je nadma¹ila postojeæe metode u pogledu razdaljine komunikacije, brzine prenosa podataka, i interaktivnosti. Konkretna pobolj¹anja znaèe da predajnik ne mora biti u direktnom kontaktu sa ko¾om, vec mo¾e raditi i na oko 20 cm od tela, dok maksimalna brzina koja se mo¾e postiæi prilikom dodira iznosi 10 Mbps. Brzina zavisi od uslova pod kojima se prenos odvija: maksimalna brzina se posti¾e kada signal prolazi kroz povr¹inu visoko provodljivog materijala na kratkim distancama.

Kako RedTacton funkcioni¹e?

RedTacton ureðaji podobni su da ¹alju i primaju bilo koju vrstu digitalnih podataka. Koristeæi predajnik sme¹ten u recimo mobilnom telefonu, RedTacton ¹alje elektriène impulse du¾ povr¹ine tela. Ljudsko telo usmerava najveæi deo elektriciteta prema zemlji stvarajuæi pri tom slabo elektrièno polje, podobno za prenos signala. Ovo polje se moduli¹e na isti naèin kao i nosilac radio signala pri prenosu informacija. Zbog slabe jaèine ovog elektriènog polja, primanje podataka je komplikovaniji proces. Prijemnik, lociran bilo na drugoj taèki tela bilo u blizini predajnika, „èita“ promene u elektriènom polju i dekodira ih, vraæajuæi podatke u svoju originalnu formu.

Upravo naèin na koji prijemnik opa¾a modulacije u elektriènom polju predstavlja jednu od glavnih razlika izmeðu PAN (Personal Area Network) i RedTacton-a. Nova tehnologija je bazirana na merenju uticaja siæu¹nih varijacija celokupnog elektriènog polja na jako osetljive lasere pomoæu elektro-optièkog kristala. Istra¾ivaèi NTT-a tvrde da je kvalitet signala pribli¾no konstantan bez obzira na spolja¹ne faktore, npr. ki¹u, toplotu, statièki elektricitet...

Postavlja se pitanje za¹to bi koristili na¹e telo za prenos informacija kada tehnologije za sliène primene, kao ¹to je Bluetooth ili Zigbee, veæ postoje. NTT RedTacton pre vidi kao dopunu postojeæim tehnologijama, nego kao njihovu zamenu. Naime, istièe se veæa sigurnost prenosa podataka putem RedTacton ureðaja, s obzirom na to da se Bluetooth signal te¹ko mo¾e ogranièiti na ureðaj sa kojim ¾elimo da komuniciramo, posebno kada je mnogo ljudi prisutno u prostoriji. Osim toga, Redtacton pru¾a mnogo prirodniju razmenu informacija izmeðu ljudi tzv. body- based networking.

Lista potencijalnih upotreba RedTacton ureðaja je beskonaèna. Ipak, nekoliko glavnih primena se istièe. Bez kablova, koristeæi na¹e telo kao prenosni medijum, mogli bi da ¹tampamo prostim dodirom ¹tampaèa dok drugom rukom dr¾imo PC ili digitalni aparat, ili da dodirom prebacujemo pesme sa raèunara na portabl muzièke plejere. Rukovanjem bi se prenosili lièni podaci (elektronska razmena vizit karti) dok bi se vrata otkljuèavala samim dodirom kvake u kojoj se nalazi RedTacton prijemnik, ako nosimo na sebi RedTacton ureðaj sa odgovarajuæim sigurnosnim podacima. Zatim, da bi se izbegle ljudske gre¹ke, nova tehnologija se mo¾e koristiti pri uzimanju lekova (alarm bi se oglasio ukoliko pacijent posegne za pogre¹nom kutijom za lekove), a mo¾e biti primenjen i u marketingu: na sajmovima, prodavnicama ili na reklamnom panou kada konzument dodirujuæi ili stojeæi ispred proizvoda dobija ¾eljene informacije. Sprovoðenje muzike izmeðu be¾iènih slu¹alica i RedTacton ureðaja, jo¹ jedna je primena u nizu moguænosti koje bi nam ova tehnologija pru¾ila. (Vi¹e o ovoj temi mo¾ete saznati na http://www.redtacton.com/en) 

Iako nauènici NTT-a tvrde da je sistem na kome se tehnologija RedTacton zasniva potpuno bezbedan, jer struja ne ulazi u telo, moguæi rizik za ljude sa zdravstvenim problemima jo¹ uvek nije dovoljno ispitan. Takoðe postoji opasnost da nam putem sluèajnog fizièkog kontakta budu „ukradeni“ podaci. Ipak, najveæi problem bi mogao biti psiholo¹ka barijera koja se prema novom ureðaju mo¾e javiti kod ljudi.

Tehnologija kao ova pripadaju domenu tzv. „Human area networking“ i mogu postati realnost i sledeæa faza u komunikacijama. Govoreæi o prevazila¾enju psiholo¹kih ograda kod RedTacton ureðaja, Hideki Sakamoto, senior menad¾er  NTT-a, verovatno je bio u pravu kada je prokomentarisao da ukoliko je korist konzumenata mnogo veæa od njihovih briga, ljudi æe poèeti da ga koriste, dodav¹i da se to isto dogodilo i sa mobilnim telefonima.
http://www.b92.net/zivot/nauka.php?nav_id=202045