Travari uz doktore

mullala · 13-10-2006, 17:31:33

Pa deluje, samo je pitanje eksperimentalnog dokaza mehanizma

Smrda · 20-10-2006, 02:58:18

evo par adresa ako nekog zanima..
www.hpus.com
www.hpathy.com
www.homeopatija.com

Adonis_Vernalis · 20-10-2006, 06:24:41

Ovde, na Farmakognoziji, svojevremeno je odbranjen diplomski na temu "Homeopatija". Cim ga pronadjem, skeniracu ga i okaciti ovde... Procitajte...

AquArius · 21-12-2006, 00:50:18

Sumnjivi lekovi i lekari
Homeopatija

Na¹e tr¾i¹te preplavljeno i pravim, ali i la¾nim homeopatskim lekovima, kao i lekarima koji su zavr¹ili neki kratak kurs
U tra¾enju leka bez agresivne hemije i kod nas se sve vi¹e pacijenata okreæe homeopatiji, medicinskoj disciplini koja nudi drugaèiji pristup od zvaniène madicine (“slièno se sliènim leèi”). Ispostavilo se da je “moda homeopatije” donela na na¹e tr¾i¹te ponudu za koju se ne zna ni poreklo, ni kvalitet. Zbog toga je dr¾ava formirala struènu Komisiju za stavljanje homeoparskih lekova u promet, koja je do sada dala saglasnost samo za 6 preparata. Da bi se i zvanièno na¹li u apotekama èeka se odobrenje Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije.

- U svih 6 sluèajeva reè je o miksturama (me¹avinama) 4 homeopatska leka niskih potencija - ka¾e docent dr Ljubica Rakoviæ Savèiæ, èlan Komisije za stavljanje homeopatskih lekova u promet. - To drugim reèima znaèi da imaju mali stepen razbla¾enja (do 4D, ili 1:10 ponovljeno 4x). - U ovim preparatima je dokazano prisustvo osnovne hemijske supstance svakog od lekova i po tome se taèno zna od èega je mikstura sastavljena.

Ukoliko se radi o me¹avinama homeopatskih lekova visoke potencije (razbla¾enja mnogo veæa) prisustvo osnovne hemijske supstance je veoma te¹ko da se doka¾e.

- Zbog èinjenice da se veliki broj stranih proizvoðaèa homeopatskih lekova pojavio na na¹em tr¾i¹tu, kontrola je neophodna – ka¾e na¹a sagpvprnica. - Neki od njih zapravo i nisu homeopatski lekovi, jer i ne deluju po principu sliènosti, ¹to se kosi sa osnovnim postulatom homeopatije.
Nevolja je i u tome ¹to su se pojavile i brojne homeopate koje ili nemaju nikakva, ili poseduju samo minimalna znanja za posao kojim se bave.

- Posebno je uzelo maha leèenje u kojem se kombinuju akupunktura i homeopatija, ¹to se, inaèe, praktikuje u Rusiji - ka¾e dr Rakoviæ Savèiæ, koja je, osim ¹to je èlan Komisije za stavljanje homeopatskih lekova u promet, i èlan Sekcije srpskog lekarskog dru¹tva za homeopatiju. - Veæina onih koji tvrde da uspe¹no leèe nisu zavr¹ili studije homeopatije /koje traju 2 godine i nisu ni malo lake/, veæ samo kratak kurs. A to apsolutno nije dovoljno!

Na pitanje kako da se prepoznaju oni koji se izdaju za homeopate, a to u stvari nisu, na¹a sagovornica obja¹njava:
- Pre svega po tome ¹to pacijentu umesto jednog, daju da pije 5- 6 lekova tokom dana. Poznato je, meðutim, da se u homeopatiji prepisuje iskljuèivo jedan lek. On bi trebalo da “pokrije” celokupnu liènost, odnosno njen fizièki, emocionalni i mentalni aspekt. Do izbora tog leka dolazi se posle sveobuhvatnog razgovora u kojem se sagledava celokupan dotada¹nji ¾ivot pacijenta. Jer, u homeopatiji se pacijent leèi u celini, a ne poseban deo tela.
Takozvani lekari, takoðe, ne uzimaju u obzir ni èinjenicu da pacijentu u jednom periodu ¾ivota odgovara jedan, a u drugom neki drugi - istièe dr Rakoviæ Savèiæ i dodaje da je potro¹nja homeopatskog leka veoma mala /jedna boèica dovoljna je da zadovolji potrebe oko 500 pacijenata/, ali da mi¹ljenje, ipak, moraju da daju struènjaci.

Z.O.J.

Tekst preuzet sa Bilje i Zdravlje (http://www.biljeizdravlje.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=76)

Adonis_Vernalis · 25-12-2006, 15:59:56

OK, dobro, nisam taj rad skenirao, niti objavio... ali NIKO nije dosao ni da ga pogleda... Ma, narode... mozete vi mene nazvati Lajavim Krelcem... ili kako god vam drago... ali, sve to sam vec ODAVNO procitao, vec kao clan komisije za odbranu jednog obicnog, najobicnijeg DIPLOMSKOG RADA iz neke glupe FARMAKOGNOZIJE... Sedim, bukvalno, na tom radu... I znao bih, vise nego dobro, da je iko ikada dosao da potrazi taj rad...

Ma, vec me nervirate koliko ste inertni...

Koliko tek samo tema zelim da nacnem na ovom Forumu, ali necu, jer bi ih upropastio objavljivanjem...

Smrda · 25-12-2006, 19:51:17

konacno se neko javio na temu,kad ono...
.
Adonise...nemojte se nervirati.....

Adonis_Vernalis · 28-12-2006, 12:06:41

Smrdulence,

odavno sam vec prestao da se nerviram. Cak sam otisao u drugu krajnost, blago otupevsi.

