Skip to content
strucni forum
Tekstovi farmacija!

Paraziti

2010 July 23

PARAZITOLOGIJA

PROTOZOA (Praživotinje)

Praživotinje ili protozoa su heterotrofni eukariotski jednostanični organizmi.
Dijele sa na više skupina, a najvažnije su: Rhizopoda (korjenonošci ili amebe), Flagellata (bičaši), Ciliata (trepetljikaši), Sporozoasida (truskovci).

a) PROTOZOE TJELESNIH šUPLJINA

1) Amebe (Rhizopoda) probavnog trakta čovjeka. Kreću se ameboidno, pseudopodijima,
neravnomjernim strujanjem citoplazme. Rod Entamoeba parazitiraju na životinjama, a jedna vrsta je patogena za ljude.

ENTAMOEBA HISTOLYTICA

Ona je stanovnik debelog crijeva. Životni ciklus se sastoji od nekoliko faza:
1. trofozoit je vegetativni oblik. Ima pseudopodije, jezgra je okrugla, u endoplazmi su vakuole sa bakterijama. Hranu metabolizira anaerobno, tvori enzime koji razgrađuju kazein, želatinu, hemoglobin, polisaharid, fibrin i otpale epitelne stanice. Veličina 10-60 mikrometara.
2. kada dospije u doljne dijelove crijeva, trofozoit gubi vodu, smiruje se i prelazi u precistu koja sazrijeva u cistu tako da se ovija membranom i mitotički dijeli. Zrela cista ima 4 jezgre a govnima se izbacuju u okoliš i prilično su otporne na sušenje.
3. progutana cista dospije u tanko crijevo i počne se micati (metacista), stanični zid puca i oslobađaju se 4 mlada trofozoita koji migriraju u debelo crijevo gdje se nastanjuju.

Patogenost: u normalnom crijevu ne izaziva promjene ali je potencijalno patogena zbog histolitičkih svojstava, koja nastupaju kada zakaže prirodna obrana epitela putem lučenja sluzi. Ameba počne razarati sluznicu crijeva i nastaje krater u koji dolaze bakterije iz lumena crijeva. One izazivaju upalnu reakciju uz nakupljanje leukocita i fibroblasta. Iz kratera izlazi upalni eksudat pomiješan sa sluzi, krvi i amebama. Crijevo je nadraženo, ubrzava se peristaltika, te nastaju krvavo-sluzavi proljevi, što je znak amebne dizenterije, koju treba razlikovati od bakterijske. U dizenterijskom proljevu naći ćemo sve oblike amebe, a u normalnoj stolici samo ciste.
Amebe iz submukoze mogu proći u kapilare portalnog krvotoka, te u jetru, gdje nastaju apscesi (amebni hepatitis), a mogu otići i dalje u organizam (pluća, mozak).

Prenose se fekalnom kontaminacijom ruku, vode, hrane. Sprečava se održavanjem higijene.
Terapija: nekad emetin, a danas se koristi metronidazol ili niridazol.

2) BIČAŠI PROBAVNOG TRAKTA:

GIARDIA LAMBLIA (LAMBLIA INTESTINALIS)

Kruškoliki flagelat se javlja u vegetativnom i cističkom obliku. Ima 4 para bičeva i 4 jezgre.
U pravilu je nepatogeni komenzal, no ako ih je puno, nadraže sluznicu duodenuma, te uzrokuju bol, nadutost, proljev, te ometaju apsorpciju vitamina i masti.

Terapija: akridinski preparati kroz 5 dana + metronidazol i naravno higijena za sprečavanje.

3) BIČAŠI UROGENITALNOG TRAKTA:

TRICHOMONAS VAGINALIS


Živi samo u vegetativnom obliku (trofozoit). Vretenastog je oblika, a kroz osovinu prolazi potporna organela aksostila. Oko tijela su 4 biča, a ima i peti, koji ide duž tijela. Jezgra je mjehurasta i jajolika. Razmnožava se binarnom diobom.

Izaziva degeneraciju i ljuštenje vaginalnog epitela, dolaze leukociti, te se javlja upalni sekret, koji je rijedak i zelenkasto-žućkast. Bujaju bakterije, te može doći do kronične upale.
Može napasti i uretru i izazvati blagi nespecifični uretritis.

