Umro pjesnik Ðuro Damjanoviæ

[frckica-j]

Umro pjesnik Ðuro Damjanoviæ
Izvor: Nezavisne novine

BANJALUKA - Ðuro Damjanoviæ, pjesnik, pripovjedaè, romansijer i dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja, umro je juèe u Banjaluci u 64. godini.

Damjanoviæ je dobitnik mnogobrojnih nagrada meðu kojima su "Koèiæevo pero", "Koèiæeva knjiga", Æopiæeva nagrada, te nagrada "Isidora Sekuliæ".

Eva Ras, knji¾evnica i glumica iz Beograda, rekla je da umjetnici poput Damjanoviæa vrijede vi¹e mrtvi nego ¾ivi.

"Bio je fantastièan, oni koji su ga osporavali za ¾ivota, u smrti æe ga velièati", kratko je prokomentarisala smrt ovoga velikog knji¾evnika.

Roðen je 6. maja 1945. godine u Gole¹ima kod Banjaluke, gdje je zavr¹io osnovnu ¹kolu, srednju ¹kolu zavr¹io je u Banjaluci, a vi¹u pedago¹ku u Sarajevu 1969. godine. Filolo¹ki fakultet zavr¹io je u Beogradu, a magistraturu je prekinuo po¹to nije dobio studentsku stipendiju.

Damjanoviæ je 25 godina radio kao saradnik u raznim novinama u Beogradu, a kasnije se seli u Banjaluku gdje ¾ivi i pi¹e do smrti.

Na poèetku je pisao pjesme, pa potom prozu i tako naizmjenièno.

Objavio je vi¹e od 15 knjiga meðu kojima su pjesme "Uspomene iz pakla", "Magla u rukama", za koju je dobio nagradu "Isidora Sekuliæ" 1974. godine. Znaèajna djela su mu i "Jednodnevni dnevnik", roman "Zemunska hronika", zbirka pjesama za djecu "Negde ne¹to peva" po kojoj je uvr¹ten u èetiri èitanke i ¹kolsku lektiru. Napisao je i poemu "Moja nacija ili moj kameni vrt" i ep "Srbijana", te "Noæno sunce", zbirku pjesama za koje je 1994. godine dobio Æopiæevu nagradu, kao i knjigu "Poezija i jezik poezije Milo¹a Crnjanskog" za koju je 1995. godine nagraðen Koèiæevom nagradom.

Njegovi recenzenti bili su i najveæi srpski pisci Stevan Raièkoviæ, Matija Beækoviæ, Ljubomir Simoviæ i Milorad Paviæ