I gledacu da tek stecenu otupelost dovedem do savrsenstva... Ume da prija...

stef · 28-12-2006, 14:57:54

Aj da jos malo zadjem u OFF. Skepticizam i fama koja se pravi oko homeopatije u nasoj zemlji je direktna posledica samozvanih homeopata; koji su procitali par knjiga na tu temu i pocinju da prave lekove.Druga je konvencijalnost i konzervativnost koju prati NAS fakultet koji se vrlo tesko prilagodava na evropske i svetske tokove.Sam dokaz je muka koja je nastala obaveznom reformom, koju je skoro svaki institut kocio.
Homeopatija i homeopatski lekovi su trend u svetu, kao i aromaterapija i drugi alternativni metodi lecenja.Sigruno da te nove-stare metode lecenja nece zameniti lekove, ali mogu pomoci.Ne moze svako da bude homeopat, znam lekare koji su zavrsili ozbiljne postdiplomske (2 godine) u Rusiji, da bi to radili.Da bi to zazivelo mislim da to treba uvesti kao speciijalizaciju za farmaceute i lekare, kako bi se samo oni bavili time,i da se zavrsi legislacija oko toga.

Smrda · 28-12-2006, 19:01:07

auuu...konacno..
pa stef,ja se samo donekle slazem sa tobom...
i ne bih bas rekla da kod nas ima samoprozvanih homeopata,cini mi se da ti samoproklamovani strucnjaci se jos uvek drze termina "travari"..
nisam sigurna da li je bas neophodno da homeopatija bude postavljena kao specijalizacija,ali verujem da bi trebalo da postoji odredjeni kriterijum i odredjeni nivo zvanicnog,da se tako izrazim,obrazovanja...
sem toga,kod nas postoji skola za homeopatiju,koliko sam ja upucena,i cini mi se da mogu da je pohadjaju samo ljudi iz medicinske struke...
ali ako tako krene,onda ce lekari to uzeti pod svoje,pa ni farmaceut nece moci da se bavi time....

@adonise...
evo pitanjce da ne otupite!!!
kakav je kriterijum da bi se neka biljka svrstala u homeopatsku,ili da bi pripala delu fitofarmacije....
mislim to me malo zbunjuje...
recimo,onaj glupi cicak

...
ovde ga smatraju samo-citiram"herbal medicament"-om.a ne homeopatskim?!?!....
a ja kad pitam zasto se ne koristi u homeopatiji,niko ne zna da mi kaze....ili nece...

Adonis_Vernalis · 02-01-2007, 10:41:24

Smrdulence,

mislim da se trenutno nalazite na boljem mestu za trazenje odgovora... i u drustvu pozvanijih da na tu temu pricaju (cekam Part II, cim ga napisete).

Iz mog otupelog ugla, sve pripada fitofarmaciji... A sto se homeopatije tice... hm... pa svaka biljka koja u ocima jednog iskusnog homeopate moze da IZAZOVE simptome odredjene bolesti u zdrave osobe, moze da bude i lek protiv iste, kod obolelog... Klin se klinom izbija, zar ne... rece baba Simana i ostade ziva...

vladimir · 02-01-2007, 17:05:57

Quote from: Adonis_Vernalis on 02-01-2007, 10:41:24
Klin se klinom izbija, zar ne... rece baba Simana i ostade ziva...

:OFF Klinka se klinkom izbija, reèe Marèelo i svaka mu se dala!

:OFF

Homeopatija je jako zastupljena u Nemaèkoj.A kod nas se ljudi zbog obiène kijavice i malog grebanja u grlu kljukaju antibioticima i svakakvim drugim lekovima.Mislim da bi bilo OK ako bi se i kod nas malo probalo sa proverenim metodama iz inostranstva.©to da ne, gore od trenutne situacije ne mo¾e biti, zar ne?

Smrda · 03-01-2007, 00:06:22

Profesore,ja pokusavam da saznam,ali ne daju se...(znate i sami,koliko kosta znanje?!?...)
A drugo,niko mi nista ne objasnjava,jer po principu "svako svojeg konja hvali...",ja dobijam oprecne informacije...
Znam samo da se homeopate drze iskljucivo svog dela branse i biljaka(koje mogu i da lece i da izazovu-to im je kao kriterijum,ako sam ja dobro shvatila...)
i kad god sam spomenula ftofarmaciju,samo su me popreko pogledali(doduse,da budem iskrena,tu su vec finansijsko ekonomski motivi u pitanju...)
no,ajde,nastavljam da se trudim...

Bred · 13-08-2008, 21:00:33

PRISTUPI I ©KOLE U AROMATERAPIJI
Uvod u novu prièu o tome kako prepoznati kvalitetno eterièno ulje

