X
    Categories: Opste

Bakterije

BAKTERIJE – SHIZOMYCETES

MICROCOCCACEAE

Rodovi: Micrococcus, Staphylococcus, Stomatococcus, Planococcus

STAPHYLOCOCCUS AUREUS

Morfologija: sitni, tvore grozdove, nepokretni, aerobni, imaju kapsulu, ne prave spore, G+, beta-hemoliza.

Stanični spojevi:
1. peptidoglikan stijenke daje serološku reakciju. Služi za identifikaciju.
2. faktor gomilanja izaziva precipitaciju fibrina i stvaranje apscesa.
3. antigeni: protein A i polisaharid A su dijelovi stanične stijenke i izazivaju imuni odgovor.

Izvanstanični spojevi:
1. hemolizini izazivaju beta hemolizu
2. leukocidin smanjuje djelotvornost fagocitoze
3. koagulaza ima istu funkciju kao faktor gomilanja i sprečavanje pristupa fagocitima i antitijelima
4. lipaza razgrađuje lipide, što olakšava kolonizaciju kože
5. nukleaze razgrađuju DNA i RNA
6. proteaze razgrađuju serumske proteine, fibrin i ostale proteine
7. stafilokinaza razgrađuje fibrin
8. hijaluronidaza razgrađuje izvanstanični matriks domaćina
9. enterotoksini izazivaju akutni proljev i povraćanje
10. epidermolitički toksin = exfoliatin odjeljuje epidermu od stratum granulosum
11. pirogeni toksin podižu temperaturu

Patogeneza:
1. uzrokuje infekcije gornjih dišnih puteva ali može izazvati i upalu pluća
2. kožne infekcije: potkožni čir, dublja infekcija s brojnim drenažnim otvorima u koži, površinska infekcija kože primarno uzrokovana streptokokima.
3. može dovesti do sepse i meningitisa, pleuritisa, peritonitisa (sekundarna žarišta), s visokim letalitetom
4. konjuktivitis
5. upala tankog crijeva uz proljeve i povraćanje.

Identifikacija: gnoj se stavlja na tekuću ili krutu podlogu, dobivaju se plakovi.
Terapija: cefalosporin, eritromicin, kloksacilin. Luče beta-laktamazu pa su otporni na penicilin.

OSTALI STAFILOKOKI

S. intermedius uzrokuje infekcije rana.
S. albus uzorkuje upalu lojnih žlijezda – prištevi.
S. epidermidis je uobičajeni stanovnik kože i ponekad izazove oportunistčke infekcije.

STREPTOCOCCACEAE

30-ak različitih tipova. Kod ove porodice kompleks antigen – antitijelo može izazvati autoimonu bolest zvanu reumatska groznica koja može biti neusporedivo gora od bolesti izazvane bakterijom.

STREPTOCOCCUS PYOGENES

Morfologija: nepokretni, nesporogeni, rastu u lancima, imaju kapsulu, aerobni, G+, beta-hemolizu.

Stanični produkti:
1. eritrogeni toksin izaziva šarlah.
2. hemoliza: streptolizin O napada eritrocite ali je osjetljiv na prisustvo kisika. Streptolizin S izaziva beta hemolizu (in vitro), ali u organizmu stimulira blastnu transformaciju limfocita.
3. drugi faktori invazivnosti: hijaluronidaza, proteinaza, streptokinaza.

Patogeneza:
1. izaziva respiratorne infekcije: upala grla, šarlah, upala uha, sinusa, pluća
2. kožne infekcije: erizipel (“crveni vjetar”) – izraženi eritem i edem kože. Površinska infekcija se očituje kao mjehurići na koži koji pucaju i nastaju kraste.
3. sepsa, meningitis, sepsa poslije abortusa
4. konjuktivitis.

Komplikacije: reumatska groznica (miokarditis i artritis) i glomerulonefritis. To su imunološke reakcije na infekciju u kojima dolazi do precipitacije kompleksa antigen-antitijelo u glomerulima, miokardu i sinoviju.
Prenosi se kapljično ili kontaktom ako ima kožnu infekciju.
Terapija: penicilin i eritromicin.

