Stari geni za pogled u vrli novi svijet

[AquArius]

Stari geni za pogled u vrli novi svijet

Autor:
mr. sc. Vesna Augustinoviæ Fett, dr. med., spec. oftalmolog
   

Na¹e su fizièke i mentalne granice neizbje¾no odreðene genima i èime æemo ih ispuniti, uvelike ovisi o okolini.


Spoznaja da bismo se mogli kri¾ati s gotovo svim poznatim ¾ivotinjskim pripadnicima (ovisno o aspiraciji) kada bi nam netko uklonio gene koji to kontroliraju (sveprisutni Radman), èuvajuæi autentiènost vrste, upuæuje na to da je Darwin imao pravo kada je pretpostavio zajednièkog pretka svom ¾ivom svijetu. Nije lo¹e znati istinu o sebi, pa i to da nam se genetska ¹ifra razlikuje u prosjeku samo u 1,5 posto gena od èimpanzine.

Vi¹e nas od stoljeæa dijeli od Darwinove teorije evolucije, a nove spoznajne moguænosti, od analize elektronskim mikroskopom do molekularne biologije, aktualizirale su misterij genijalne pretpostavke o podrijetlu vrsta. Molekularnom je genetikom danas moguæe potvrditi Darwinove hipoteze iz daleke 1882. godine. Tim se otkriæima, meðutim, uvelike mijenja smisao ¾ivota. Postavljamo pitanja o njegovoj svrsishodnosti, a pristiglim nam se odgovorima samo otvaraju nova poglavlja i nameæe nova logika. Taj svijet spoznajemo evolucijski najrazvijenijim sustavima - osjetilima - u koji spada i organ vida.


Dizajn na¹ svagda¹nji

Za¹to se u ¾ivih biæa razvilo oko? Otkako traje evolucija ¾ivih biæa, dakle oko 3,5 milijardi godina, sunèeva je svjetlost glavni izvor energije za sav organski svijet, a ciklus svjetlost/tama mo¾da najznaèajnija selektivna snaga koja je ikada utjecala na ¾ivot. Jedna je od najznaèajnijih posljedica sunèeve svjetlosti evolucija oka. Tu je, meðutim, pokleknuo i sam tvorac teorije evolucije, Charles Darwin.

U Podrijetlu vrsta Darwin je imao ozbiljnih problema s obrazlo¾enjem evolucije oka pa u dodataku Problemi teorije, u kojem raspravlja o "organima ekstremne perfekcije i slo¾enosti", i sam ka¾e da se u prvi mah èini apsurdom najvi¹eg stupnja da se tako slo¾en organ formira prirodnom selekcijom! Kad god bi se protivnici teorije evolucije obru¹avali na njezina genijalnog tvorca, uvijek bi mahali bo¾anskom kreacijom oka. Naravno da je bo¾anstvena! Pritom je dotièni Bog pokazao èudan smisao za humor dizajnirajuæi organ prilièno neinteligentna dizajna gdje se krvne ¾ile pru¾aju po povr¹ini unutarnje oène ovojnice, umjesto da poniru ispod kao kod svih normalnih organa. Zbog toga je pri najmanjoj proliferaciji tkiva ili krvarenju vid izrazito ugro¾en. Za razliku od njih, fotoreceptori koji hvataju svjetlost smje¹teni su u unutra¹njost ovojnice, umjesto da su na povr¹ini kako bi bili bolje izlo¾eni izvoru svjetla. Pritom ih dobrano ometaju nervne niti koje prolaze ispred njih i umjesto da nose signale prema mozgu, pru¾aju se u suprotnom smjeru, grupiraju u snopove i formiraju slijepu pjegu. I to je taj bo¾anski dizajn. Vodeæi teoretièar darwinizma Georges C. Williams nije ni¹ta drugo mogao nego reæi da su oèi kralje¹njaka "glupo dizajnirane" zbog inverzije.

Odakle zapravo potjeèe dizajn oka i kako se tako ne¹to slo¾eno mo¾e uopæe razvijati? Odgovor je vrlo jednostavan: sve su performanse oka krajnje ogranièene fizikalnim svojstvima svjetla, a naèin na koje oko detektira svjetlost uvjetovan je njezinom kvantnom prirodom. Nema tu, dakle, puno poetike ni logike u na¹em smislu rijeèi.