tekst napisao: dr. sc. Stribor Markoviæ, mr. pharm., fitoaromaterapeut

Aromaterapija je danas èesto spominjana “alternativna” tehnika, popularizirana putem èasopisa,
knjiga i internetom, a marketin¹ki promovirana kroz kozmetièke salone i wellness centre. Usudim
se reæi: mnogi imaju hrabrosti prièati o aromaterapiji bez da sami imaju dovoljno znanja o njoj,
kao da nikada nisu postali svjesni koliko je to podruèje zaista veliko.
Aromaterapija je kori¹tenje eteriènih ulja u svrhu lijeèenja, te oèuvanja zdravlja. Do pogre¹nog
razumijevanja dolazi veæ kod definiranja pojma “bavljenje aromaterapijom”. Mnogi koji na neki
naèin upotrebljavaju eterièna ulja automatski podrazumijevaju da je veæ sama èinjenica ¹to ih
koriste dovoljna da ka¾u kako se bave aromaterapijom. Je li to ba¹ tako? Najveæi potro¹aèi
eteriènih ulja su duhanska i prehrambena industrija. Oèito da dodavanje eteriènog ulja u kocku za
juhu ili u cigarete ba¹ ne mo¾emo nazvati aromaterapijom. Jednako tako je besmisleno nazvati
aromaterapijom kori¹tenje eteriènih ulja za dezodoriranje zraka, tekuæeg sapuna za ruke ili
omek¹ivaèa za rublje (a upravo æete pod nazivom ‘aromaterapija’ pronaæi spomenute proizvode
na policama trgovina). No, kori¹tenje eteriènih ulja u smislenoj i ciljanoj terapiji, pa bila to i
samopomoæ primjenom eteriènih ulja u aromalampici, jest aromaterapija. Stoga je vrijeme da
vidimo kakvi sve pristupi aromaterapiji postoje.
Povijest aromaterapije poèinje u Francuskoj, kada je kemièar René Maurice Gattefossé uoèio
ljekovita svojstva eteriènih ulja, do tada kori¹tenih u medicini samo sporadièno. Cijela loza
francuskih i belgijskih aromaterapeuta, ukljuèujuæi i svjetski poznate lijeènike i farmaceute kao
¹to su Jean Valnet, Daniel Pénoël, Dominique Baudoux, Christian Durraford i Jean-Claud
Lapraz, dala je enorman medicinski doprinos razumijevanju djelovanja eteriènih ulja i etablirala
njihovu prisutnost u slu¾benoj medicini. Takav pristup, zbog frankofonosti njegovih
predvodnika, naziva se francuska ¹kola aromaterapije. I doista, mnoga kapitalna djela iz
aromaterapije dominantno se izdaju na francuskom jeziku, te dublji teoretski i praktièni rad èesto
zahtijeva poznavanje tog jezika. Naravno, postoje vrlo vrijedni autori koji su iskoraèili iz
frankofonosti, prevodeæi ili izdajuæi knjige na engleskom jeziku, poput aromaterapeuta Kurta
Schnaubelta koji vodi uglednu ¹kolu aromaterapije u SAD-u. Po èemu je francuska ¹kola
aromaterapije karakteristièna?

U Centru Cedrus konstantno pozivamo na jasnoæu i preciznost kriterija kvalitete eteriènih ulja,
govoreæi kako eterièna ulja moraju biti botanièki i kemijski definirana. To znaæi da ne mo¾emo
govoriti o 'eteriènom ulju eukaliptusa', veæ moramo precizirati o kojem se eukaliptusu radi
(eukaliptus radiata, eukaliptus globulus, limunski eukaliptus, eukaliptus dives...). Razlog le¾i u
jednostavnoj èinjenici da razlièite biljne vrste istog roda, kao kod eukaliptusa, daju eterièna ulja
razlièitog kemijskog sastava. A upravo kemijske tvari diktiraju djelovanje na organizam, na svim
nivoima, ne samo na tjelesnom veæ i na energetskom nivou (popularnom u radu tzv.
alternativaca). Eukaliptus radiata je zbog ni¾eg sadr¾aja cineola u odnosu na eukaliptus globulus
manje iritativan i pogodan za primjenu na djeci, limunski eukaliptus zbog aldehida djeluje bolje
protuupalno, a eukaliptus dives zbog piperitona djeluje izvrsno za njegu masne ko¾e. Potreba za
takvom kemijskom preciznosti najbolje se oèituje u sluèaju kada ista vrsta, ovisno o mjestu rasta
i malim genetskim varijacijama, daje eterièna ulja razlièitog kemijskog sastava. Tada govorimo o
kemotipovima. Èesto na seminarima Centra Cedrus nagla¹avamo primjer ru¾marina. Postoji vi¹e
kemotipova ru¾marina: kemotip kamfor, kemotip cineol, kemotip verbenon, a razlike u njihovom
djelovanju postaju vrlo jasne kada znamo da ru¾marin kemotip verbenon pospje¹uje rad jetre, a
ru¾marin kemotip kamfor je o¹teæuje. Za one koje misle kako se ta razlika iskazuje tek oralnim
kori¹tenjem eteriènih ulja, dovoljno je reæi kako je upravo ru¾marin verbenon taj koji se koristi u
aromakozmetici, dakle dermalnom aplikacijom, dok ostali kemotipovi ru¾marina nisu dobri za
njegu lica.
U francuskoj ¹koli aromaterapije kemijska i botanièka preciznost, koju sam ilustrirao u
prethodnom odlomku, temelj je iz kojeg gradimo svo znanje i iskustvo u aromaterapiji, neovisno
o tome koristimo li ulja dominantno za farmakolo¹ko djelovanje na tijelo ili za energetsko
djelovanje na biæe u cjelini. Takva preciznost daje konkretnije rezultate, uzemljuje
aromaterapeuta i èini ga odgovornijim u radu s ljudima.
Nadalje, francusku ¹kolu aromaterapije karakterizira kori¹tenje veæih doza eteriènih ulja, te
oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteriènih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena
koja se èe¹æe spominje u anglosaskom pristupu. Ulja se koriste smislenije, konkretnije, a svako
ulje ima vrlo jasan i konkretan set indikacija, odnosno tegoba i bolesti u kojima se koriste.
Prisustvo farmaceuta kao jednih od predvodnika aromaterapije u Francuskoj (za razliku od
Hrvatske, na ¾alost) osiguralo je i cijeli niz zanimljivih ljekovitih oblika s eteriènim uljima, poput
vagitorija, supozitorija, kapsula, enterièkih kapsula, sublingvalnih tableta, sirupa, gelova, krema...
Francuskoj ¹koli se prigovara, ba¹ kao i Francuzima kao naciji, neka vrsta elitizma i odijeljenosti.
Takva predod¾ba je posve pogre¹na, jer se èak i u Francuskoj aromaterapijom ne bave samo
lijeènici i doktori farmacije, veæ i brojni laici. Naravno da francuski pristup zahtijeva dublja
teoretska znanja, ali ta znanja nisu bauk i lako ih usvajaju i ljudi èija je struka daleko od medicine,
farmacije ili kemije. Francuska ¹kola je, logièno, iznimno jaka u Francuskoj, te drugim zemljama u
kojima se govori francuski jezik, poput Belgije, ©vicarske i Kanade, te frankofonih zemalja
Afrike, poput Madagaskara. No, malo ljudi je svjesno kako je takav pristup relativno jak èak i u
Velikoj Britaniji, zemlji koja se dr¾i kolijevkom anglosaske aromaterapije, te u zemljama poput
SAD-a, Meksika, ©panjolske, Njemaèke, Italije, pa èak i Rusije, te se razvija i u nekim zemljama
Dalekog Istoka. Iznimno jaka striktnost u kori¹tenju eteriènih ulja katkad je èinjenica na koju
prigovaraju i sami Francuzi. Eterièna ulja koja se kod nas prodaju bez ikakve kontrole, poput
ljekovite kadulje, miloduha, ¹panjolske lavande i komoraèa, u Francuskoj mo¾ete dobiti samo u
ljekarni, s time ¹to æe vas farmaceut vrlo podozrivo ispitivati o razlozima njihove kupnje, a mo¾e
vam ih i odbiti izdati.

