Misterija - Najveca tajna Uskrsnjeg ostrva

[hulio_salinas]

Najveca tajna Uskrsnjeg ostrva

Okamenjeni astronauti
Niko danas ne zna tacno u koju su svrhu preci danasnjih stanovnika Uskrsnjeg ostrva pravili "kamene bogove", niti koga su ti sutljivi kolosi uopste predstavljali. Ali postoji bezbroj vrlo zanimljivih teorija...



Nijedan otok na svijetu nije toliko usamljen kao sto je Uskrsnji otok. Smjesten je u beskrajnom Pacifiku, nasuprot cileanske obale, ali je od nje udaljen vise od 4000 kilometara. Prvi otocki susjedi nalaze se na sjeveru, u Polineziji, i udaljeni su gotovo nezamislivih 3800 kilometara. Zbog toga se na Uskrsnji otok rijetko dolazi brodom, a avioni na jedinoj avionskoj linija iz Santijaga (Cile) polijecu samo dva puta sedmicno. U njima je tesko dobiti mjesto i karte se nerjetko rezerviraju i godinu dana unaprijed.
Pored karakteristicne usamljenosti, Uskrsnji otok krije i nebrojne tajne. O njegovoj prastaroj zagonetnoj proslosti gotovo se nista ne zna. Ali se zna da je na otoku zivio narod koji je imao svoj jezik, svoju kulturu, svoju povijest i svoj jezik. Stoljecima su otocani na posebnim dascicama strpljivo biljezili kronike svog vremena, ali su katolicki misionari, proglasavajuci ih "davoljim djelom", sve unistili i spalili, namecuci gostoprimljivim otocanima svoja vajerovanja. Tako su zavrsili najdragocijenija svjedocanstva iz historije najmisterioznijeg otoka na svijetu.

Ko su i odakle su?
Posjetioce Uskrsnjeg otoka najvise fascinira uobicajni prizor: svuda, duz kamenitih obala uzdizu se kameni dzinovi, "moai", nerjetko i 22 metra visoke statue od otvrdlog vulkanskog kamenja. Ima ih ukupno 276 i ocigledno predstavljaju ljudska tijela sa duguljastim glavama, velikim usima i ovalnim ocima cije su bjeonjace pravljene od morskog sedefa. Osim toga, 53 kamena kolosa imaju na glavi i cudnovate crvene kamene sesire,
Niko danas ne zna tacno u koju su svrhu preci danasnjih stanovnika ostrva pravili "kamene bogove", niti koga su ti sutljivi kolosi uopste predstavljali. Po misljenju vecine istrazivaca, oni nikako ne predstavljaju otocane, jer tipicni oblik lica kamenih statua uopste ne odgovara njihovom obliku lica.

Da li su ti kipovi, koji kao da cuvaju Uskrsnje ostrvo, okamenjeni drevni astronauti, mozda portreti bica iz nekog stranog svijeta, iz dalekih zvjezdanih prostranstava, kako misli svajcarski pisac Erih fon Deniken? Ili je mozda ova jedinstvena galerija pod vedrim pacifickim nebo, okamenjeni spomenar koji nas podsjeca na mocne stanovnike ledendarne Zemlje Mu, pacificke verzije Atlantide? Ko su i sta su ti nijemi kameni dzinovi? O cemu sanjaju i sta nam porucuju?

Dosli su sa zvijezda
Postoji bezbroj teorija i bezbroj neuvjerljivih odgovora. Ipak, najnovija teorija koju su postavili americki naucnici, govori o njihovoj nevjerovatnoj slicnosti sa likovima sa statua, pronadenih u ruinama najstarijeg juznoamerickog grada Tiahuanakau. Ovaj grad na Andama, nalazi se u blizini legendarnog jezera Titikaka, u samom granicnom podrucju izmedu Perua i Bolivije, poznat je po cuvenoj Kapiji Sunca, najvrednijoj arheoloskoj ostavstini cije sifre i kodove znanost jos uvijek nije uspjela da desifrira. Povijest Tiahuanaka zadire u najdublje vrtloge vremene a puni sjaj dozivio je prije skoro tri hiljade godina. Njegovi hramovi, poplocani trgovi i velicanstveni kameni kipovi, svjedoce o visoko razvijenoj kulturi ciji su pripadnici oko 1100. godine iznenada napustili sve sto su do tada podizali i nestali u nepoznatom pravcu. Prema drevnim legendama, tada vladajuci bog-kralj Kon Tiki pretrpio je u jednom boju uzasan poraz i nakon toga se sa malobrojnom svitom prezivjelih povukao preko mora - mozda na Uskrsnje otoku?

Udaljenost - kako ce se ispostaviti - nije mogla da bude razlog koji bi to onemogucio. Norveski istrazivac Tor Hajerdal to je 1947. godine i dokazao sa svojim splavom Kon-Tiki, napravljenom prema antickom uzoru. Prepustajuci se pacifickim vjetrovima i morskim strujama, Hejerdal je uistininu sa peruanske obale uspio stici do Polinezijskog otocja.
Ako je stvarno bilo tako, onda se realno moze zamisliti da su relativno primitivni i gostoprimljivi polinezijski otocani kao bogove prihvatili bjegunce iz Tiahuanaka, koji su bili na visokom kulturnom nivou i koji su im podizali kamene spomenike nalik bogovima u koje su vjerovali. A ko su bili njihovi bogovi i odakle su dosli?
Najstarije legende najcesce govore o zagonetnim misionarima sto su stigli iz dalekih zvjezdanih prostranstava donoseci narodima Pacifika i Juzne i Srednje Amerike visoka znanja iz matematike, astronomije i graditeljstva.
Ali, ma kako vjerovatna bila ova teorija - covjek zasigurno nikada nece saznati da li je ona i tacna.

Izvor: xtamara.com

[darusaz]

А јесте гледали и филм (играни) о Ускршњем острву? 

Узгред, то је једна од дестинација, коју када постанем дипл. фармацеут морам да посетим. Одавно је већ на списку. ;)

[Smrda]

Ja nisam..
E i na mom je spisku,ali tesko da cu stici do njega uskoro...mozda tamo kad budem imala 50tak...

[darusaz]

Срећа дан за Чиле не треба виза.

[hulio_salinas]

Ne brini se.. Uvesce i vizu za Cile...   

========



A sad...
Vratimo se na temu,
ako mozemo...

Ako ne - nastavite u temi o
dalekim i bliskim putovanjima.

[Al-Jasmina]

Gledala sam film Rapa Nui
pomalo je najezitis...
ali mi je realnije objasnjnje
jer ljudi imaju tendenciju da zanemare mogucnost iscrpljivanja pririodnih resursa...

[darusaz]

Gledala sam film Rapa Nui
pomalo je najezitis...
ali mi je realnije objasnjnje
jer ljudi imaju tendenciju da zanemare mogucnost iscrpljivanja pririodnih resursa...

На тај филм сам баш и мислио.

[Al-Jasmina]

Nisam objasnila...
u filmu je objasnjeno kako su domoroci bili podeljeni na kastu dugouhih (pirsing usne resice koji je zatim prosirivan drvenim umetcima...) i potlacenih kratkouhih koji su tesali kamene skulpture...Na kraju su sve palme posecene da bi se na balvanima od palminog stabla prenele gigantske skulpture do njihovih mesta...

Elem, krajnji ishod ove ekstremen umetnosti je bio iscrpljivanje resursa, svrgavanje dugouhih i kanibalizam?!

[darusaz]

Док се на крају нису међусобно потаманили и живели срећно до краја живота.