Za¹to su antibiotici na lo¹em glasu

Started by Bred, 19-12-2008, 20:05:51

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Bred

Primena antibiotika u pedijatriji je izuzetno zanimljiva ne samo za roditelje, veæ i za struène krugove, jer se vodi neprestana bitka izmeðu novih - "ojaèalih" sojeva bakterija i novih antibiotika koji moraju da se uhvate u ko¹tac sa njima. Problem otpornosti bakterija je goruæi u savremenoj terapiji bakterijskih infekcija, jer se sa neracionalnom antibiotskom terapijom drastièno poveæao broj vrsta bakterija koje su na njih razvile otpornost.

Autori: : Ass. dr Goran Vukomanoviæ, pedijatar, dr Tanja Vukomanoviæ, pedijatar
Izvor: magazin "Mama"

Veæina roditelja (izuzimajuæi pedijatre) mo¾e da se podeli u dve grupe - kada se posmatra njihov odnos prema antibioticima:

1. Prva grupa roditelja gaji "velike simpatije" prema ovoj grupi lekova, smatrajuæi ih za "svemoguæe iscelitelje infekcija", "odliène skidaèe visoke temperature", "èarobne pomoænike kod dugotrajnog ka¹lja", "dobre za¹titnike od komplikacija virusnih infekcija"...

Naravno, to su zablude, ali su oni skloni da sami zapoènu antibiotsku terapiju kod svoje dece - a to nije dobro! Ako je za utehu (a nije), ima i lekara (nisu pedijatri) koji rado svojoj deci "ukljuèuju" antibiotike kada procene da je "dogorelo", ne konsultujuæi svoje prijatelje pedijatre (obièno zovu kada izostane oèekivani "èarobni" efekat leka).

2. Druga grupa roditelja ima izra¾en strah od antibiotika! De¹ava se (sreæom retko) da izbegavaju da daju antibiotik detetu, èak i kada je lekar prepisao lek, raèunajuæi da æe se "dete izvuæi i bez antibiotika". Naravno, i ovo je pogre¹no!

Zato smo odluèili da vas bolje upoznamo sa antibioticima - da bi ih bolje razumeli i razvili ispravan odnos prema ovoj veoma aktuelnoj temi.

Poèeæemo od prve, ali i dalje zanimljive grupe antibiotika koji su, slobodno mo¾emo reæi, revolucionarno promenili terapiju bakterijskih infekcija.
Penicilinski antibiotici

Veliki broj nauènih dostignuæa je nastao naizgled potpuno sluèajno. Slièno je i sa pronalaskom penicilina.

Poèetkom dvadesetog veka, kada su harale razne zarazne bolesti, i najobiènije zapaljenje grla je ubijalo decu. Nije bilo antibiotika, pa su se doktori dovijali kako da isteraju bakteriju iz ¾drela.

Sluèajan pronalazak. Aleksandar Fleming je dugo prouèavao razne potencijalne lekove protiv bakterija, ali skoro bez ikakvog uspeha. Jednom prilikom, na kraju napornog radnog dana, opazio je da bakterije, koje je gajio radi prouèavanja, slabije rastu u okolini jedne vrste gljivica (iz roda penicilium) kojih je u njegovoj vla¾noj i memljivoj laboratoriji bilo mnogo.

Zato je, potpuno neplanirano, poèeo da uzgaja gljivice. Kada je nakupio dovoljnu kolièinu, "zatrpao" je podlogu na kojoj su se razmno¾avale bakterije, i imao je ¹ta da vidi - veæ sledeæeg dana nije bilo bakterija. Fleming je zakljuèio da je "ne¹to" iz gljivica zaslu¾no za ovaj spektakularni pomor omra¾enih bakterija, pa je napravio ekstrakt gljivice i nazvao ga penicilin (po latinskom nazivu gljivica koje je upotrebio).

Na¾alost, kao i veæina genija, Fleming nije bio shvaæen na pravi naèin, pa je pro¹lo vi¹e godina borbe sa skepticima, ali i sujetnim protivnicima napretka u medicini, pre nego ¹to je penicilin u¹ao u zvaniènu upotrebu kao lek. Ipak, pravda je zadovoljena, veliki broj pacijenata je poèeo uspe¹no da se leèi, a Aleksandar Fleming je dobio Nobelovu nagradu za medicinu.

Povratak penicilina. Bez obzira na ogroman broj savremenih antibiotika, penicilin je ostao omiljeni lek za leèenje velikog broja infekcija kod dece. Penicilinski antibiotici imaju odlièan odnos ¾eljenih i ne¾eljenih efekata, naroèito kod mali¹ana. Ako se izuzme alergija na penicilin, nema preterano neprijatnih i opasnih sporednih efekata terapije penicilinskim antibioticima.