Velika je zabluda kako je francuska ¹kola aromaterapije iskljuèivo farmakolo¹ka i usmjerena na
fizièki nivo, pa se upotreba eteriènih ulja s naglaskom na psihoenergetskom djelovanju odmah
svrstava u anglosasku ¹kolu. Brojni autori francuske ¹kole jasno navode energetska djelovanja
eteriènih ulja, poput upotrebe eteriènih ulja po akupunkturnim meridijanima i èakrama. U toj
¹koli je najrazvijenija i hidrolaterapija, upotreba cvjetnih vodica ili hidrolata, koja se smatra
nekom vrstom homeopatije u aromaterapiji. Primjerice, ¹vicarska autorica Lydia Bosson
dominantno govori o djelovanju hidrolata na emotivni i energetski nivo èovjeka.
Francuska ¹kola aromaterapije nije jednoglasna, i u njoj se oèituju razlièiti pristupi aromaterapiji,
pa i samim eteriènim uljima. Zoran primjer je neslaganje Jean Valnet-a s jedne strane, te Daniel
Pénoël-a i Pierre Franchomme-a s druge strane oko upotrebe deterpeniziranih eteriènih ulja. Jean
Valnet uglavnom je koristio deterpenizirana ulja misleæi kako je time smanjena njihova toksiènost
i iritativnost. Tome su se jasno usprotivili Daniel Pénoël i Pierre Franchomme dokazujuæi kako
su neka ulja, poput ulja usploða limuna, ¹kodljivija ako su deterpenizirana.
René Maurice Gattefossé, “otac aromaterapije
”
Usko naslonjena na francusku ¹kolu, rekao bih gotovo identièna s njom, jest njemaèka ¹kola
aromaterapije. Nijemci, precizni kao ¹to ih i bije glas, ogranièili su poprilièno ¹irok spisak
eteriènih ulja kori¹tenih u francuskoj ¹koli, na ona kojima je medicinsko djelovanje dokazano u
veæim klinièkim studijama, a ne samo u medicinskom iskustvu lijeènika - aromaterapeuta. Takva
eterièna ulja nalaze se prihvaæenima u 'bibliji' klinièki odobrenih biljaka, a to su Monografije
Komisije E njemaèke vlade. Ta ulja su paprena metvica, japanska metvica, kim, niauli, komoraè,
anis, eukaliptusi bogati cineolom, eterièna ulja jele i smreke, kemotipovi ru¾marina, te ulja bora.
Kao i francuska ¹kola, njemaèka ¹kola jasno nagla¹ava oralnu i rektalnu primjenu eteriènih ulja.
Dapaèe, neka su eterièna ulja slu¾beno odobrena za oralnu upotrebu u iznimno velikim dozama
po kriterijima anglosaske ¹kole, poput paprene metvice koja se uzima u dozama od 0,2 mL po
kapsuli. Njemaèka, usprkos takvoj jasnoæi, ima relativno skromno razvijenu aromaterapiju u
odnosu na Francusku, ali to nadoknaðuje kao vodeæa zemlja u fitoterapiji. Ako se igdje Francuska
i Njemaèka dobro usklaðuju, onda je to ogromna tradicija i ozbiljnost pristupa fitoterapiji, te se
francuska i njemaèka izdanja svjetski najkvalitetnijih knjiga iz fitoterapije i kemije ljekovitog bilja
stoga izdaju simultano, a na engleski jezik budu prevedena tek naknadno.
Anglosaska ¹kola, kao ¹to ime govori, zaèeta je u engleskim govornim zemljama (Velika
Britanija i SAD). Za njen se osnutak 'okrivljuje' Marguerite Maury, inaèe uèenica René Maurice
Gattefossé-a. Naravno, i ja koji sam nesklon takvom pristupu aromaterapiji, smatram vrlo
pozitivnim njenu pojavu u povijesti aromaterapije. Ona je poku¹ala popularizirati aromaterapiju,
napraviv¹i koncept koji je danas bli¾i wellness opcijama, nego medicini. I time je odigrala
znaèajan korak, na jednom nivou prema naprijed, a na drugom prema nazad.

