Rièard I Lavlje Srce

Started by Bred, 28-06-2007, 13:27:07

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Bred

Rièard I Lavlje Srce (8.9. 1157.-6.4. 1199.) engleski kralj od 1189. do 1199. sin Henrija II.

Krenuo je 1190. u Treæi krsta¹ki rat, zajedno sa francuskim kraljem Filipom II Avgustom i nemaèkim carem Fridrihom Barbarosom. U Svetu Zemlju sti¾e juna 1191. Po povratku iz rata austrijski vojvoda Leopold V ga je zarobio u blizini Beèa. Iz zarobljeni¹tva izlazi 1194. godine po¹to je prvo platio 100.000 onda¹njih maraka.

Za vreme njegovog odsustva njegov brat Jovan je bio spreman da mu preuzme tron, Rièard mu opra¹ta pa ga èak progla¹ava i za naslednika. U maju 1194. kreæe u Francusku gde ratuje protiv francuskog kralja i vi¹e se ne vraæa u Englesku.



Rani ¾ivot

Borbe sinova protiv oca

Sin je engleskog kralja Henrika II. Roditelji se rastavljaju, a Rièard poèinje vladati vojvodstvom Akvitanijom 1168., a Poatjeom 1172. Godine 1170. njegov stariji brat Henrik Mladi Kralj krunisan je kao naslednik. Rièard i njegova braæa bune se protiv oca Henrika II. Planirali su da zbace oca sa prestola i postave na presto Henrika Mladog Kralja.

Henrik II je napao dva puta Akvitaniju, a Rièard je bio zadnji od braæe, koji se jo¹ bunio. Ipak odbija da se bori lièno protiv oca, pa ga moli za izvinjenje i 1174. pola¾e novu zakletvu odanosti. Rièard se bunio protiv oca, jer nije dobijao moæi, a ni sredstava.

Pobuna protiv Rièarda

U Akvitaniji, a posebno Gaskonji izbija 1179. pobuna protiv Rièarda. Postajao je sve okrutniji, pa su se pobunjenici nadali da æe ga se re¹iti. Za Rièarda je kljuèni dogaðaj bilo osvajanje gotovo neosvojive tvrðave Tajebur. Ta pobeda je Rièardu donela presti¾ ve¹tog vojnog komadanta, pa mnogi pobunjenici posle toga izjavljuju lojalnost Rièardu.

Braæa protiv Rièarda

Rièard Lavlje Srce


Posle pobede nad pobunjenicima, ponovo se pojavljuju napetosti u odnosima sa ocem od 1180. do 1183. Rièard odbija da prizna princa Henrika Mladog Kralja kao naslednika prestola. Rièardova braæa su napala Akvitaniju 1183. s ciljem da Rièarda privedu poslu¹nosti. Meðutim Rièard je sa svojom vojskom uspevao da odoli svim napadima, a osim toga je izuzetno surovo pogubio zarobljenike. Princ Henrik Mladi Kralj je umro jula 1183, pa je konflikt nakratko bio zaustavljen. Ponovo uzaludno napadaju Rièarda sve do 1186, kada je umro jo¹ jedan Rièardov brat ®ofroa . Rièard je postao najstariji sin i time naslednik krune, ali jo¹ uvek se borio sa ocem Henrikom II.

Henrik II je nameravao 1188. da preda Akvitaniju najmlaðem sinu Jovanu bez Zemlje. Rièard je bio prinuðen da se udru¾i sa francuskim kraljem Filipom II Avgustom. U zamenu za Filipovu pomoæ Rièard je obeæao da æe predati Normandiju i An¾u Filipu. Rièard je takoðe dao zakletvu o vazalnom polo¾aju Filipu novembra 1188. Rièard je poku¹ao da 1189. sam preuzme tron uz Filipovu pomoæ. Pobedio je Henrika II, pa je Henrik II imenovao Rièarda naslednikom. Henrik je umro 6.7. 1189. a Rièard Lavlje Srce postaje kralj 3.9. 1189.