Terapija: metronidazol (vaginalete i tablete) kroz 7 dana, i to oba spolna partnera.

b) KRVNE I TKIVNE PROTOZOE

Njih prenose prenose člankonošci i pijavice. Svi spadaju u porodicu Trypanosomidae – u životnom ciklusu mjenjaju domaćina, a s njime i svoj oblik:
a) promastigot je osnovni oblik sa vretenastim tijelom i velikom jezgrom. Javlja se kada parazitira na beskralješnicima.
b) amastigot je sitan, okrugli oblik bez biča a takav parazitira u tkivima unutar stanica.
c) tripomastigot je vretenasti oblik a pravi ga ako dođe u gušći medij poput krvi ili likvora.
d) epimastigot je modificirani tripomastigot koji parazitira u člankonošcima.

LEISHMANIA

Prenose ih hematofagni (piju krv) insekti roda Phlebotomus. U tkivima Leishmania donovani, u koži i sluznicama Leishmania tropica i Leishmania brasiliensis.

L. donovani živi unutar monocita, leukocita i endotelnim stanicama, te daje krvi tamnu boju.
Ubodom insekta ulazi u kožu, te ih fagocitiraju makrofagi, u kojima se razmnože kao amastigoti, te idu po čitavom organizmu: slezena, jetra, koštana srž, limfni čvorovi. Nakon inkubacije 2-4 mjeseca bolesnika hvata groznica, glavobolja, povraćanje, monocitoza, leukopenija, anemija. Oboljeli slabi i može umrijeti. Preboljenje ostavlja jaki imunitet.

Terapija: preparati peterovalentnog antimona direktno u mišiće ili vene.

1) L. tropica uzrokuje kožnu lišmenijazu, koja se javlja u tropskim područjima, a uzrokuje upalna, nekrotična žarišta na mjestu uboda insekata, te ostavlja ožiljak.
Terapija: preparati peterovalentnog antimona, metronidazol.

2) L. brasiliensis je uzročnik jušnoameričke kožno-sluzničke lišmenijaze. Na mjestu nastaju čvorići koji mogu prerasti u čireve. Mogu širiti i inficirati bakterijama.

Terapija: metronidazol, a pri težim oštećenjima kirurški.

TRYPANOSOMA

Vitki, vretenasti flagelati, parazitiraju na ribama, vodozemcima, gmazovima i sisavcima. Prenose ih pijavice i člankonošci. Mjenjaju oblik, kako mjenjaju domaćina. Za čovjeka su patogene 3 vrste: T. gambiense i T. rhodesiense, koji uzrokuju bolest spavanja, te T. crusi, koja izaziva Chagasovu bolest.

1) Bolest spavanja prenosi cece-muha:
a) tripanosome se razmnožavaju na mjestu uboda i uzrokuju bolnu lokalnu upalu
b) potom odlaze u krv, gdje većinu uništavaju antitijela, no preživjeli stvaraju otporne nove sojeve, koji
ponovo preplave krv i izazivaju groznicu
c) ulaze u limfu, idu u CNS i uzrokuju meningoencefalitis: glavobolje, razdražljivost, pareze, te karakterističnu pospanost.

terapija – triparsamid, germanin

2) Chagasova bolest: čovjek se inficira preko stjenice, koja posere tripanosome na kožu i sluznicu, uglavnom u kutu oka, usana ili nosnica. Nastaje primarni upalni efekt praćen oticanjem na mjestu ulaska. Krvlju idu do tkiva, razara leukocite (febrilno stanje), a ako dođe do srčanog mišića, smrt.

terapije nema…

c) KRVNE I TKIVNE SPOROZOASIDE (truskovci)

PLASMODIUM
4 vrste: P. vivax, P. ovale, P. malariae, P. falciparum su uzročnici malarije. Prenose ih komarci iz roda Anopheles. Imaju složen životni ciklus koji se sastoji od nespolne faze (shizogonija u čovjeku) i spolne faze (sporogonija u komarcu).

Razvojni ciklus: ubodom komarca (iz njegove sline) u krv ulaze infektivni oblici – vretenasti sporozoiti. Oni odlaze u jetru gdje se hrane stanicama parenhima i množe se unutar stanica. Nakon inkubacije 5-7 dana u stanicama se namnoži velik broj merozoita (mali, okrugli), pa stanice pucaju, a merozoiti ulaze u krv i napadaju eritrocite. To je napadaj malarijske groznice koja se ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima, ovisno o vrsti plazmodija (2 ili 3 dana).