Temeljna karakteristika anglosaskog pristupa je kori¹tenje ni¾ih doza eteriènih ulja, te
izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog kori¹tenja. Premda mo¾emo diskutirati o tome da li
izbjegavanje takvih naèina primjene eteriènih ulja u startu limitira aromaterapiju, glavni
nedostatak anglosaskog pristupa ne le¾i u tome, veæ u gotovo monotonom izbjegavanju kemijske
i botanièke preciznosti u mnogim knjigama. 'Rosemary', 'mint', 'thyme' i 'eucalyptus' i slièni
nazivi nalaze se u knjizi, bez da znamo o kojim toèno vrstama ili kemotipovima govorimo.
Drugi veliki nedostatak anglosaskog pristupa je nesigurnost u indikacijama kori¹tenja eteriènih
ulja, pa se iza naslova 'rosemary' koèoperi impozantan spisak bolesti i tegoba, od astme, bolova
u kièmi, masne kose do visokog i niskog krvnog tlaka (istovremeno). Èak ako i ostavimo po
strani ¹to ne znamo o kojem kemotipu ru¾marina govorimo, ostaje èinjenica da takvi spiskovi
izazivaju podsmijeh lijeènika i drugih medicinskih djelatnika, a u aromaterapeuta poèetnika
izazivaju oèaj jer dobivaju osjeæaj da sva ulja slu¾e za sve bolesti.
Kemijski neprecizan anglosaski pristup èesto postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja,
stoga je takav pristup vrlo rado potican od prodavaèa ¾eljnih dobre zarade. U francuskoj ¹koli,
prodavaè ili ljekarnik neæe prihvatiti eterièno ulje bez jasnih analiza kemijskog sastava. U
anglosaskom pristupu, dovoljno je reæi '100% prirodno i èisto eterièno ulje' pa da ono bude
prihvaæeno kao ulje 'vrhunske kvalitete'. To ostavlja solidan manevarski prostor za manipulaciju.
Navest æu jedan primjer. Prema amerièkom presedanu vezanom uz korektnost reklamiranja i
ogla¹avanje proizvoda, dovoljno je da u boèici bude bar 1% doista 100% èistog eteriènog ulja, pa
da mo¾ete reklamirati takvo eterièno ulje kao 100% prirodno i èisto. A ostalih 99% mase u boèici
mo¾e biti bilo ¹to. Zbilja, ka¾u li koliki dio od ulja u boèici doista jest prirodan? A bez kemijske
analize to ne mo¾emo znati.
Ipak, ni¹ta nije crno-bijelo. U anglosaskoj aromaterapiji postoji veliki pravac kori¹tenja eteriènih
ulja u medicini, a autori poput Jane Buckle jasno svjedoèe o takvom pristupu. Postoje i
aromaterapeuti anglosaske ¹kole koji gotovo fanatièno paze na kvalitetu eteriènih ulja,
postavljajuæi standarde koji nisu svakodnevica niti u francuskoj ili njemaèkoj ¹koli, poput
organskog ili èak biodinamièkog uzgoja, te zahtjevaju da ulje ne smije biti punjeno strojevima, niti
podvrgnuto rentgenskim kontrolama ili jakom elektromagnetskom ili mikrovalnom zraèenju.
Njima i dugujemo novu dimenziju i razinu kvalitete eteriènih ulja.
Kako je u Hrvatskoj? U razvoju aromaterapije kod nas, preko Aromare i Aromavite kao dvije
najstarije ¹kole, uvodio se dominantno anglosaski pristup aromaterapiji, i to samo jednom dijelu
anglosaske aromaterapije. U Centru Cedrus u Hrvatsku donosimo francuski pristup
aromaterapiji, kroz edukaciju, internet i medije.
Prema mojem osobnom iskustvu, do sada sam nailazio na gotovo paradoksalnu situaciju da bi se
francuski pristup automatski nazivao ‘iskljuèivo medicinskim’ i ‘neholistièkim’, dok su se oèite
manjkavosti anglosaskog pristupa poku¹avale opravdati ‘holistièkim pristupom’ ili ‘duhovnim
aspektom djelovanja ulja’. Paradoksalno stoga, jer upravo fitoterapija i aromaterapija prema
francuskoj i njemaèkoj ¹koli priznaju meðuovisnost funkcije organa, te ovisnost njihovog
zajednièkog funkcioniranja s ukupno¹æu osobe, ¹to ukljuèuje i emocije, misli i duh. I upravo to je
èini razlièitom od tzv. konvencionalne medicine.