DYPLOCOCCUS PNEUMONIAE ILI STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE

Morfologija: izduljeni diplokoki s kapsulom, nepokretni, ne prave spore, G+
Uzgoj na krvnom agaru: beta-hemoliza ako se kultivira anaerobno, a alfa-hemoliza ako aerobno.
Prenosi se kapljično.

Patogeneza: uzrokuje respiratorne infekcije: upala nosa, sinusa, uha, grla, bronha i pluća, konjuktivitis, sepsa, a iz krvi može u bilo koji organ.
Kapsula sadrži SSS (specifična solubilna supstanca) antigen. Kod imune obrane bubri pa se to može koristiti za identifikaciju (Neufeldov fenomen). Uzimaju se sputum, gnoj ili bris grla.

Terapija: penicilin, neki sojevi su otporni pa se daje kombinacija ampicilina sa klavulonskom kiselinom, mogu i cefalosporini i eritromicin. Obavezno antibiogram.

NEISSERIACEAE

Morfologija: G-, diplokoki poput zrna kave, nepokretni, ne prave spore, neki prave kapsulu, fakultativni anaerobi.
Rastu na obogaćenim podlogama – čokoladni agar. Za rast im treba puno CO2.
Enzimi: laktaza+, oksidaza+. Slabo razgrađuju šećere.
Obavezni paraziti sluznica. Unutarstanični paraziti i uzrokuju gnojni proces.
Saprofitne vrste: N. sicca, N. catarrhalis, N. flavescens.

NEISSERIA MENINGITIDIS

Parazitira u leukocitima.
Kolonije su glatke, vlažne, sjajne, ravnog ruba, sivkaste, ima kapsulu i pile za prihvaćanje na stanični epitel dišnog sistema. Rijetko ima plazmide, fermentira maltozu, nema hemolize.

Antigeni: kapsularni (polisaharidi i drugi), seroskupine A i C su epidemijski oblici bolesti a B sporadični.
Virulencija: kapsula + pili (prijanjanje za nazofaringealnu sluznicu) i endotoksin koji ima sposobnost prodiranja u stijenke malih krvnih žila i tako se širi po tijelu.

Bolest se prenosi kapljičnim putem:
1. epitel nazofarinksa
2. kroz sluznicu uđe u krv pa izazove brzu i žestoku sepsu (meningokokcemija), što se očituje kao krvarenje kože i sluznica (osip), ali može proći i bez tih simptoma.
3. meningitis je gnojna upala moždanih ovojnica popraćena glavoboljom, strah od svjetlosti, ukočenim vratom. Gnojni proces povisuje pritisak na razne dijelove mozga.
4. moguće metastaziranje u druge organe: zglobovi – artritis, srce – miokarditis, koža – potkožna krvarenja i osip, pluća, krvarenje u nadbubrežnim žlijezdama.

Uzorci za dokazivanje: nazofaringalni bris, krv, likvor.
Ako se na podlogu stavi tetrametil-parafenil-diamid daje crne kolonije. U podlogu se dodaju vankomicin i nistatin se stavljaju da spriječe rast ostalih bakterija.
Bakterijski meningitis razlikujemo od virusnog po tome što virusni ne uzrokuje stvaranje gnoja.
Terapija: penicilin, cefalosporini i kloramfenikol

NEISSERIA GONORRHOEAE


Parazitira u granulocitima. Svježe izolirane posjeduju kapsulu i pile.
Kolonije su glatke, sjajne, prozirne. Za rast zahtjevaju povišenu koncetraciju CO2 i obogaćenu podlogu.
Enzimski slabo aktivna i razgrađuje samo glukozu.
Antigeni: pilin i porin.
Virulencija: pili za prihvaćanje na sluznicu, endotoksin.

