Sportske povrede

[AquArius]

Sportske ozljede

Sportska ozljeda je ozljeda nastala prilikom sportske aktivnosti. Pri tom razlikujemo ozljedu i o¹teæenje.

O¹teæenje - razlog se najèe¹æe ne mo¾e anamnestièki pronaæi. Pacijent se ne sjeæa ni naèina ni vremena. Za razliku od ozljede koja je najèe¹æe akutnog karaktera, o¹teæenje je najèe¹æe kronièno.

Osnovni su postulati rehabilitacije sporta¹a:
1. ozlijeðeni dio tijela miruje, a ostali dijelovi tijela moraju vje¾bati jer u 7 dana mirovanja vrhunski sporta¹ izgubi 60% aktivnosti mi¹iæa koji miruje. Kod imobilizacija u zglobu nastaju kontrakture (skraæenja).
2. mijenjanje rehabilitacijskih postupaka

Ozljede u sportu najèe¹æe nastaju kao posljedica nerazmjera izmeðu individualno moguæeg optereæenja vezivnog i potpornog tkiva i optereæenja tijekom treninga i natjecanja.
Drugi uzroci su: neadekvatna oprema, nepovoljne klimatske prilike, nepa¾nja i sl.
Sportske ozljede najèe¹æe pogaðaju meka i potporna tkiva, rjeðe kosti.
Odgovor tkiva na ozljedu uvijek je upalna reakcija, a njen su pokretaè raspadni produkti ozlijeðenog tkiva. Akutna faza ozljeðivanja i tkivnog odgovora mo¾e se podijeliti u tri faze:

1. faza akutnih vaskularno-upalnih dogaðaja - traje oko 48 h, cilj je tu fazu skratiti ¹to je vi¹e moguæe i sprijeèiti nastanak kroniènog procesa (daju se nesteroidni i steroidni protuupalni lijekovi)
2. faza regeneracije i rekonstrukcije ozlijeðenog tkiva - stanièna proliferacija, stvaranje krvnih ¾ila - angiogeneza, sinteza o¹teæenog tkiva i nastanak kolagena. Poèinje treæi dan, a zavr¹ava peti dan nakon ozljede.
3. faza cijeljenja - faza zavr¹ne organizacije u kojoj dolazi do funkcijske obnove.

Cilj je rehabilitacije nakon ozljede povratak u psihièko i fizièko stanje koje je postojalo prije ozljede. Ne smije se dozvoliti da proces od akutnog prijeðe u kronièni. Ozljedu treba rije¹iti terapijski dok je u akutnoj fazi, a daljnje ozljede se mogu sprijeèiti banda¾om zgloba te kinezioterapijom s ciljem uèvr¹æivanja zgloba.
Rehabilitacija poèinje neposredno nakon ozljede i odvija se onoliko dugo koliko to tra¾e izgubljene sposobnosti.
Program rehabilitacije mora biti individualno prilagoðen.
Neophodan je pozitivan odnos izmeðu sporta¹a, trenera, lijeènika - specijalista i fizioterapeuta.

Osim u iznimnim sluèajevima, kod sportske ozljede treba ovako postupiti:
- sporta¹ treba izbjegavati strogo mirovanje
- kod imobilizacija treba raditi izometrièke vje¾be i koristiti pojedine oblike fizikalne terapije (npr. magnetoterapija, iznad gipsa ili osteosintetskog materijala)
- napraviti individualni program vje¾bi za ostali dio tijela koji æe saèuvati mi¹iænu masu, pokretljivost zglobova i kralje¹nice, odr¾ati odreðeni stupanj tjelesne pripremljenosti i osjeæaj sporta¹a da nije izgubljen za fizièku aktivnost.

Èime se stjeèu preduvjeti dobre rehabilitacije:
- odr¾avanje mi¹iæne mase i kvalitete mi¹iæa
- pokretljivost zglobova i prevencija kontraktura
- oèuvanje propriocepcije
- omoguæuje se odr¾anje funkcijskih vje¾bi za pojedine sportove
- umanjuje se gubitak sportske vje¾be
- ispravljaju se uoèene biomehanièke pogre¹ke koje nisu vezane za ozljedu
- zadr¾ava se dobra kardiovaskularna sposobnost
- psihièki je uèinak velik - sporta¹ se ne osjeæa kao bolesnik

Potrebno je mijenjati oblik aktivnosti, trajanje pojedinih oblika aktivnosti, njihovu uèestalost te intenzitet ovisno o napretku.