Zanimljivo, upravo bi anglosaskoj ¹koli trebalo biti va¾no da su eterièna ulja kvalitetna, doista
prirodna, kako bi se iscjeljujuæa energija biljaka doista i nalazila u boèici. Oèito je da kemijski
sintetizirano ulje ne mo¾e nositi iscjeljujuæu energiju biljke, veæ konfuznu energiju kemijske
industrije. No, iz nekog razloga hrvatskim ‘anglosasima’ to i nije toliko bitno. Uzroci se mogu
tra¾iti na raznim stranama, jedan od oèitih je manjak znanja nekih nositelja aromaterapije.
Pojedini uvoznici ili distributeri eteriènih ulja govorili bi mi kako oni ‘stoje iza kvalitete svojih
ulja’. No, stoje li iza svojeg znanja? Vrlo malo ljudi u Hrvatskoj doista zna koje spojeve treba
znati prepoznati da se utvrdi je li ulje doista kvalitetno. Drugi uzrok je tamniji, jer za razliku od
prvog, koji se mo¾e lako ispraviti edukacijom i dobrom namjerom, ovdje nalazimo namjernu
prodaju lo¹ih eteriènih ulja. Kada namjerno preferiramo patvorinu samo zbog trgovaèke mar¾e
od 200%, u odnosu na doista kvalitetno prirodno ulje koje nosi mar¾u od 30%, tada ulazimo u
odgovor ¹to je doista holistièno, a ¹to je - duhovna patvorina. Tako i duhovna patvorina,
odnosno pseudoduhovnost, tra¾i sliènu energiju, a to su patvorena eterièna ulja. Manji dio
krivnje le¾i i u korisnicima. Tko tra¾i eterièno ulje lavande samo na temelju kriterija ‘gdje je
jeftinije’, taj bolje da ne kupuje eterièna ulja uopæe, a kamoli da se bavi aromaterapijom.
Velika je ¹teta ne uvesti kemijsku preciznost i u energetski rad, jer kemotipska preciznost i u
energetsko djelovanje eteriènih ulja unosi novu razinu: razigrano blag, djeèaèki, yang aspekt
timijana kemotipa linalol, i djevojaèki, yin aspekt timijana kemotipa geraniol stoje prilièno
nasuprot temeljitom, ali vrlo grubom timijanu kemotipu timol. Duhovnost nije kategorija
odvojena od tijela, kemije i farmakologije, veæ di¹e zajedno s njima. Tko to ne vidi, jo¹ nije ni
zakoraèio u prostor duhovnosti.
Ovaj èlanak uvod je seriji novih tekstova gdje æemo detaljno obja¹njavati jasne kemijske i
botanièke kriterije kvalitete pojedinih eteriènih ulja, najpoznatijih i najtra¾enijih na hrvatskom
tr¾i¹tu. Do sada smo putem èlanaka, predavanja i seminara Centra Cedrus educirali odreðeni broj
aromaterapeuta i laika te uspjeli promaknuti ideju kako eterièno ulje mora biti kemijski
certificirano. To je izazvalo promjenu svijesti na bolje, ali smo uoèili i pojavu patvorina s
kemijskim certifikatom kao reakciju distributera na zahtijeve osvje¹tenijih kupaca. Stoga æemo
vam kroz tekstove koji æe uslijediti iduæih mjeseci na jednostavnom, laièkom nivou pomoæi da
prepoznate kvalitetno eterièno ulje na temelju kemijskog sastava, a ne samo na temelju izjave
trgovca ili distributera da posjeduje kemijski certifikat. Nemojte se prepla¹iti naziva kao ¹to su
kamfor, 1,8-cineol, linaloloksid, mentofuran i Z-ligustilid. Umjesto da budu samo imena spojeva
nekima omra¾ene kemije, pretvorit æemo ih u nesta¹ne detektive koji æe nam nepogre¹ivo
isprièati pravu prièu o eteriènom ulju. To je vrlo holistièan dar koji æemo podijeliti s rado¹æu

U Centru Cedrus konstantno pozivamo na jasnoæu i preciznost kriterija kvalitete eteriènih ulja,
govoreæi kako eterièna ulja moraju biti botanièki i kemijski definirana. To znaæi da ne mo¾emo
govoriti o 'eteriènom ulju eukaliptusa', veæ moramo precizirati o kojem se eukaliptusu radi
(eukaliptus radiata, eukaliptus globulus, limunski eukaliptus, eukaliptus dives...). Razlog le¾i u
jednostavnoj èinjenici da razlièite biljne vrste istog roda, kao kod eukaliptusa, daju eterièna ulja
razlièitog kemijskog sastava. A upravo kemijske tvari diktiraju djelovanje na organizam, na svim
nivoima, ne samo na tjelesnom veæ i na energetskom nivou (popularnom u radu tzv.
alternativaca). Eukaliptus radiata je zbog ni¾eg sadr¾aja cineola u odnosu na eukaliptus globulus
manje iritativan i pogodan za primjenu na djeci, limunski eukaliptus zbog aldehida djeluje bolje
protuupalno, a eukaliptus dives zbog piperitona djeluje izvrsno za njegu masne ko¾e. Potreba za
takvom kemijskom preciznosti najbolje se oèituje u sluèaju kada ista vrsta, ovisno o mjestu rasta
i malim genetskim varijacijama, daje eterièna ulja razlièitog kemijskog sastava. Tada govorimo o
kemotipovima. Èesto na seminarima Centra Cedrus nagla¹avamo primjer ru¾marina. Postoji vi¹e
kemotipova ru¾marina: kemotip kamfor, kemotip cineol, kemotip verbenon, a razlike u njihovom
djelovanju postaju vrlo jasne kada znamo da ru¾marin kemotip verbenon pospje¹uje rad jetre, a
ru¾marin kemotip kamfor je o¹teæuje. Za one koje misle kako se ta razlika iskazuje tek oralnim
kori¹tenjem eteriènih ulja, dovoljno je reæi kako je upravo ru¾marin verbenon taj koji se koristi u
aromakozmetici, dakle dermalnom aplikacijom, dok ostali kemotipovi ru¾marina nisu dobri za
njegu lica.
U francuskoj ¹koli aromaterapije kemijska i botanièka preciznost, koju sam ilustrirao u
prethodnom odlomku, temelj je iz kojeg gradimo svo znanje i iskustvo u aromaterapiji, neovisno
o tome koristimo li ulja dominantno za farmakolo¹ko djelovanje na tijelo ili za energetsko
djelovanje na biæe u cjelini. Takva preciznost daje konkretnije rezultate, uzemljuje
aromaterapeuta i èini ga odgovornijim u radu s ljudima.
Nadalje, francusku ¹kolu aromaterapije karakterizira kori¹tenje veæih doza eteriènih ulja, te
oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteriènih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena
koja se èe¹æe spominje u anglosaskom pristupu. Ulja se koriste smislenije, konkretnije, a svako
ulje ima vrlo jasan i konkretan set indikacija, odnosno tegoba i bolesti u kojima se koriste.
Prisustvo farmaceuta kao jednih od predvodnika aromaterapije u Francuskoj (za razliku od
Hrvatske, na ¾alost) osiguralo je i cijeli niz zanimljivih ljekovitih oblika s eteriènim uljima, poput
vagitorija, supozitorija, kapsula, enterièkih kapsula, sublingvalnih tableta, sirupa, gelova, krema...
Francuskoj ¹koli se prigovara, ba¹ kao i Francuzima kao naciji, neka vrsta elitizma i odijeljenosti.
Takva predod¾ba je posve pogre¹na, jer se èak i u Francuskoj aromaterapijom ne bave samo
lijeènici i doktori farmacije, veæ i brojni laici. Naravno da francuski pristup zahtijeva dublja
teoretska znanja, ali ta znanja nisu bauk i lako ih usvajaju i ljudi èija je struka daleko od medicine,
farmacije ili kemije. Francuska ¹kola je, logièno, iznimno jaka u Francuskoj, te drugim zemljama u
kojima se govori francuski jezik, poput Belgije, ©vicarske i Kanade, te frankofonih zemalja
Afrike, poput Madagaskara. No, malo ljudi je svjesno kako je takav pristup relativno jak èak i u
Velikoj Britaniji, zemlji koja se dr¾i kolijevkom anglosaske aromaterapije, te u zemljama poput
SAD-a, Meksika, ©panjolske, Njemaèke, Italije, pa èak i Rusije, te se razvija i u nekim zemljama
Dalekog Istoka. Iznimno jaka striktnost u kori¹tenju eteriènih ulja katkad je èinjenica na koju
prigovaraju i sami Francuzi. Eterièna ulja koja se kod nas prodaju bez ikakve kontrole, poput
ljekovite kadulje, miloduha, ¹panjolske lavande i komoraèa, u Francuskoj mo¾ete dobiti samo u
ljekarni, s time ¹to æe vas farmaceut vrlo podozrivo ispitivati o razlozima njihove kupnje, a mo¾e
vam ih i odbiti izdati.