Nasilje protiv Jevreja


Kad je krunisan kao kralj zabranio je da Jevreji prisustvuju ceremoniji. Neki Jevreji su se ipak pojavili sa darovima na dvoru, pa su batinama oterani. Ra¹irila se vest da je Rièard Lavlje Srce naredio da se pobiju svi Jevreji. Graðani Londona su poèeli da ubijaju Jevreje. Poèeo je masakr. mnogi su bili pretuèeni na smrt, orobljeni, a bilo je i ¾ivih spaljenih. Spaljeno je mnogo jevrejskih kuæa, a mnogi Jevreji su nasilno pokr¹teni. Mnogo ih je tra¾ilo skloni¹te, a mnogi su i pobegli.

Kad je Rièard shvatio da takvi napadi destabiliziraju kraljevinu u doba kad je on nameravao da ide u Svetu Zemlju, naredio je da se kazne odgovorni za najgore zloèine. Izdao je poseban kraljevski dekret zahtevajuæi da se Jevreji ne diraju. Uprkos tome nasilje je ponovljeno marta 1190.

Rani period vlasti

Rièard je kritikovan da je uèinio jako malo za Englesku. U Engleskoj je samo skupljao novac za krsta¹ki rat i za pohode u Francuskoj. Tokom vlasti proveo je samo 6 meseci u Engleskoj. Engleska je bila samo mali deo njegovih teritorija. Engleska mu je bila va¾na samo da mo¾e reæi da je kralj. Èak ni engleski nije govorio, kao ni ostali engleski kraljevi pre 14. veka. Francuski posedi su mu bili znaèajniji. U Engleskoj je ostavljao predstavnike da vladaju u njegovo ime.

Rièard Lavlje Srce uèestvuje u Treæem krsta¹kom ratu

Inspiriran je bio gubitkom Jerusalima 1187. od strane Saladina. Poèeo je skupljati novac svuda za krsta¹ki pohod za svoju uglavnom normansku vojsku. Potro¹io je veæinu oèeve blagajne, podigao je poreze, prodavao je slu¾bene polo¾aje, prava i zemlju za novac. Rekao je da bi èak i London prodao.

On i Filip II Avgust su odluèili da zajedno krenu u krsta¹ki pohod, jer su se bojali da bi onaj koji ostane mogao uzeti protivnièke teritorije. U Svetu zemlju je krenuo 1190. Fridrih Barbarosa je krenuo drugim pravcem.

Borba za Siciliju [/b]

Statua Rièarda ispred Vestminsterske palate u Londonu

U sepembru 1190. stigao je na Siciliju. Kralj Vilijam II Sicilijanski je umro 1189. Naslednik je trebala biti Konstanca Sicilijanska, udana za cara Henrika VI(Svetog Rimskog Cara). Meðutim Tankred I Sicilijanski se pobunio i postao kralj Sicilije. Tankred je bio omiljen od pape i obiènih ljudi Sicilije, ali imao je problema sa plemstvom.

U celi sukob se me¹a i Rièard. Sestra Rièarda Lavljeg Srca je bila kraljica Jovana, udovica kralja Vilijama II Sicilijanskog. Tankred ju je utamnièio i nije joj dao nasleðe, koje je dobila oporukom. Rièard je zahtevao da Tankred oslobodi njegovu sestru.

Prisustvo dve strane krsta¹ke vojske (engleske i francuske) izaziva nemire neðu stanovni¹tvom Sicilije. Tokom oktobra 1190. stanovni¹tvo Mesine se pobunilo i zahtevalo je da krsta¹i napuste Siciliju. Na to Rièard osvaja Mesinu 4.10. 1190. Posle osvajanja usledile su pljaèke i pale¾i. Rièard je u Mesini uspostavio bazu i tu je boravio do marta 1191, kada sklapa sporazum sa Tankredom. Po sporazumu:

    * Jovana se oslobaða i dobija nasledstvo
    * Rièard i Filip priznaju Tankreda kraljem Sicilije
    * Rièard progla¹ava Artura Bretanjskog svojim naslednikom
    * Rièard je Tankredu predao maè, za koji je rekao da je Ekskalibur, maè kralja Artura

Taj sporazum je itzazvao pobunu Rièardovog brata Jovana bez Zemlje, koji se nadao da æe on biti naslednik.

Osvaja Kipar

Rièard Lavlje Srce u dvoboju protiv Saladina, engleski prikaz (oko 1340.)