Posle vi¹edecenijske primene, penicilinski antibiotici su postali jeftini - na¾alost, dostupni i bez recepta (¹to je nezamislivo), pa su se primenjivali i kad treba i kad ne treba. Zato su se bakterije "navikle" na penicilin i razvile rezistenciju. Onda su napravljeni drugi antibiotici (koji nisu penicilini), ali su i oni nekritièno primenjivani, pa su se bakterije i na njih prilagodile. Tako se desilo da su neki sojevi bakterija "zaboravili" na penicilinske antibiotike ratujuæi sa novim lekovima. Zato sada penicilinski antibiotici "trèe drugi krug" i uspe¹no se bore sa mnogim bakterijama.
Kada se daje deci?

Samo kada se radi o bakterijskim infekcijama - protiv virusa penicilin, kao i svi drugi antibiotici, nema nikakve izglede!

Penicilin ostaje lek izbora za infekcije koje prouzrokuju streptokoke. To su, pre svih, infekcije organa za disanje, ali i te¾e infekcije ko¾e nekada zahtevaju terapiju penicilinskim antibioticima. Pored streptokoka, i druge bakterije ne vole penicilinske antibiotike - meningokoke (prouzrokovaè meningitisa kod dece), spirohete (spiralne bakterije koje dovode do sifilisa i Lajmske bolesti), itd.

Kako se daju penicilinski antibiotici?

Uvek kada je moguæe, lek se daje na usta (oralno). Ovo je najprirodniji put davanja leka, ali i najbezbedniji, kada je reè o alergiji na lek.

Penicilinski ¹ok - najte¾a alergijska reakcija na penicilin, skoro uvek nastaje kada se lek daje u venu ili muskularno, dakle injekcijama. To, naravno, ne znaèi da se injekcije penicilina ne daju deci. Kada za to postoje medicinski razlozi, deca treba da dobijaju penicilinske injekcije, ali se one UVEK daju u zdravstvenoj ustanovi gde postoji moguænost sprovoðenja adekvatne terapije. Uostalom, niko ne voli da bocka decu bez potrebe, a razvijen je i veliki broj novih antibiotika iz grupe penicilina koji se daju na usta. Oni imaju odliène efekte u leèenju raznih infekcija kod mali¹ana, pa se omra¾ene injekcije sve reðe prepisuju.

Koji se penicilinski antibiotici najèe¹æe primenjuju kod dece?

Pored prirodnih, savremenim farmakolo¹kim postupcima su napravljeni - sintetisani brojni preparati koji imaju znaèajne prednosti u odnosu na prirodni penicilin od koga su potekli.

Prva prednost je pro¹irenje spektra bakterija koje lek uspe¹no tamani. Ova pogodnost je ipak donela i prve probleme. Naime, pobolj¹ana efikasnost polusintetskih i sintetskih penicilina se manifestuje i "boljim" ubijanjem bakterija koje normalno ¾ive i rade u crevima deteta. One spadaju u dobre - "domaæe" bakterije koje poma¾u rad creva i uèestvuju u formiranju normalne stolice. Zato antibiotici ¹irokog spektra mogu da prouzrokuju proliv kod dece.

Amoksicilin i ampicilin su ubedljivo prvi na listama najèe¹æe primenjivanih antibiotika.

Veoma su efikasni u borbi protiv bakterijskih respiratornih infekcija, ali i pojedinih bakterija izazivaèa infekcija mokraænih puteva.

Na¾alost, oba leka se mnogo godina nekritièki primenjuju, a roditelji èesto na svoju ruku zapoèinju terapiju i kada za to nema razloga (na primer, tokom virusnih infekcija). Zbog toga su se neke vrste bakterija "navikle" na antibiotik - postale su rezistentne, pa se neretko de¹ava da infekcija napreduje i pored primenjenog antibiotika.

Koji su ne¾eljeni (sporedni) efekti terapije penicilinskim antibioticima?

Sreæom, najveæi broj dece ima prolazne i ne preterano izra¾ene nuspojave. Pre svih su blagi poremeæaji funkcije organa za varenje - ponekad se javlja muènina i proliv, ali je retko potrebno prekinuti terapiju zbog ovih problemèiæa. Naravno, sa pro¹irivanjem antibakterijskog spektra se poveæava i broj potencijalnih ne¾eljenih efekata terapije.

Alergijske reakcije na penicilinske antibiotike su najozbiljnije propratne pojave terapije.

Ko¾ne manifestacije alergije

Iako svi prvo pomisle na penicilinski ¹ok - on je, sreæom, redak kod dece. Mnogo su èe¹æe alergijske promene na ko¾i u vidu osipa ili koprivnjaèe, ili na sluzoko¾ama, u formi otoka (edema). Izolovane ko¾ne alergijske reakcije su kod veæine dece bezopasne. Posle prekida uzimanja antibiotika, a uz terapiju antihistaminicima - osip prolazi, ne ostavljajuæi posledice. Naravno, obavezno je lekaru prijaviti ¹ta se desilo, kako bi se potvrdila alergija na penicilin i izbegla ponovna terapija penicilinom tokom buduæih infekcija.