U eritrocitu se merozoiti dijele (shizonti) i razaraju ga, te napadaju nove. Nakon nekoliko groznica razvijaju se muški i ženski gametociti – spolni oblici koji moraju dospjeti u komarca da bi se spojili u zigotu iz koje se množe sporozoiti, čime se zatvara ciklus.
Bolest teško prolazi iako se razvijaju celularni i humoralni obrambeni mehanizmi, no mogu nastati antigenski različite generacije, koje su otporne prema stvorenim antitijelima. Tako dolazi do ponovnog rasplamsavanja bolesti, tj. recidiva, pa se sve to oduži, ali ipak prestane. Ponekad dolazi do komplikacija: dizenterija, upala pluća, šok ili koma (sve uslijed slabosti organizma). Također može doći do oštećenja bubrega.

Terapija: prije se davao samo kinin, danas postoje tri vrste sredstava:
a) antimalarici koji djeluju na tkivne oblike. Antimetaboliti: sulfonamidi, sulfoni, pirimetamin i Cl–progvanil.
b) antimalarik koji uništava shizonte u krvi (shizontocid) je 4-amino-kinolin-klorokvin
c) sredstvima koja ubijaju gametocite (gametocidi) sprečavaju širenje bolesti, te inficiranje komarca
8-amino-kinolini (primakvin)

TOXOPLASMA GONIDII

Uzrokuje toksoplazmozu. Zaraza je preko hrane, najčešće nedovoljno termički obrađeno meso.
Polumjesečastog je ili ovalnog oblika, ima jezgru i fibrile za kretanje, a u organizmu se nalazi u vegetativnom ili u cističkom obliku. Ulazi u stanice CNS-a i leukocite.

Obično prolazi bez simptoma. Ponekad nastaju generalizirane infekcije septičkog tipa s smrtnim ishodom. Uzrokuje upalu pluća, meningoencefalitis, miokarditis i hepatitis. Novorođenčad se mogu inficirati kroz placentu, pa nastaju oštećenja CNS-a sa fatalnim ishodom ili mentalnim i živčanim poremećajima.

Terapija: sulfonamidi, daraprim

HELMINTHES (Crvi)

Crvi su višestanični organizmi, žive u prirodi ili kao paraziti u ljudi, životinja i biljaka. Veličina im se kreće od par mm do 12 m. Tijelo im je obavijeno kutikulom, ispod kojeg je mišićni sloj, čije kontrakcija omogućuju pokretanje.
Postoje Platyhelmintes – plosnati crvi (Trematodes – metilji, Cestodes – trakavice), i Nemathelmintes – obli crvi (Nematodes – obli crvi, gliste).

Crvi se najčešće nalaze u probavnom traktu, ali mogu biti i u jetri, plućima, mozgu, srcu, slezeni, bubrezima, mokražnom mjehuru, vezivnom i mišićnom tkivu.
Metilji i gliste hrane preko probavnom trakta, trakavice ga nemaju, pa se hrane preko čitave svoje površine (upijaju šećere i masti). Metilji se hrane krvlju, limfom i stanicama, neke nematode isključivo krvlju, a neke tkivom u kome se nalaze.

Crvi su fakultativni anaerobi, no ipak troše malo kisika. Imaju bogat enzimatski sustav. Neki imaju odvojene spolove, a neki su hermafroditi. Razmnožavaju se preko oplođenih jajašca, a infekcija se vrši preko usta, prljavom hranom i vodom, rjeđe preko kože.
Štetno djeluju mehanički nagrizanjem, razaranjem i perforacijom sluznice crijeva, te oštećenjem organa, a toksički proizvodnjom otrova, kao rezultat vlastitog metabolizma. Helmintijaze pri kojima dolazi do jačeg oštećenja tkiva redovito uzrokuju eozinofiliju – porast broja eozinofilnih leukocita koji inače čine manji dio leukocitne populacije.