Na putu prema Jerusalimu zaustavio se tokom olujnog nevremena na Rodosu u aprilu 1191. Svoju verenicu Berengariju Navarsku video je samo jednom , nekoliko godina pre venèanja. Rièardova majka je ugovarala venèanje sa kraljem Navare, ocem Berengarije. Kad je Berengarija sa Rièardovom majkom roðacima krenula za Rièardom desio im se brodolom kraj Kipra. Rièard je na tu vest krenuo u maju sa Rodosa, ali i njegovu flotu je zahvatilo nevreme.

Despot Kipra Isak Komnin je zarobio blago sa potopljenih brodova, a i Rièardovu verenicu. Rièard je krenuo da ih spasi. Rièardova flota je stigla 6.5. 1191. do Limasola na Kipru. Rièard je zauzeo Limasol. Despot Kipra Isak Komnin Kiparski poku¹ao je da zaustavi krsta¹e, ali bilo je prekasno, pa se vratio u Kolosi. Isak je zahtevao odlazak krsta¹a, pa je usledio rat Rièarda i despota Kipra Isaka. Rièardu se pridru¾io deo plemstva Kipra nezadovoljnog Isakovom vla¹æu. Rièardova vojska je bila veæa i bolje opremljena, tako da je Rièard pobedio.

Isak Komnin Kiparski se predao nakon Rièardovog obeæanja da ga neæe staviti u gvo¾ðe. Meðutim Rièard ga je okovao srebrenim okovima. Rièard je postao vladar Kipra. Kipar je postao odlièna baza, jer je bio blizu Svete Zemlje, a nije bio izlo¾en napadima Turaka. Rièard je popljaèkao Kipar i pobio sve, koji su mu se suprostavljali. Venèanje Rièarda i Berengarije Navarske bilo je 12. maja 1191. u Limasolu. U junu 1191. je krenuo prema Svetoj Zemlji.

Rièard u Akri

Na Kipru Rièard Lavlje Srce dobijao je vojnu pomoæ od Gija Luzinjana. Gi je bio kralj Jerusalima, ali Jerusalim je bio u rukama muslimana.

Rièard je do¹ao i posle opsade zauzeo Akru u junu 1191. Tu se Rièard svadio sa Leopoldom V Austrijskim, pa je Leopold napustio krsta¹ki pohod. Sa Filipom II Avgustom se svadio oko statusa Kipra i kraljevstava Jerusalim. Filip je zahtevao celi Kipar, ¹to ne dobija, pa ljut i bolestan od dizenterije on napu¹ta krsta¹ki pohod. Rièard ostaje usamljen. Rièard je imao 2600 zarobljenih muslimana kao taoce pomoæu kojih je naterao Saladina, da ispuni sve obaveze predaje zemlje oko Akre. Filip je svoje zarobljenike predao Konradu Monferatskom, ali Rièard je prisilio Konrada da mu preda zarobljenike. Rièard se oseæao odseèenim u Akri, pa su mu zarobljenici bili potrebni kao za¹tita. Meðutim u naletu nestrpljenja ubija zarobljenike.

Rièard je prodao Kipar Templarima, a oni su ga preprodali Giju Luzinjanu. Rièard je prihvattio izbor Konrada Monferatskog za kralja Jerusalima. Meæutim nekoliko dana kasnije nepoznate ubice ubijaju Konrada. Dosta sumnje je padalo na Rièarda.

Rièard je zauzeo Akru odliènom taktikom, ali odlazak francuskog kralja bio je veliki udarac od koga se krsta¹i nisu mogli oporaviti. Rièard je bio prinuðen da naredi povlaèenje, jer je znao da nema ¹anse da oslobodi Jerusalim. S druge strane u Evropi su Filip II Avgust i Jovan bez Zemlje poèeli da ugro¾avaju Rièardove teritorije. Na kraju je sklopio 2. septembra 1192. sporazum sa Saladinom po kome :

    * zidovi Askalona trebaju biti uni¹teni
    * hri¹æanima se dopu¹ta pristup i prisustvo u Jerusalimu

Rièard je zarobljen

Grob u Fontevrou


Lo¹e vrene je prisililo Rièarda Lavljeg Srca da pristane na Krfu, koji je bio deo Vizantije. Car Vizantije je bio ljut zbog Rièardove aneksije Kipra, pa Rièard be¾i preru¹en u piratskom brodu sa Krfa . Do¾ivio je brodolom kraj Akvileje, pa je bio prinuðen da krene na opasan kopneni put kroz centralnu Evropu. I¹ao je preru¹en, ali to mu nije pomoglo. Pred Bo¾iæ 1192. izmeðu Beèa i moravske granice vojvoda Leopold V Austrijski zarobljava Rièarda i optu¾uje ga za smrt Konrada.