Velika je zabluda kako je francuska ¹kola aromaterapije iskljuèivo farmakolo¹ka i usmjerena na
fizièki nivo, pa se upotreba eteriènih ulja s naglaskom na psihoenergetskom djelovanju odmah
svrstava u anglosasku ¹kolu. Brojni autori francuske ¹kole jasno navode energetska djelovanja
eteriènih ulja, poput upotrebe eteriènih ulja po akupunkturnim meridijanima i èakrama. U toj
¹koli je najrazvijenija i hidrolaterapija, upotreba cvjetnih vodica ili hidrolata, koja se smatra
nekom vrstom homeopatije u aromaterapiji. Primjerice, ¹vicarska autorica Lydia Bosson
dominantno govori o djelovanju hidrolata na emotivni i energetski nivo èovjeka.
Francuska ¹kola aromaterapije nije jednoglasna, i u njoj se oèituju razlièiti pristupi aromaterapiji,
pa i samim eteriènim uljima. Zoran primjer je neslaganje Jean Valnet-a s jedne strane, te Daniel
Pénoël-a i Pierre Franchomme-a s druge strane oko upotrebe deterpeniziranih eteriènih ulja. Jean
Valnet uglavnom je koristio deterpenizirana ulja misleæi kako je time smanjena njihova toksiènost
i iritativnost. Tome su se jasno usprotivili Daniel Pénoël i Pierre Franchomme dokazujuæi kako
su neka ulja, poput ulja usploða limuna, ¹kodljivija ako su deterpenizirana.
René Maurice Gattefossé, “otac aromaterapije
”
Usko naslonjena na francusku ¹kolu, rekao bih gotovo identièna s njom, jest njemaèka ¹kola
aromaterapije. Nijemci, precizni kao ¹to ih i bije glas, ogranièili su poprilièno ¹irok spisak
eteriènih ulja kori¹tenih u francuskoj ¹koli, na ona kojima je medicinsko djelovanje dokazano u
veæim klinièkim studijama, a ne samo u medicinskom iskustvu lijeènika - aromaterapeuta. Takva
eterièna ulja nalaze se prihvaæenima u 'bibliji' klinièki odobrenih biljaka, a to su Monografije
Komisije E njemaèke vlade. Ta ulja su paprena metvica, japanska metvica, kim, niauli, komoraè,
anis, eukaliptusi bogati cineolom, eterièna ulja jele i smreke, kemotipovi ru¾marina, te ulja bora.
Kao i francuska ¹kola, njemaèka ¹kola jasno nagla¹ava oralnu i rektalnu primjenu eteriènih ulja.
Dapaèe, neka su eterièna ulja slu¾beno odobrena za oralnu upotrebu u iznimno velikim dozama
po kriterijima anglosaske ¹kole, poput paprene metvice koja se uzima u dozama od 0,2 mL po
kapsuli. Njemaèka, usprkos takvoj jasnoæi, ima relativno skromno razvijenu aromaterapiju u
odnosu na Francusku, ali to nadoknaðuje kao vodeæa zemlja u fitoterapiji. Ako se igdje Francuska
i Njemaèka dobro usklaðuju, onda je to ogromna tradicija i ozbiljnost pristupa fitoterapiji, te se
francuska i njemaèka izdanja svjetski najkvalitetnijih knjiga iz fitoterapije i kemije ljekovitog bilja
stoga izdaju simultano, a na engleski jezik budu prevedena tek naknadno.
Anglosaska ¹kola, kao ¹to ime govori, zaèeta je u engleskim govornim zemljama (Velika
Britanija i SAD). Za njen se osnutak 'okrivljuje' Marguerite Maury, inaèe uèenica René Maurice
Gattefossé-a. Naravno, i ja koji sam nesklon takvom pristupu aromaterapiji, smatram vrlo
pozitivnim njenu pojavu u povijesti aromaterapije. Ona je poku¹ala popularizirati aromaterapiju,
napraviv¹i koncept koji je danas bli¾i wellness opcijama, nego medicini. I time je odigrala
znaèajan korak, na jednom nivou prema naprijed, a na drugom prema nazad.