Nije svaki osip u toku primene antibiotika alergija na lek - postoje naèini da se (posle saniranja infekcije) precizno utvrdi da li je u pitanju alergijska reakcija. Ovo je veoma va¾no, jer je ¹teta da dete zbog "la¾ne alergije" u buduæim infekcijama ne mo¾e da dobija ovu vrstu antibiotika.

Penicilinski (anafilaktièki) ¹ok

Anafilaktièki ¹ok se javlja kada se lek daje injekcijama. Predstavlja veoma te¹ku i èesto fatalnu komplikaciju, naroèito ako se desi van zdravstvene ustanove. Zato se penicilin ne daje ako pri ruci nemamo kompletnu "anti¹ok" terapiju.

Sreæom, pravi penicilinski ¹ok je veoma redak, ali su èesti kolapsi posle davanja injekcija koji nisu u vezi sa penicilinom. Tada se naprosto radi o reakciji organizma na neprijatno okru¾enje i mirise u ambulanti, a potencirana je bolnim ubrizgavanjem leka. Iskusno medicinsko osoblje lako prepoznaje ovu potpuno bezopasnu i prolaznu pojavu, tako da ne mo¾e da se potkrade gre¹ka.

Da li penicilinski antibiotici mogu da se kombinuju sa drugim lekovima?

Jedna od dobrih osobina penicilina je da se dobro kombinuje sa velikim brojem lekova. Svi antipiretici (lekovi za obaranje visoke telesne temperature) se odlièno sla¾u sa penicilinima, ali i antialergijski lekovi, lekovi protiv astme - dakle, skoro svi preparati koji se daju za leèenje bolesti disajnih organa kod dece.

Penicilinski antibiotici mogu da se kombinuju i sa drugim antibioticima, naroèito kada se leèe te¾e bakterijske infekcije. Mali je broj antibiotika koji "ne idu" uz penicilin, pa su penicilinski antibiotici èest èlan "konzilijuma" tri (nekada i vi¹e) antibiotika za leèenje najte¾ih bakterijskih infekcija kod mali¹ana.

Iako je mnogo decenija pro¹lo od Flemingovog pronalaska penicilina, ova grupa antibiotika je izuzetno aktuelna u terapiji razlièitih infekcija kod dece. Dobra efikasnost, mali broj ne¾eljenih efekata, i relativno niska cena su neke od prednosti penicilinskih antibiotika. Ovo, naravno, ne znaèi da ih treba zloupotrebljavati, a nikako ih ne treba davati bez prethodnog pedijatrijskog pregleda. To je jedini naèin da se proceni o kakvoj je bolesti reè, i da li je uop¹te potrebna terapija.

Ko¾a ne voli penicilin

Za razliku od nekih drugih antibiotika, penicilin se nikada ne daje lokalno - u vidu masti za ko¾u ili kapi za oèi! Razlog je veoma jednostavan - postoji ogroman rizik od nastanka alergije na penicilin kada se on razmazuje po ko¾i ili sluznici!

Zato ne postoje preparati penicilina za lokalnu upotrebu, ali ima "inovatora" meðu nestruènim osobama koje otvaraju kapsule i posipaju antibiotik po oboleloj ko¾i. Iako izgleda kao zanimljiva ideja, to je veoma glupo (ima drugih, veoma efikasnih antibiotskih masti i krema), ali i opasno.

Prednosti amoksicilina i ampicilina

Amoksicilin je u prednosti kada se daje na usta jer se za razliku od ampicilina mo¾e davati nezavisno od obroka (ampicilin mora pre jela), daje se u du¾im intervalima (dva do tri puta dnevno).

Ampicilin ima prednost jer se mo¾e davati u injekcijama (intramuskularno ili intravenski), tako da se mo¾e koristiti i kada dete ne mo¾e da uzima lek preko usta, ali i za terapiju te¹kih infekcija.

Novi preparati su nekada efikasniji

Zbog toga ¹to su mnoge bakterije postale rezistentne na amoksicilin i ampicilin, poslednjih godina su im dodate supstance koje ne dozvoljavaju bakterijama da se brane. Takav je amoksicilin sa klavulonskom kiselinom (Panklav, Amoksiklav) koji je efikasniji od amoksicilina jer uspe¹no tamani bakterije koje do tada nisu reagovale na amoksicilin bez klavulonske kiseline. Naravno, ne znaèi da ovaj lek treba uvek davati jer je "jaèi" od svog predvodnika. To je pogre¹an pristup po¹to amoksicilin sa klavulonskom kiselinom treba èuvati za one infekcije koje zaista mogu da prouzrokuju bakterije koje tra¾e sna¾niji antibiotik.

b92