Leopold ga je predao nemaèkom caru Henriku VI . Nemaèki car je tra¾io 150.000 maraka otkupa. To je bio dvogodi¹nji prihod engleske krune. Rièardova majka je poèela da poziva na sakupljanje novca za Rizardov otkup. Konficiralo se zlato i srebro crkvi, porezi su postali izuzetno visoki, a sve¹tenici su morli platiti vrednost èetvrtine svojih imanja. Car je onda tra¾io 100.000 maraka. Jovan bez Zemlje je nudio 80.000 maraka, ali da nemaèki car dr¾i Rièarda ¹to du¾e. Konaèno je Rièard osloboðen 4. februara 1194.

Kasnije godine i smrt

Tokom Rièardova odsustva Jovan bez Zemlje je bio blizu preuzimanja trona. Kad se vratio Rièard mu je oprostio i imenovao ga naslednikom.

Sukobio se sa francuskim kraljem Filipom II Avgustom. Rat u Francuskoj ko¹tao je jako mnogo. Stvorio je veliki broj savezni¹tava protiv francuskog kralja. Vojvoda Flandrijski, grof Burgonje i kralj Navare pomagali su Rièarda Lavljeg Srca protiv francuskog kralja. Uspeo je osigurati veliko saksonsko nasleðe za svog neæaka Otona IV, koji kasnije postaje kralj Nemaèke. Rièard je pobedio Filipa u mno¹tvu bitaka.

Rièard Lavljeg Srvca nije poginuo u borbi protiv Francuza nego u nekoj maloj opsadi protiv pobunjenièkog zamka. Nije imao dece, pa ga je nasledio brat Jovan bez Zemlje. Meðutim francuske teritorije nisu htele da prihvate Jovana kao zakonitog naslednika.

Kipar, koga je okupirao Rièard pokazao se kao neprocenljiva baza za odr¾anje francuskog kraljevstva u Svetoj Zemlji.

izvor (http://sh.wikipedia.org/)

dirigent

Kakav je ovo probisvet bio . a kakvim ga predstavljaju!!

Wlada

Ono sto nije navedeno gore je da Ricardova velicanstvenost ne stoji u dobrom upravljanju zemljom vec ,kako mu sam nadimak kaze, u hrabrosti, neustrasivoscu i brilijantnom upravljanju vojskom.
On je jedini kralj i vladar tog doba koji je posvecen visem cilju, a to bese oslobodjenje Svetog Groba, i sam jurisao na Saracene. On nije oslobodio Jerusalim ali je do smrti nameravao da se vrati i zavrsi zapoceto. Jedini razlog neuspehu bio je taj sto se zabrinuo za posede Engleske koje je Jovan poceo da prodaje Filipu Avgustu i dinastiji Anzujaca.
O njegovoj velicini vise se moze saznati iz arapskih izvora koji ga opisuju kao crvenobradog diva pred kim se i sam Jusuf Saladin povlaci. Pri osvajanju Akre (Sen Zan d Akr) Ricard je sam, peske (ne na konju kao kralj) jurisao sa svojim saborcima i ubio desetak Saracena. Kaze se da je pri razbijanju opsade Jafe dojedrio sa severa i pre nego sto su brodovi pristali prvi uskocio u plicak i smesta poveo u juris nekoliko stotina vojnika, dok je sam samo sa danskom dvoseklom sekirom i stitom na ledjima zadao prvi udarac.
Kao najhrabriji kralj u istoriji Engleske, a verovatno i sire, zasluzio je svoje mesto u istoriji, a okarakterisati ga kao probisveta je neprimereno.