Kako je nastala prva stanica koja je detektirala svjetlost? Na¹e je tijelo prekriveno ko¾om èije su stanice sposobne detektirati toplinu! A ¹to je ona? Infracrveno svjetlo, zar ne? Ne treba mnogo ma¹te da bi se zamislilo koliko je mala mutacija potrebna da bi se stanica osjetljiva na infracrvene zrake prevela u stanicu koja je sposobna detektirati zraèenja valnih duljina vidljivog spektra. Osim toga, ¾ivim biæima nije nikada bilo predodreðeno da æe im se razviti oèi, ali je i najmanja promjena davala veæe ¹anse vrsti za reprodukciju, a time i za pre¾ivljavanje. U tome nas kontekstu oèi dobro slu¾e iako postoje biæa s mnogo slo¾enijim optièkim sustavom, ali ovaj na¹ dostatan je za pre¾ivljajavanje i nema nikakvih naznaka da bi se u skoroj buduænosti morao redizajnirati.

Odakle onda neinteligentni dizajn? Stoga ¹to je u veæine nono3vaca oko izdanak mozga zadr¾av¹i originalnu graðu i tijek nervnih niti mozga. One su, meðutim, jednako funkcionalne kao i oèi meku¹aca koje imaju obrnut tijek nervnih niti. Matematièki se mo¾e izraèunati da je za ovaj dizajn bilo potrebno oko 350.000 generacija te da se tijekom tog razdoblja oko moglo 40·65 puta redizajnirati da bi imalo dana¹nji oblik u nono3vaca.

Za¹to imamo dva oka? Postoji li razlog da nemamo tri ili vi¹e pari oèiju? Naravno da postoji. Dva su bolja od jednog oka jer omoguæuju stereoskopski vid i daju trodimenzionalnu informaciju o svijetu koji nas okru¾uje, a koja je dostatna za razmno¾avanje i pre¾ivljavanje vrste. Vjerojatno æe biti onih koji æe reæi da bi vi¹e pari oèiju davalo jo¹ bolju informaciju! Naravno da bi, ali bi bilo izrazito neracionalno tro¹iti toliko energije za sustav koji nije presudan u pre¾ivljavanju vrste.

Za¹to vidimo samo neke valne duljine? Sve su oèi osjetljive na relativno uzak spektar valnih duljina elektomagnetskog zraèenja koje emitira sunce. Za¹to ne vidimo ¹iri spektar? Upravo stoga ¹to smo potomci ¾ivota koji se razvio u vodi kroz koju prolazi samo kolorni spektar elektromagnetske radijacije (od plave do crvene). Taj je spektar postala primarna selektivna snaga prvim oblicima ¾ivota na Zemlji u kojih se potom razvijaju biokemijski mehanizmi pokrenuti upravo zraèenjima tih valnih duljina.

Kako oko hvata svjetlost? U fotonima, naravno! Specijalizirane stanice koje se nazivaju fotoreceptori, a koje su smje¹tene u unutarnjoj membrani oka, apsorbiraju elektromagnetsko zraèenje, prevode ga u elektrièni impuls koji odlazi do centralnog ¾ivèanog sustava. Tek tada svjesni smo onoga ¹to smo vidjeli. Viðenje, naime, podrazumijeva razumljive slike, stoga je i najkompliciranije oko neupotrebljivo jedinki bez sprege s mozgom. Primjeri iz prirode upuæuju na to da je oko evolucijski starije od mozga: npr. morska meduza ima razvijeno oko premda nema centralni ¾ivèani sustav kojemu oda¹ilje informacije! Ribe imaju prilièno slo¾eno dizajnirano oko, ali primjetnu oskudicu mozga! U tom je kontekstu vrlo jednostavno zakljuèiti kako detektiramo pojedine boje: da bi vidjela u boji, ¾iva biæa moraju imati fotoreceptore osjetljive na razlièite valne duljine vidnog spektra! I to je cijela mudrost pogleda kroz ru¾ièaste naoèale.


