Tehnika samospoznaje

Started by Bred, 26-07-2006, 02:34:21

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Bred

U nama se sukobljavaju dve suprotstavljene te¾nje – da sebe obmanemo i da sebe spoznamo. Kod mnogih je ljudi prva jaèa, prevladavajuæa, druga oslabljena, duboko potisnuta, skoro ugu¹ena. Mnogi od sebe i od istine o sebi be¾e, prosto panièno. Ali èak i kada je te¾nja ka samospoznaji gotovo ugu¹ena ona jo¹ uvek nije sasvim uni¹tena. Tehnika samospoznaje nam poma¾e da tu te¾nju prihvatimo, ojaèamo i uèinimo pokretaèkom snagom svojih ¾ivota.

Samospoznaja je proces u kome nema nièeg mistiènog, to nije prosvetljenje koje nas odjednom i èitave obasjava.

Samospoznaja je svakodnevni rad na sebi. To je uporno razotkrivanje vlastitih nedelotvornih samoodbrana, uzaludnih samoobmana i jalovog samozavaravanja. To je proces u kome otkrivamo deo po deo sopstvenog sebi nepoznatog biæa, kao i veze koje meðu tim delovima postoje.

Tu se zadr¾avamo na stvarima koje nas uznemiravaju, pla¹e, dovode van sebe, gone u bes, guraju u oèajanje. Ne poku¹avamo vi¹e da ih automatski odgurnemo, potisnemo, zakopamo, obuzdamo, kontroli¹emo niti da ih se re¹imo groznièavim aktivnostima ili sredstvima za smirenje. Tu oèajanje, bes, strah, tupost, razdra¾enost, napetost, teskoba, inercija, bezvoljnost, poti¹tenost postaju zagonetke èije duboke uzroke valja razotkriti. To su polazi¹ta od kojih kreæemo.

Prvi i jedan najva¾nijih koraka na putu samospoznaje je, dakle, prevladati isku¹enje, koje je preraslo u naviku, da se kako tako i ¹to hitnije ratosiljamo onoga ¹to nas muèi i nastavimo dalje, ne postavljajuæi sebi previ¹e pitanja.

Da bismo spoznali sebe, moramo se najpre zapitati nad samima sobom. I to ne apstraktno, veæ konkretno, kroz ono ¹to nas pogaða i boli. Moramo da se na sebi zadr¾imo, umesto da preko sebe prelazimo.

Nije, meðutim, dovoljno da o sebi „razmi¹ljamo“, tra¾eæi racionalna obja¹njenja za svoje nevolje. Mo¾emo sklapati veoma dovitljive intelektualne konstrukcije ali nas to neæe dovesti mnogo bli¾e sebi samima. Veoma lako æemo upasti u zamku da, prividno tragajuæi za obrazlo¾enjima, zapravo nalazimo izgovore i samoopravdanja. Na¹ razum mo¾e svoju moæ staviti u slu¾bu na¹ih samoobmana.

Radi se o tome da se, ¹to je vi¹e moguæe, otvorimo prema sebi. A to znaèi da dopustimoi da na¹a oseæanja i misli struje ¹to slobodnije, polazeæi od onoga ¹to nas pritiska, pla¹i, uzrujava, ti¹ti, boli.

Cilj je da do¾ivimo emocionalni potres koji æe nam razotkriti bar deliæ na¹ih stvarnih oseæanja i mi¹ljenja.

U poèetku nam ovo mo¾e biti te¹ko ali æemo se vremenom polako odvikavati od automatske samokontrole koja je proizvod velikog unutra¹njeg straha.

Kao i u svemu ¹to èovek radi, ve¾ba je i ovde najznaèajnija. ©to vi¹e budemo radili na sebi, to æe nam bolje i lak¹e iæi.

Nemojmo reæi da za to nemamo vremena. Èudnovato je i krajnje besmisleno je da za sve nekako naðemo vremena izuzev za sebe. Kao da nam je sve drugo va¾nije od sebe samih. Nemojmo ¾uriti. Nismo na trkama, ni u vojnom pohodu. U samospoznaji napredujemo lagano, zapletenim, skrivenim, nesigurnim stazama od kojih mnoge tek treba prokrèiti. Èesto æemo gre¹iti, lutati, zalaziti na stranputice, vrteti se u krug ili stajati u mestu. Biæe mnogo oklevanja i nesnala¾enja. To je neminovno i ne treba da nas obeshrabri. Poduhvat koga smo se prihvatili od su¹tinskog je znaèaja za nas ¾ivot, nije stoga èudno da je na¹ zadatak zamr¹en i na¹ put zapreèen brojnim preprekama.

Budimo samo strpljivi. Tra¾enje preèica je najsigurniji naèin da zalutamo.

Kako sebe budemo otkrivali, manje æemo se sebe bojati, ¹to znaèi da æemo br¾e i lak¹e napredovati.

Najva¾nije je da krenemo. Nije tako stra¹no kao ¹to se mnogima èini. Nemamo ¹ta da izgubimo. A mo¾emo dobiti ono su¹tinsko – sebe same.

‚Prilo¾io siMOn1960
Izvor (http://www.iza-ogledala.com)