Geolo¹ka hronologija

[Bred]

Geolo¹ka kronologija se koristi od strane geologa i drugih nauènika kako bi se opisalo vrijeme i odnosi izmeðu dogaðaja koji su se dogodili u historiji Zemlje. Tablica geolo¹kih perioda koja je ovdje opisana je u skladu s datumima i nomenklaturom predlo¾ene od strane Meðunarodne komisije za stratigrafiju i koristi standardne kodove Geolo¹ke slu¾be SAD.

Geolo¹ki dokazi ukazuju kako je Zemlja stara oko 4570 miliona godina. Geolo¹ko ili "duboko" vrijeme Zemljine pro¹losti je organizirano u razlièite jedinice prema dogaðajima koji se dogodili u svakom periodu. Razlièiti opsezi vremena su obièno podijeljeni po veæim geolo¹kim i paleontolo¹kim dogaðajima kao ¹to su masovna izumiranja. Na primjer, meða izmeðu peridoa krede i paleogena je definirana u skladu s dogaðajem masovnog izumiranja koji je oznaèio kraj dinosaura i mnogih morskih vrsta.

Terminologija
Najveæa definirana vremenska jedinica je eon. Eoni su podijeljeni u ere, koje se pak dijele u periode, epohe i faze. U isto vrijeme paleontolozi definiraju sistem faunalnih stadija koje imaju razlièito trajanje i baziraju se na promjenama u sastavu fosila. U mnogim sluèajevima su takve faunalne faze prihvaæene kao dio geolo¹ke nomenklature, iako postoji vi¹e priznatih faunalnih faza nego geolo¹kih vremenskih jedinica.

Geolozi èesto vole govoriti o gornjim/kasnim, donjim/ranim i srednjim dijelovima nekih perioda ili jedinica - npr. "Gornja Jura" i "Srednji kambrij". Zbog toga ¹to se geolo¹ke jedinice odvijaju u isto vrijeme, ali u razlièitim dijelovima mogu izgledati drukèije te sadr¾avati drukèije fosile, postoje mnogi primjeri kada je jedan te isti period dobio razlièita imena na razlièitim lokacijama. Na primjer, u Sjevernoj Americi se za rani kambrij koristi naziv Waucobanska serija koja je razdvojena u zone bazirane na trilobitima. Isti vremenski raspon je podijeljen na Tomotijansku, Atdabanijansku i Botomijansku fazu u Istoènoj Aziji i Sibiru. Kljuèno polje rada Meðunarodne komisije za stratigrafiju je upravo standadiziranje te èesto proturjeène terminologije te stvaranje univerzalnih naziva koji se mogu koristiti ¹irom svijeta.


Historija kronologije
Principi na kojima se temelje geolo¹ke kronologije su bili ustanovljeni od Nicholasa Stenoa u kasnom 17. vijeku. Steno je tvrdio da su naslage stijenja (strata) natalo¾ene jedna na drugu i da svaka predstavlja "komad" vremena. On je takoðer formulirao princip superpozicije, koji tvrdi da je svaki stratum vjerojatno stariji od onoga iznad njhega i mlaði od onog ispod njega. Stenovi principi bilo su jednostavni; njihova primjena na stvarne stijene bila je slo¾ena. Kroz 18. vijek geolozi su shvatili da: 1) Nizovi strata su èesto bili erodirani, pomije¹ani, izoblièeni i ponekad èak i izmijenjenih mjesta nakon talo¾enja; 2) Strata natalo¾ena u isto vrijeme u razlièitim podruèjima mogu imati sasvim razlièiti izgled; 3) Strata na bilo kom podruèju predstavljaju samo dio duge Zemljine historije.

Prvi ozbiljni poku¹aji da se formulira geolo¹ka kronologija koja bi se mogla primijeniti na sva podruèja Zemlje zbili su se krajem 18. vijeka. Najutjecajniji od tih ranih poku¹aja (promican, izmeðu ostalih, od Abrahama Wernera) podijelio je stijene Zemljine kore u èetiri tipa: primarne, sekundarne, tercijarne i kvartarne. Svaki tip stijena, prema teoriji, formirao se tokom specifiènog perioda u Zemljinoj historiji. Tako je bilo moguæe govoriti o "Tercijarnom periodu" kao i o "tercijarnim stijenama". Izrazi "tercijar" i "kvartar" su se odr¾ali kao imena geolo¹kih perioda do 20. vijeka.

Identifikacija strata prema fosilima koje su sadr¾avali, zapoèeta od strane Williama Smitha, Georgesa Cuviera i Alexandrea Brogniarta u ranom 19. vijeku omoguæila je geolozima da podijele Zemljinu historiju jo¹ finije i preciznije. Takoðer im je omoguæila da usporeðuju strate preko nacionalnih (ili èak kontinentalnih) granica. Ukoliko su dvije strate (ma koliko udaljene u prostoru i razlièite po sastavu) sadr¾avale iste fosile, postojala je velika vjerojatnost da su bile natalo¾ene u isto vrijeme. Detaljno proulèvanje strata i fosila u Evropi je izmeðu godine 1820. i 1850. proizvelo niz geolo¹kih perioda koji se i danas koriste.

Britanski geolozi su dominirali tim procesom pa se to oèituje i u periodima. Periodi zvani kao "kambrij," "ordovicij" i "Silur" su nazvani po drevnim britanskim plemenima (i definirani na osnovu stratigrafskih nizova iz Walesa). "Devon" je nazvan po britanskoj grofoviji Devon, dok je "Karbonifer" jednostavna adaptacija "ugljenih mjera" starog britanskog geolo¹kog termina za istovjetni niz strata. "Permij", iako definiran na osnovu strata iz Rusije, bio je oznaèen i imenovan od strane britanskog geologa Rodericka Murchisona. Britanski geolozi su takoðer odgovorni za grupiranje perioda u ere i podjelu tercijarnog i kvartarnog perioda u epohe.

Kada su William Smith i Sir Charles Lyell prvi otkrili da naslage stijena predstavljaju razlièite vremenske perioda, nije postojao naèin da se otkrije vrijeme koje predstavljaju. Kreacionisti su predlo¾ili datume od samo nekoliko tisuæa godina, dok su drugi predlagali veæa (i èak beskonaèna) doba. Oko stotinu godina je starost Zemlje i naslaga stijenja predstavlja temu o¹trih rasprava sve dok u drugoj polovici 20. vijeka napredak na polju radioaktivnog datiranja nije dao relativno èvrste okvire za geolo¹ka vremena. U prethodnom vijeku i pol, geolozi i paleontolozi su stvarali kronologiju jedino na osnovu razlièitih strata i fosila.

Godine 1977. Globala komisija za stratigrafiju (danas Meðunarodna komisija) zapoèela je napore za definiciju globalnih referenci (Globalnih stratotipskih granica i toèki) za geolo¹ke periode i faunalne faze. Njen najnoviji rad je opisan u geolo¹koj kronologiji Gradsteina et al. (ISBN 0521786738) i kori¹ten kao izvor za stranicu za originalnu stranicu na engleskoj Wikipediji.

dalje (http://sh.wikipedia.org/wiki/Geolo%C5%A1ka_kronologija)