1. PLATYHELMINTHES

a) CESTODES – trakavice

Imaju člankasto tijelo (članaka 3-par tisuća) u obliku vrpce. Članci su proglotide, u kojima se nalaze oba spolna organa (hermafroditi). Na prednjem kraju je glava ili scolex, na kojoj su 2-4 sisaljke, na vrhu scolexa je izbočenje rostelum, koji nosi hitinske kukice za pričvršćivanje. Slijedi nesegmentirani vrat (collum) od kojega pupaju proglotide koje grade trup. U početnim proglotidama su spolni organi u začetku razvoja, u sredini zreli, a na začelju su atrofirali i ispunjeni jajašcima. Čitavo tijelo im je prekriveno poroznom kutikulom kroz koju upijaju hranjive tvari i nemaju probavni trakt.

TAENIA SOLIUM – svinjska trakavica. Nalazi se u tankom crijevu čovjeka.


Ličinka se razvija u prijelaznom domaćinu – svinji. Dugačka je 3-5 m, ima 4 sisaljke, 20-50 hitinskih kukica, te 800-1000 proglotida. Sposobna je ostaviti i do 50000 jaja u svakoj proglotidi, koja su okrugla i svjetlosmeđa. Zrela jaja izbacuju se govnima.
Ciklus: Ako svinja pojede jaja, oslobađa se embrion (naziva se heksakant) koji probija crijevnu opnu i krvlju dospijeva u mišiće, a iz njega larva (Cysticercus cellulosae).

Kad čovjek pojede zaraženo meso (nedovoljno termički obrađeno), iz larve se razvija scolex, te odrasla trakavica naraste za 8-10 tjedana. I kod čovjeka se mogu u mišiću nastaniti larve a to se zove cisticerkoza.
Patogenost: Uzrokuje mučninu, gađenje, bolne osjećaje gladi, proljeve i povraćanje, a otrovi koje luči trakavica mogu izazvati grčeve i halucinacije. U čovjeku se može zadržati godinama.

Cisticerkoza obuhvaća kožne ciste i mišićne bolove, nakon nekog vremena ciste uginu i dolazi do kalcifikacije i resorpcije. Ako se nasele u oku nastaje oštećenje vida, srčane smetnje ako uđu u srčani mišić, te živčanih simptoma i smrti ako ciste u mozgu.

terapija: niclosamid

TAENIA SAGINATA – goveđa trakavica. Parazit tankog crijeva čovjeka.

Prijelazni domaćin je govedo u kome se razvije ličinka – Cysticercus bovis. Trakavica je duga 5-10 (12) m. Na skoleksu nema rosteluma, već su same sisaljke (njih 4) jako izbočene. U strašnjim člancima su jajašca, koja su slična, ali nešto veža od svinjske trakavice, te se polako otpuštaju u probavni trakt.
Čovjek se zarazi jedenjem nedovoljno pečenog ili kuhanog zaraženog mesa, te trakavica naraste za 3-4 mjeseca, a moše parazitirati 20-35 godina. Simptomi i liječenje su isti kao kod svinjske trakavice.

HYMENOLEPIS NANA ili TAENIA NANA – mala dječja trakavica.

Veličine 3-8 cm, 4 sisaljke, 25-30 hitinskih kukica. Ima oko 200 proglotida, koje su šire nego duže. Jaja sadršavaju heksakantni embrion, koji se oslobađa u probavnom traktu, te među resicama tankog crijeva stvara ličinku (cysticerkoid – zakržljala vezikula u kojoj je skoleks), iz koje nastaje zrela trakavica. Širenje zaraze među djecom je moguće međusobnim dodirom, a česta je i autoinfekcija. Postoje slučajevi s nekoliko tisuća odraslih trakavica.
Prenosi se prljavim rukama i nečistim namirnicama.
Javljaju se probavne smetnje, bolovi u trbuhu, grčevi i proljevi, a otrovi uzrokuju nesanicu, anemiju, vrtoglavicu, te neurološke poremežaje.
terapija: niclosamid

ECHINOCOCCUS GRANULOSUS – pasja trakavica.

Parazit u tankom crijevu psa ili vuka, a nekad i čovjeka. Dugačka 3-6 mm, s malim okruglim skoleksom, 4 sisaljke sa 20-50 hitinskih kukica. Tijelo se sastoji od 3-5 proglotida. Ovdje je čovjek prijelazni domaćin, što mu ne olakšava sudbinu.
Čovjek se zarazi zagađenom hranom ili vodom, te prljavim rukama. Vrlo otporna jaja u tankom crijevu oslobađaju heksakantni embrion, koji ide u jetru, ponekad i u krvotok, pa se osim jetre može nastaniti i u srcu, plućima i ostalim organima.