Veliki me¹tar svih kreacija

Na¹e su fizièke i mentalne granice neizbje¾no odreðene genima i èime æemo ih ispuniti, uvelike ovisi o okolini, ali nikakva sila neæe pomoæi da pomaknemo te granice! To znaèi da smo limitirani ne samo genetskim materijalom roditelja nego evolucijskim zapisima u genima svih prethodnih generacija od kojih potjeèemo! Mi smo zarobljenici vlastitih gena (Radman je zakon!). Normalno se nameæe pitanje za¹to pritom nismo uzgojili samo kvalitetu? Jer ona s evolucijskog stanovi¹ta nema smisla; raznolikost je izvor pre¾ivljavanja. Kako je netko duhovito primijetio: ugasi li netko tamo zauvijek svjetlo, vodstvo æemo prepustiti sljepcima!

Prema darwinistièkoj logici, dugoroèna bi korist od slabovidnih bila oèuvanje raznolikosti, a kratkoroèna da se odr¾i pozitivan selektivni uèinak radi oèuvanja jednoga odreðenog obilje¾ja u odnosu na sve druge! Komplicirano! Prisjetimo se u ovom trenutku oka umjetnika: Monet, Renoir, Degas, Matisse i mnogi drugi bili su kratkovidni i znanstvenici nagaðaju da su upravo stoga birali odreðene boje i kompozicije. Primjera je mnogo. Mo¾da je ba¹ taj "defekt" doveo do kulturne raznolikosti. Bi li anonimni umjetnik oslikavao peæine Altamire i Lascauxa da je bio sposoban istodobno iæi u lov? U tom je kontekstu suludo razmi¹ljati o genetskom pobolj¹anju ljudske vrste jer sposobnost pre¾ivljavanja ovisi o razlièitostima koje ne ukljuèuju uvijek ono ¹to se nama èini pozitivnim. Tu se na svojevrstan naèin sukobljava biolo¹ko s kulturnim naslijeðem, meðutim, oba se susreæu na razini ¾ivèanog tkiva, pa je prema tome rijeè o dva komplementarna naslijeða!
U ovom smo trenutku mo¾da do¹li do stadija kada bi znanost napokon trebala objasniti koja su pravila igre i tko je veliki me¹tar svih kloniranja!


Nije fer, me¹tre

Poslije èetrdesete godine, ma kako genetski savr¹eni bili, poèinjemo udaljavati novine, tro¹imo sve vi¹e vremena kao bismo jasno vizualno komunicirali s okolinom i ulazimo u konflikt s biolo¹kom evolucijom jer bismo nakon èetrdesete godine ¾ivota htjeli ¾ivjeti zdravo i kvalitetno. S evolucijskog stanovi¹ta to nema opravdanja jer nam istjeèe vrijeme kada smo trebali predati svoj genetski materijal kao doprinos vjeènoj obnovi ¾ivota. Tu sada uskaèe na¹a kulturna evolucija koja je gotovo do savr¹enstva razvila tzv. marketing zdravog i dugog ¾ivota u obliku èudotvornih lijekova i pomagala za borbu protiv nekih karakteristika genetskog naslijeða meðu kojima je starenje najveæi bauk.

Unatoè velikim dostignuæima, lijeènici, farmaceuti i komercijalna industrija nemoæno promatraju nedu¾nu humanu populaciju koju ne mogu oteti smrtnosti. Naoèale, kontaktne leæe, operacije pomlaðivanja, vitamini? Da, ali jo¹ nismo dosegnuli ukidanje razlika izmeðu ¾ivotnih dobi kao u romanu Vrli novi svijet A. Huxleya koji je napisan davne 1932. i u kojem se ¹ezdesetogodi¹njaci bave istim aktivnostima i istog su tjelesnog izgleda kao dvadesetogodi¹njaci. Bit æe ipak da "èimbenici svijesti suvremenog svijeta nisu vi¹e prilagoðeni na¹oj smrtnosti", kako je to primijetio Michele Houellebecq u Elementarnim èesticama.

Dakle Veliki Me¹tre, ¹to èekate? ®elimo biti sretni, ¾elimo jasno u¾ivati u svijetu koji nas okru¾uje i biti li¹eni smrtnosti! ®elimo naslijediti najbolje gene kompletnog èovjeèanstva (neizbje¾an Radman), ne ¾eleæi da nas ¾ivot na kraju ipak slomi!



Izvor : VaseZdravlje