Kakav ste primer svojoj deci?

Started by Bred, 28-02-2008, 13:07:08

Previous topic - Next topic

0 Members and 3 Guests are viewing this topic.

Bred

Kada u va¹oj kuæi zazvoni telefon, a vi ka¾ete detetu: „Ako je to N.N. reci da nisam tu“ – i dete vas poslu¹a, ¹ta ste zapravo, uèinili? Pokazali ste sopstvenim primerom da je laganje u va¹oj kuæi dozvoljeno pona¹anje. Dalje, u svoju la¾ ste uvukli dete a sami pro¹li neotkriveno i neka¾njeno. Ostvarili ste svoj cilj, jer ste izbegli razgovor sa N.N. Kako bi va¹e dete uop¹te moglo odoleti da ponekad ne sla¾e, tj. da ne primeni va¹ sistem u svom ¾ivotu?

Jelena Holcer

Roditelji uglavnom nisu svesni koliko su veliki uzori svojoj deci. U pred¹kolskom uzrastu, deca ih gledaju kao superbiæa koja sve znaju, sve mogu i poseduju sve moæi sveta. Roditelji odluèuju da li æe oni biti nagraðeni ili ka¾njeni, ¹ta æe se jesti, kada spavati, imaju odgovore na sva njihova pitanja. U deèjim oèima, oni su najpametniji, najbolji, najsavr¹eniji i imaju potpuno poverenje u ispravnost svega ¹to ova superbiæa uèine ili ka¾u.

Lièni primer je najsna¾nije vaspitno sredstvo. Deèje pronala¾enje uzora u sportistima, glumcima, pevaèima… dogodiæe se kasnije, ali do tada æe mnoge osobine veæ biti formirane, pa i to koliko se dete okreæe ovim liènostima uveliko zavisi od va¹eg uticaja na njega u najranijem detinjstvu

Doziranje uticaja. Veæina roditelja ne ¾eli da preuzme odgovornost za neko negativno deèje pona¹anje ili osobinu. Oni spremno odgovaraju da je u pitanju uticaj dece iz kraja ili ¹kole, “lo¹eg” dru¹tva ili televizije. Zaista, sa prvom socijalizacijom (za neke je to vrtiæ a za neke osnovna ¹kola), uticaj vr¹njaka postaje sve veæi. Ipak, do tada su mnoge osobine i naèini pona¹anja veæ ustaljeni. Na vama je da pratite uticaj koji druga deca ili okru¾enje ima na va¹e dete.Tako, nikada ne kritikujte neko drugo dete veæ uticaj koji ono ima na va¹e dete.

Takoðe, razmislite o naèinima na koje provodi vreme va¹e dete. Jer, ako vi gledate ¹panske serije, pa to èini i va¹a æerka - kakvu poruku ona dobija? Da li je glavna junakinja serije (mlada, lepa, siroma¹na, zaljubljena u nesreæno o¾enjenog ali bogatog mu¹karca) model pona¹anja koji ¾elite da usvoji va¹a æerka? Da joj u ¾ivotu bude va¾nije da se “dobro” uda, a ne da li je obrazovana ili sposobna. Vi, kao odrasla osoba mo¾ete na drugaèiji naèin do¾ivljavati ove serije, ali va¹e dete nema iskustvo koje imate vi.

Slièno je i sa igraèkama (èesto se govori da neke od njih razvijaju agresivnost), kompjuterskim igricama, akcionim filmovima, pa èak i sa crtanim filmovima. Sve to zaista, mo¾e imati negativan uticaj na dete, ali nisu iskljuèivi tj. jedini krivci za neko deèje pona¹anje.

Ogranièite vreme koje dete provodi na ovakav naèin. Dozirajte ih. Ponudite neke druge sadr¾aje. Ne tra¾ite izgovore. Pre nego ¹to odgovornost za neko detetovo pona¹anje prebacite na nekog ili ne¹to drugo (lo¹e dru¹tvo, mediji...) pogledajte se u ogledalo. Odgovornost je uvek va¹a. Poruke koje im vi ¹aljete, oèekivanja koje imate kao i va¹ sopstveni model pona¹anja i va¹i kriterijumi vrednosti su daleko opasniji okidaèi za neko neprihvatljivo pona¹anje nego bilo ¹ta drugo.

Uèenje kopiranjem. Deca u pred¹kolskom uzrastu najvi¹e uèe kopirajuæi pona¹anje svojih roditelja, jer: 1. to su najveæi autoriteti koje oni poznaju, 2. to su osobe koje vole najvi¹e i kojima bezrezervno veruju, 3. oseæaju se malima ne zato ¹to to jesu po svom uzrastu, veæ zato ¹to ne znaju ono ¹to znaju njihove mame i tate. To je i razlog za¹to kada prièate na jedan a pona¹ate se na drugi naèin – deca nepogre¹ivo kopiraju va¹e pona¹anje a ne va¹e reèi.

“Nemoj da radi¹ ono ¹to ja radim, nego ono ¹to ja ka¾em”, kod dece nema efekta. Reèi koje nisu podr¾ane va¹im postupcima, neæe memorisati kao lièni model pona¹anja.

Podrazumeva se da karakter nije u potpunosti nasledan, uticaj koji æe imati od svog okru¾enja je veliki a postoji i moguænost da va¹e dete bude va¹a suprotnost. Ipak, ako je uèilo od vas – kako bi moglo da nauèi drugaèiji naèin od onoga koji primenjujete vi?