Na mjestu lokalizacije, razvija se ličinka vezikularnog tipa (poput mjehura) – Cysta hydatigena, koja stalno raste (od 1mm do veličine čovjekove glave!!!). Ima dvije opne:
Vanjska je kutikula bijele boje, od koncentričnih lamela u kojima je hitin. Propušta hranjive tvari a ne propušta bakterije. Daje mehaničku otpornost i otpornost na kemijske tvari, uključujući imuni odgovor organizma.
Unutarnja je membrana proligera (germinativa) tanka i prozirna, a stvara hidatidnu tekućinu koja ispunjava cistu. U tekućini su minerali, soli, aminokiseline, glikogen i toksalbumini. Stvara i vezikule u kojima su skoleksi novih trakavica.

Tegobe nastaju tek kad cista počne vršiti pritisak na okolne organe:
- jetra – bol ispod desnih rebara
- pluća – kašalj, teško disanje i sl.
- mozak – rijetko, no uzrokuje teške glavobolje, te motoričke i senzoričke poremećaje
- kosti – frakture
- srce – palpitacija i aritmija

Cista se može zagnojiti, te može nastati sepsa. Parazit luči toksine, koji uzrokuju mršavljenje i alergije. Ako cista pukne, dolazi do sekundarne infestacije, kod koje uglavnom nastaju nove ciste u torakalnoj i abdominalnoj šupljini.

ECHINOCOCCUS MULTIOCULARIS – veličine 1-3 mm, kod psa, lisice ili vuka. Čovjek se zarazi jedući zarašeno, neoprano šumsko voće. Stvara se alveolarna cista (u jetri, plužima, mozgu ili bubrezima) koja raste i oponaša maligni tumor tako da pupa prema van dajući ciste u drugim organima.

Jedina efikasna terapija za oba Echinococcusa je kirurška intervencija.

TREMATODES – plosnati crvi u obliku lista – METILJI

Imaju debelu kutikulu, ispod koje je mišićni sloj, ispod kojeg parenhim. Imaju dvije sisaljke, usnu i trbušnu, nepotpuni probavni trakt (bez analnog otvora), a većina su hermafroditi. Proizvode razne inhibitore probavnih enzima koji sprečavaju da metilji budu probavljeni u probavnom traktu.

FASCIOLA HEPATICA – veliki metilj, koji je parazit jetre i žučnih puteva goveda, ovaca, svinja, zečeva i ljudi.

Razvoj: iz jaja koja se izlučuju govnima se razvije embrion miracidijum. U vodi pliva trepetljikama, dok ne naiđe na prijelaznog domaćina (riječnog pužića roda Limnea). U njemu nastaju ličinke sporociste, iz njih redije, a iz njih cerkarije, koje napuštaju pužića, zalijepe se na vodenu biljku i tu se stvara infektivni oblik metacerkarija. Čovjek se inficira preko vode, sirovog povrća i salate. Parazit iz crijeva prelazi u jetru ili krvlju po ostalim organima i tu stvara jaja.

Bolest se naziva distomatoza ili fasciolijaza jetre i ima 2 stadija:
1) toksoinfekciozni – parazit ne polaže jaja, no javljaju se probavni poremećaji, temperatura,
mršavljenje, povećana i bolna jetra
2) infekciozni – odlažu se jaja u stolici ili žuči. Žučni kanali odebljaju, a funkcija jetre je poremećena.

terapija – emetin (u bolničkim uvjetima zbog eventualne toksičnosti), te kod eventualne sekundarne infekcije terapija antibioticima širokog spektra.

2. NEMATHELMINTHES

NEMATODES – obli crvi – GLISTE


Neke gliste žive slobodno u prirodi, neke parazitiraju na puževima i biljkama, a neke u čovjeku. Imaju cilindrično tijelo, sa suženim krajevima, obavijeno kutikulom, zatim mišićima, te šupljinom sa unutarnjim organima. Probavni sustav sastoji se od usnog otvora, jednjaka, crijeva i analnog otvora. Imaju odvojene spolove – ženke su veže od mužjaka.
Jaja se razvijaju u uterusu i onda se izbacuju:
a) oviparne ženke polažu segmentirana jaja (Ascaris lumbricoides, Trichuris trichiura)
b) oviviviparne ženke polažu jaje sa formiranom ličinkom (Enterobius vermicularis)
c) viviparne ženke polažu žive ličinke (Trichinella spiralis)
d) partenogenetsko razmnožavanje bez oplodnje muškom stanicom, ali se ipak razvija
glista (Strongyloides stercoralis)
Gliste u probavnom traktu preživljavaju zahvaljujući nepropusnosti kutikule i djelatnosti inhibitora probavnih enzima. Uzrokuju blage probavne manifestacije, ali ponekad može doći do težih poremećaja. Neke gliste luče otrove.