Uspje¹an povratak u sport moguæ je:
- kad vi¹e ne postoji bolest ni u kakvim aktivnostima
- kad su funkcijski kapaciteti svih zglobova oèuvani
- postoji zadovoljavajuæa i kvalitetna kolièina mi¹iæna mase
- kad postoji oèuvana sportska vje¹tina kao prije ozljede
- kad je kardiovaskularni sustav odgovarajuæe pripremljen
- kad postoji primjerena propriocepija
- kad postoji psihofizièka sposobnost sporta¹a
- kad su izdr¾ljivost i snaga primjereni oèekivanim naporima
- kad je trener zadovoljan postignutim moguænostima


Edukacija sporta¹a kroz rehabilitaciju
Bitno je da sporta¹ ne¹to nauèi - kako da izbjegne ozljedu, a i kako je pravilno lijeèiti kad se dogodi.
Najveæi broj sportskih ozljeda nastaje zbog prekomjernih naprezanja (30-50%).
Vi¹e od 50% vrhunskih plivaèa ima probleme s ramenim zglobovima; kontaktni sportovi uzrokuju te¾e povrede.


Terapija sportske ozljede
Najprije treba napraviti plan rehabilitacije i postaviti realan cilj.

Faze rehabilitacije su:
1. Kontrola boli i upale
U akutnoj fazi treba evidentirati dogaðaj i mehanizam povrede; pregledati zglob prije za¹titnog spazma. Osnovni je princip za kontrolu boli i upale: kratkotrajni odmor uz aplikaciju leda, kompresiju i elevaciju ozlijeðenog dijela tijela. Nesteroidni antireumatici ubrzaju oporavak kontrolirajuæi bol i upalu. Dugotrajno djelovanje èesto dovodi do gastrointestinalnih nuspojava.
Kortikosteroidi se daju nakon dva tjedna, u proliferativnoj fazi. Tada su korisni, ali se ne smiju infiltrirati u same tetive jer mo¾e doæi do rupture. Ako se kortikosteroidi daju u akutnoj fazi, mogu smanjiti potencijale normalnog cijeljenja tkiva.
Rano vraæanje aktivnostima je po¾eljno, ali ne i takmièarskim aktivnostima dok se ne uspostavi bolnost i puna kontrola.

2. Restauracija opsega pokreta i ekstenzibilnost mekih tkiva
Prije poèinjanja vje¾bi sna¾enja mora biti uspostavljen puni opseg pokreta i fleksibilnost mekih tkiva - dominantne su medicinske vje¾be, a mogu se koristiti i razne vrste fizikalne terapije - aplikacija leda, TENS, ultrazvuk,�

3. Vje¾be sna¾enja
Mogu biti izometrièkog, izotonièkog i izokinetièkog tipa. U odnosu na mi¹iænu kontrakciju dinamièke se vje¾be mogu podijeliti na koncentriène i ekscentriène. Vje¾be se provode regularno minimalno 3 puta tjedno do postizanja 90-95% maksimalne mi¹iæne snage. Povratak snage je br¾i u inicijalnoj fazi vje¾banja. Koriste se izometrièke vje¾be, a zatim se nastavlja s izotonièkim ili izometrièkim vje¾bama.

4. Pobolj¹anje izdr¾ljivosti
Izdr¾ljivost ovisi o metabolièkoj sposobnosti za nadoknadu energije za mi¹iænu kontrakciju. Metabolièki kapacitet mo¾e rasti aerobno i anaerobno.
Drugi je naèin poveæanja izdr¾ljivosti redukcija energetskih potra¾ivanja za dani postotak rada. Vje¾be aerobne izdr¾ljivosti provode se s velikim brojem ponavljanja s malim optereæenjem, a anaerobne s malim brojem ponavljanja i 70-80% optereæenja.
Odr¾anje izdr¾ljivosti je znaèajan faktor u prevenciji ozljede.

5. Pobolj¹anje specifiènih performansi
Specifièni re-trening provodi se za razvoj biomehanièkih i neurofiziolo¹kih uzoraka potrebnih za specifièan sport.
Facilitacijske su tehnike - postizanje cilja uporabom kori¹tenja refleksa, elektriène stimulacije, senzornih tehnika (hladnoæa, vibracije,�).

tekst preuzet sa sajta www.medicina.hr