Temeljna karakteristika anglosaskog pristupa je kori¹tenje ni¾ih doza eteriènih ulja, te
izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog kori¹tenja. Premda mo¾emo diskutirati o tome da li
izbjegavanje takvih naèina primjene eteriènih ulja u startu limitira aromaterapiju, glavni
nedostatak anglosaskog pristupa ne le¾i u tome, veæ u gotovo monotonom izbjegavanju kemijske
i botanièke preciznosti u mnogim knjigama. 'Rosemary', 'mint', 'thyme' i 'eucalyptus' i slièni
nazivi nalaze se u knjizi, bez da znamo o kojim toèno vrstama ili kemotipovima govorimo.
Drugi veliki nedostatak anglosaskog pristupa je nesigurnost u indikacijama kori¹tenja eteriènih
ulja, pa se iza naslova 'rosemary' koèoperi impozantan spisak bolesti i tegoba, od astme, bolova
u kièmi, masne kose do visokog i niskog krvnog tlaka (istovremeno). Èak ako i ostavimo po
strani ¹to ne znamo o kojem kemotipu ru¾marina govorimo, ostaje èinjenica da takvi spiskovi
izazivaju podsmijeh lijeènika i drugih medicinskih djelatnika, a u aromaterapeuta poèetnika
izazivaju oèaj jer dobivaju osjeæaj da sva ulja slu¾e za sve bolesti.
Kemijski neprecizan anglosaski pristup èesto postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja,
stoga je takav pristup vrlo rado potican od prodavaèa ¾eljnih dobre zarade. U francuskoj ¹koli,
prodavaè ili ljekarnik neæe prihvatiti eterièno ulje bez jasnih analiza kemijskog sastava. U
anglosaskom pristupu, dovoljno je reæi '100% prirodno i èisto eterièno ulje' pa da ono bude
prihvaæeno kao ulje 'vrhunske kvalitete'. To ostavlja solidan manevarski prostor za manipulaciju.
Navest æu jedan primjer. Prema amerièkom presedanu vezanom uz korektnost reklamiranja i
ogla¹avanje proizvoda, dovoljno je da u boèici bude bar 1% doista 100% èistog eteriènog ulja, pa
da mo¾ete reklamirati takvo eterièno ulje kao 100% prirodno i èisto. A ostalih 99% mase u boèici
mo¾e biti bilo ¹to. Zbilja, ka¾u li koliki dio od ulja u boèici doista jest prirodan? A bez kemijske
analize to ne mo¾emo znati.
Ipak, ni¹ta nije crno-bijelo. U anglosaskoj aromaterapiji postoji veliki pravac kori¹tenja eteriènih
ulja u medicini, a autori poput Jane Buckle jasno svjedoèe o takvom pristupu. Postoje i
aromaterapeuti anglosaske ¹kole koji gotovo fanatièno paze na kvalitetu eteriènih ulja,
postavljajuæi standarde koji nisu svakodnevica niti u francuskoj ili njemaèkoj ¹koli, poput
organskog ili èak biodinamièkog uzgoja, te zahtjevaju da ulje ne smije biti punjeno strojevima, niti
podvrgnuto rentgenskim kontrolama ili jakom elektromagnetskom ili mikrovalnom zraèenju.
Njima i dugujemo novu dimenziju i razinu kvalitete eteriènih ulja.
Kako je u Hrvatskoj? U razvoju aromaterapije kod nas, preko Aromare i Aromavite kao dvije
najstarije ¹kole, uvodio se dominantno anglosaski pristup aromaterapiji, i to samo jednom dijelu
anglosaske aromaterapije. U Centru Cedrus u Hrvatsku donosimo francuski pristup
aromaterapiji, kroz edukaciju, internet i medije.
Prema mojem osobnom iskustvu, do sada sam nailazio na gotovo paradoksalnu situaciju da bi se
francuski pristup automatski nazivao ‘iskljuèivo medicinskim’ i ‘neholistièkim’, dok su se oèite
manjkavosti anglosaskog pristupa poku¹avale opravdati ‘holistièkim pristupom’ ili ‘duhovnim
aspektom djelovanja ulja’. Paradoksalno stoga, jer upravo fitoterapija i aromaterapija prema
francuskoj i njemaèkoj ¹koli priznaju meðuovisnost funkcije organa, te ovisnost njihovog
zajednièkog funkcioniranja s ukupno¹æu osobe, ¹to ukljuèuje i emocije, misli i duh. I upravo to je
èini razlièitom od tzv. konvencionalne medicine.

Izvor: http://209.85.135.104/search?q=cache:qDCxtObTVDcJ:www.centarcedrus.hr/include/pdf/Aromaterapija_-_pristupi_i_skole.pdf+farmacija+tekstovi&hl=en&ct=clnk&cd=122&client=firefox-a
Centar Cedrus, Josipa Lonèara 1, 10090 Zagreb
MB 1943502 •
tel. 01 / 346 02 02 • faks 01 / 346 02 03
www.centarcedrus.hr • [email protected]

Adonis_Vernalis · 13-10-2008, 11:17:18

Slazem se sa kolegom Markovicem. Da budem neskroman... ni ja bolje ne bih napisao.

mirror-girl · 13-10-2008, 13:42:13

Mene je homeopatija zaineresovala jos pre 3 godine,dakle sa 17g,a danas jos vise nego ranije!
Kada sam prosle godine bila u bolnici,izbacila sam sve trac novine i nabavila dve knjige o homeopatiji i bas uzivala citajuci,a onda je dosao doktor sa Klinike za inf i tropske b. i rekao mi je da batalim gluposti,razne travkice,magnete i kamenje!Onda sam usla u duel sa predstavnikom konvencionalne medicine koji je veliki strucnjak u svojoj oblasti ali totalno zatvoren za prosirivanje svojih vidika.Ja sam rekla da je kombinacija konvencionalne medicine i homeopatije dobitna i pokusala ja njenu (?!) da objasnim sta je to PRAVA homeopatija ali covek nije hteo da slusa,onda sam jednostavno diskusiju zavrsila sa:"Bolje je cutati i biti smatran glupim nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju!"