ASCARIS LUMBRICOIDES – velika dječja glista. Živi u tankom crijevu.
Velika 25-30 cm, ima tri debele usne, i nesegmentirana jaja. Otporna je na hladnoću, antiseptike i kiseline. Čovjek se zarazi ako pojede jaje s ličinkom preko neoprane hrane ili ruku. Iz crijeva ide u jetru, iz nje u pluća, alveole, bronhe, larinks, farinks, te opet u crijeva gdje se pretvara u odraslog crva. Živi 10-12 mjeseci, a izbacuje i do 200000 jaja dnevno. (božica plodnosti).

Bolest se naziva askaridijaza i uzrokuje alveolarna krvarenja, simptome upale pluća, povišenu temperaturu, povraćanje, proljeve, bolove u probavnom traktu, te alergijske reakcije (svrab nosa i kože). Toksini mogu uzrokovati napadaje slične epilepsiji. Najčešće komplikacije su začepljenje crijeva sklupčanim glistama ili apendicitis. Ako probiju crijevo i uđu u trbušnu šupljinu izazovu peritonitis, a ako se nakupe u žučovodu izazovu žuticu, upalu jetre ili žučnog mjehura.

Terapija: mebendazol (tvorničko ime Vermox). rijetko zahtijeva kiruršku intervenciju.

ENTEROBIUS VERMICULARIS – mala dječja glista.

Mali (9-13 mm), končasti, bijeli crv. Polaže jaja sa živom ličinkom, pa je odmah infektivna. Jaje je vrlo otporno. Unosi se prljavom hranom, vodom i rukama, hvata se za mukozu crijeva. Poslije oplodnje ženka odlazi u debelo crijevo, a mužjak ugiba. Ženka nožu migrira u rektum, tamo polaše jaja, te ugiba. Moguća je autoinfekcija (češkanjem šupka, pa u usta) i retroinfekcija (iz jaja u anusu izađu ličinke, te odlaze nazad u debelo crijevo).

Enterobijaza: svrbež oko šupka, pogotovo noću, probavne poremećaje (proljevi sluzi i krvi, povraćanja, gađenje) i nervne simptome zbog lučenja toksina (nervoza, uznemirenost, promjena karaktera). Može doći u vaginu, pa uzrokovati vulvovaginalni svrab. Sele se do maternice gdje polažu jaja što uzrokuje gnojni vaginalni sekret. Dijagnoza se postavlja traženjem jaja sa perianalnog brisa celofan-trakom.

terapija – mebendazol

STRONGYLOIDES STERCORALIS – parazit tankog crijeva, rjeđe pluća, no uz parazitski ciklus ima i slobodni, neparazitski (nalazi se u tlu, a moguć je i unos bosonogim hodanjem).

Ženka je velika 2-2.5 mm, u sluznicu crijeva polaže embrionalna jaja partenogenetski ili oplodnjom. Iz jaja se izlegu rabditiformne ličinke koje se izbacuju izmetom. Vani se preobraze u ličinke infektivne za čovjeka, ulaze preko kože u krvotok, zatim u pluća, bronhe, larinks, farinks, te tanko crijevo, gdje nastaju odrasli paraziti. Ličinke su osjetljive na hladnoću, sušu i sunčevu svjetlost.

Strongiloidoza: upalu i nekroze u probavnim sluznicama, sluzno-krvave proljeve, mršavljenje, te depresija.
terapija – mebendazol

TRICHINELLA SPIRALIS – parazitira u tankom crijevu, a u obliku ličinke u mišićnom tkivu.

Velika 3-4mm, polaže žive ličinke. Svinja pojede zaraženog štakora, čovjek svinju, te unese ličinke u sebe. One brzo rastu i sazriju, oplode se i polože ličinke u submukozi tankog crijeva. Iz probavnog trakta ličinke odlaze u krvotok, te po raznim organima, a najviše u poprežno-prugasto mišićje. U takvim mišićima rastu i dobivaju izgled spirale, te nastaje hipertrofija mišićnog tkiva.