Ako je dete svedok stalnih “te¹kih” reèi izmeðu svojih roditelja i ¾ivi u porodici gde su svakodnevno prisutni vreðanje, poni¾avanje, provokacije, psovke… i ono æe usvojiti upravo ovakav vid komuniciranja, a zatim tu nauèenu ¹emu ponoviti i u svojoj kuæi i van nje. Drugim reèima, nauèiæe jedini model komunikacije kome je bilo izlo¾eno. Iz istog razloga, najpre æe nauèiti da govori “dobro jutro”, “molim” ili “hvala” ako je to va¹e izra¾avanje. Ili, ako vi redovno jedete brzu hranu, vreme provodite ispred TV-a, ako se vi ne trudite da odr¾ite i negujete svoje prijateljske veze – tako æe se pona¹ati i va¹e dete. Ne mo¾ete ga naterati da se “dr¾i bontona”, bude stpljivo, iskreno, ili da voli ¾ivotinje ako mu ne poka¾ete liènim primerom.

Bumerang. U poku¹aju da jo¹ br¾e poraste, dete neæe kopirati samo va¹ naèin govora, (koristiæe va¹e izraze, ¾argon i psovke), va¹e afinitete prema odreðenim osobama (koga ne volite vi - neæe voleti ni ono), va¹ stav prema higijenskim navikama (ako vi preskaèete veèernje pranje zuba, preskakaæe i ono), veæ i mnoge uloge koje æe se ispoljiti tek u buduænosti.

Na primer, ako vi sa rado¹æu doèekujete praznike, kupujete poklone, pravite sveèanu atmosferu, u¾ivate i unapred se radujete... sasvim je izvesno da æe dete ovaj model prekopirati u svoj ¾ivot, zadr¾ati ga i kada doðe vreme da ono obele¾ava praznike sa svojom porodicom.

Odnosno, ako se otac sa uvredama, stalnim kritikama i nepo¹tovanjem pona¹a prema majci – mo¾e se oèekivati da se tako pona¹a i dete. Polne uloge u ovakvim sluèajevima imaju veliku ulogu, tj. veæa je verovatnoæa da æe se sin identifikovati sa tatom a æerka sa mamom (èak i kada je mama ¾rtva). Ukoliko se ovakvi porodièni odnosi ne promene, isti taj sin koji je gledajuæi svog oca kako se sa omalova¾avanjem pona¹a prema njegovoj majci, imaæe slièno ili isto takvo pona¹anje prema drugim ¾enama u svom okru¾enju, a onoj maloj devojèici se lako mo¾e dogoditi da ostane ¾rtva, i kada poraste.

Tako se davno nauèeni model iz detinjstva sada vraæa kao bumerang, i kada je va¹e dete postalo odrasla osoba.

Razgovarajte. Kada osvestite da je neko neprihvatljivo pona¹anje dete preuzelo od vas, nemojte odmah poèeti da vièete, ka¾njavate, pretite. Tu¾na je èinjenica da ako vi ne promenite isto to pona¹anje, nema mnogo ¹anse da ga promeni ono. Kako æete ubediti svog tinejd¾era da je pu¹enje opasno po njegovo zdravlje? Te¹ko, ali jo¹ te¾e ako ste i vi pu¹aè. Iako dete kopira ono ¹to radite a ne ono ¹to govorite, budite mudri da priznate svoju gre¹ku. Recite mu da ni sami niste zadovoljni svojim pona¹anjem, objasnite za¹to, predlo¾ite da poku¹ate zajedno da se menjate, meðusobno opominjete...

Lièno iskustvo kao lekcija. Lièite li na svoje roditelje? Ne samo fizièki, veæ po karakteru, pona¹anju? Verujete li da : “Iver ne pada daleko od klade” ili: “Kakav otac – takav sin”? Ili da: “svako u svojoj deci ima najbolje ogledalo sebe samog?” Podsetite se svojih roditelja i sopstvenog detinjstva.

Ukoliko ste imali emotivno hladne i distancirane roditelje koji nisu umeli da vas pohvale, uvek su bili nezadovoljni ili nervozni – na njihovom primeru æete verovatno nauèiti kakvi roditelji vi NE ®ELITE da budete svojoj deci. Ipak, i pona¹anje potpuno suprotno roditeljskom mo¾e biti nauèeno kopiranjem roditeljskog.

Uèi da bude razlièito od vas. Uèenje kopiranjem je i kada se dete izrazito ne sla¾e sa nekim va¹im postupcima i pona¹a se suprotno èim za to dobije priliku. Ponekad se ta prilika dogodi tek kada dete odraste. Na primer, ono je odraslo kao jedinac, pa u sopstvenoj porodici stalno govori da zato ¹to se ono oseæalo usamljeno u svom detinjstvu imaæe vi¹e dece. Ili njegovi roditelji su bili razvedeni pa æe ono odr¾avati sopstveni brak »po svaku cenu«. Ili, ukoliko ste ga vi tukli, ono se: 1. mo¾e zakleti (a potom se toga i dosledno pridr¾avati) da nikada neæe udariti svoje dete, ili 2. tuæi æe svoje dete, tj. va¹e buduæe unuèe.

Robert Fulghum ka¾e: “Ne brinite se ¹to vas deca èesto ne slu¹aju, veæ ¹to vas stalno posmatraju.”

Sigurna sam da ne ¾elite da iko tuèe va¹e buduæe unuèe. Zato, budite dobar primer veæ danas. Molim vas, razmislite o tome.

b92