Bolest je trihineloza a simptomi ovise o broju unijetih ličinaka:
1) U crijevu uzrokuju upalu sluznice crijeva, vodenasto-krvave proljeve, temperaturu.
2) Migracija iz crijeva u mišiće pa uzorkuju bolovi u mišićima, teško gutanje, edemi na licu, dišne smetnje
(moguća smrt), toksička oštećenja srčanog mišića (najčešći uzrok smti), encefalitis, oko.
3) Začahurenje u mišićima uzrokuje bolove u mišićima, svrbež kože.

Nakon nekoliko mjeseci ličinke umru, dolazi do kalcifikacije i resorpcije a oporavak je dug.
terapija – mebendazol za crijevne oblike, hormonski preparati (pronizon) na bazi kortikosteroida protiv alergijske reakcije.

TRICHURIS TRICHIURA – crv vlašnjak.

Parazit debelog crijeva – cekuma i kolona. Velik 4-5.5 cm, jaja oblika bačvice, vrlo otporna. Čovjek se zarazi preko zagađene hrane ili vode.

Trihurijaza: uglavnom nesimptomatski, ali pri jačim infestacijama uzrokuje diareje, slabost, anemije, temperaturu, te bol u crijevima. Zbog erozija na sluznici su moguće bakterijske infekcije.

terapija – mebendazol

3. ARTHROPODA (Člankonošci)

Člankonošci su višestanične životinje čija se građa odlikuje metamerijom – ponavljanjem jednakih segmenata. Noge su također građene od segmenata (članaka) spojenih zglobovima i tako su dobili ime.
Mogu biti patogeni sami po sebi (mehanički ili toksično), ali češće su samo prenosioci raznih bolesti i tada se nazivaju vektori. Ima ih vrlo mnogo vrsta i podijeljeni su u više razreda, a najvažniji su Arachnida (paučnjaci) i Insecta (kukci).

1. ARACHNIDA – paučnjaci

Karakteristična građa: glava i prsište su spojeni, 4 para nogu. Ima više redova, skupina (superfamiliae) i rodova.

RED: ACARI – grinje

Više skupina, najvažnije su Sarcoptidea (šugavci) i Ixodoidea (krpelji).

a) SARCOPTIDEA – šugavci

Sitne grinje, koje se hrane keratinom, pa žive u površinskom sloju kože.

SARCOPTES SCABIEI – uzročnik svraba.
Golim okom se vidi kao sitna crna točkica. Ima 2 para prednjih nogu za prisisavanje, 2 para zadnjih za odgurivanje. U koži buši tunele, gdje polaže jaja. Jede keratin iz kože. Uzrokuje nesnosan svrbež. Prenosi se dodirom: rukama nakon češanja, zagađenom odjećom, posteljinom.

Terapija: mast 1% lindan, krotamiton, maloj djeci Balsamum peruvianum

b) IXODOIDEA – krpelji

Velike jajolike grinje; hrane se sišuži krv sisavaca, gmizavaca i ptica. Zato imaju jako rilce za bodenje kože. Česti prenosioci virusa, rikecija, protozoa, spiroheta i bakterija.

Uzrokuju lokalnu upalu, ako se rilce otkine i ostane u koži. Može se sekundarno inficirati i ugnojiti. Neki luče otrovnu slinu, koja ima paralizirajuće djelovanje. Ako dođe do dišne paralize, nastupa smrt (kod djece), ali to je rijetkost. Najlakše ih se ukloni tako da se kapne malo etera ili kloroforma pa se nadrogiraju i opuste, ili ih se premaže uljem da ostanu bez zraka.
Postoje Ixodidae (tvrdi krpelji) i Argasidae (meki krpelji).

IXODIDAE (Tvrdi krpelji)

Imaju tvrdi hitinski lešni štit. Hrane se jednom u svakom stadiju razvoja (ličinka, nimfa, odrasli) i ostaju pričvršćeni dulje vrijeme.
U nas je čest obični krpelj – IXODES RICINUS – koji prenosi virusne encefalitise. Drugi krpelji prenose različite viruse, rikecije (pjegavi tifus), bakterije (npr. tularemija).

ARGASIDAE (Meki krpelji)

Nemaju štit, hrane se više puta u svakom stadiju, zadržavaju se samo za vrijeme pijenja krvi, naročito noću. Također prenose razne bolesti (npr. borelioze).

2. INSECTA – kukci

Imaju tri para nogu, tijelo podjeljeno na glavu, prsište i zadak. Ispred očiju imaju ticala i pipke. Imaju i složena usta za uzimanje hrane, te dva para krila. Iz jajašca se razvija ličinka, zatim kukuljica, te odrasli oblik.
Vrlo su brojni (660000 od ukupno 940000 poznatih životinjskih vrsta). Svrstani su u mnoge redove, od kojih su najvažniji Anoplura – uši, Diptera – dvokrilci, Syphonaptera – buhe.

RED: ANOPLURA – uši
Obavezni hematofagni ektoparaziti – sišu krv. Prilagođeni su za život među dlakama, imaju zakržljala krila i nožice sa jakim pandžama, četvrtastu glavu, plosnato tijelo i bijeli zadak koji poplavi kad se nasiše krvi. Oplođena ženka leže bijela ovalna jaja – gnjide i lijepi ih uz dlake ili vlakna odjeće – na taj način prelaze sa čovjeka na čovjeka.
Postoji nekoliko vrsta humanih uši:
a) uš glave – Pediculus humanus var. capitis uzrokuje svrbež, a može i sekundarnu infekciju kože.
b) bijela uš – Pediculus humanus var. corporis prenosi Rickettsia prowazeki.
c) stidna uš – Pediculus pubis se prenosi najčešće spolnim kontaktom.
terapija – mast 0.5% lindan + zaprašivanje odjeće, rublja i posteljine insekticidom (zatvori, prenoćišta).

RED: DIPTERA – dvokrilci
Jedan par krila ima funkciju, a drugi je zakržljao. Krila su membranozna, sa sistemom rebara. Iz jajeta nastaje ličinka, iz nje kukuljica, te odrasli oblik dvokrilca. Najvažnije porodice: Culicidae – komarci, Muscidae – muhe, Psychoidae – nevidi.

CULICIDAE – komarci
Ženke se hrane krvlju (tipično), zbog formiranja jaja (kao trebaju im proteini). Mužjaci se hrane biljnim sokovima. Mjesto ugriza svrbi, jer ženka ubrizga svoju slinu koja sprečava koagulaciju krvi.
Dvije potporodice: Anophelinae – rod Anopheles – neke vrste prenose na čovjeka uzročnike malarije i filarije.
Culicinae – 2 roda: Culex – dio prenosi uzročnike zaraznih bolesti, a dobar dio su prijelazni domaćini za ličinke filarija. Tu spada i obični komarac Culex pipiens. Aedes – neke vrste prenose uzročnike žute groznice i filarije.

MUSCIDAE – muhe
Musca domestica ili domaća muha prenosi Salmonellu typhi i druge salmonele (trbušni tifus), Shigellu (bacilarna dizenterija), Entamoebu hystoliticu (amebna dizenterija), Vibrio cholerae (kolera) i virus poliomijelitisa. Postoje i vrste koje sišu krv npr. cece muhe, prenosioci tripanosome (bolest spavanja – vidi krvne i tkivne protozoe).
Neke muhe mogu izazvati mijazu – u nezbrinutu ranu polože ličinke koje se hrane tkivom (ta rana fakat mora biti nezbrinuta)

PSYCHIODAE – nevidi
Rod Phlebotomus su hematofagni dvokrilci koji prenose uzročnike lišmenijaze i papatačijeve groznice (virus papatasii).

RED: SYPHONAPTERA – buhe
Sitne, oble, nemaju krila, ali imaju čvrste prednje noge prikladne za hvatanja na dlakame i stražnje za skakanje. Hematofagni ektoparaziti:
a) Pulex irritans – čovječja buha
b) Ctenocephalides canis – pasja buha
c) Ctenocephalides felis – mačja buha
d) Xenopsylla cheopsis – štakorova buha
Sve vrste mogu živjeti i na čovjeku i na životinjama. Prelazeći sa životinje na čovjeka mogu prenijeti kugu (Yersinia pestis), murini pjegavac (Rickettsia mooseri), a ubodi se mogu sekundarno inficirati i ognojiti.

http://sites.google.com/site/medskripte/Home/hrvatske-skripte

Comments are closed.