Patogeneza: bolest se zove gonoreja. Inkubacija 1 do 7 dana.
Muškarci dobiju uretritis sa gnojni iscjedkom koji izazove bolno mokrenje. Ako se infekcija ne liječi širi se na prostatu, sjemene mjehuriće i epididimis što može dovesti do sterilnosti.
Žene dobiju infekciju grlića maternice i uretre. U 2/3 slučajeva infekcija prolazi bez simptoma. Moguće je širenje bolesti u jajovode i jajnike što izaziva neprohodnost jajovoda i sterilnost.
Moguće su i infekcije usta, šupka i konjuktivitis.
Rijetko pređe u krv i izazove sepsu, nakon sepse a još rijeđe izaziva artritis, endokarditis, meningitis.
Ophtalmia neonatorum je infekcija ploda prolaskom kroz porođajni kanal. Posljedice su konjuktivitis i sljepoća. Zato se bebi dodaje eritromicin u konjuktivnu vreću.

Dijagnoza: uretralni iscjedak nanese se na čokoladni agar. Izvan čovjeka gube virulentna svojstva što znači da se ne može se zaraziti dodirom predmeta osim ako je bakterija svježe nanesena.
Terapija: penicilin, eritromicin, azitromicin. Postoje sojevi otporan na penicilin (proizvodi penicilazu) pa se daju cefalosporini.

MORAXELLA CATARRHALIS

G-, aerobi, nema kapsulu, ima pile. Razlikuje se od Neisseria jer ne razgrađuje ugljikohidrate. Proizvodi beta-laktamazu i DNA-azu. Normalni stanovnik sluznice nazofarinksa. Bolest će se razviti ako je oslabljen imunitet. Upala se može proširiti na srednje uho, sinuse, bronhe, konjuktive.
Terapija: ampicilin sa klavulonskom kiselinom, obavezno antibiogram.

BACILLACEAE

2 roda: Bacillus i Clostridium.

BACILLUS

G+, sporogeni aerobni štapići, bez bičeva (nepokretni), prilično rasprostranjeni u okolišu, češće nego u nama.
Vrste: B. anthracis, B. cereus, B. polimix, B. megaterium.
Većina vrsta nije patogena. Neke vrste prave antibiotike: bacitracin (B. cereus), polimixin (B. polimix), gramicidin (B. brevis). Otporne su zbog stvaranja spora pa su proširene u prirodi. Česti kontaminanti.

BACILLUS ANTHRACIS

Morfologija: veliki (4 – 10 nm) štapići s kapsulom. Spore su smještene centralno ili supterminalno a u obojenom preparatu vide se kao prozirna tjelešca u bakteriji. Mogu biti povezani u kraće lance (nalik na bambusovu trsku). Nema hemolize.
Spore prežive 10 minuta u kipućoj vodi, a u normalnim uvjetima prežive desetljećima.
Kolonije mogu biti:
S-oblik su okrugle, glatke. Tvore ih patogeni sojevi (kapsula).
R-oblik nemaju kapsulu, neravnih rubova, vitičaste, kovrčave, i nisu patogeni.

Virulencija se sastoji od kapsule, enzima i toksina
Kapsula ima polimer D-glutaminske kiseline i on sprečava fagocitozu, a još je i antigen.
Ima i somatski proteinski antigen, i jedan hapten.
Enzimi: proteaze, lecitinaze, kolagenaze.

Toksin ima 3 komponente: edematozni faktor, protektivni faktor (protiv fagocitoze), letalni faktor.
Pojedinačno nisu otrovni ali kombinacija je gadna.

Uzročnik antraksa koja uglavnom završava sepsom i smrću životinje.

Kod čovjeka ima 3 oblika:
1. kožni antraks (crni prišt): bakterija prodire kroz sitne rane na koži. Nakon inkubacije od nekoliko dana pojavi se crveno izbočenje (edem, hiperemija, nekroza tkiva), koje kasnije pocrni zbog koagulacije krvi i pukne, te se iscijedi krvavo-gnojni eksudat i nastane crna krasta. Oko primarnog prišta nastaju satelitski mjehurići slični primarnom. Regionalne limfne žlijezde su otečene i bolne.
2. crijevni: krvava upala tankog i debelog crijeva s proljevom. Zaraza od nedovoljno termički obrađenog mesa zaraženih životinja. Smrt kao posljedica visoke dehidracije i kardiovaskularnog kolapsa.
3. plućni antraks je upala pluća s krvavim ispljuvkom. Zaraza udisanjem spora (npr. prebirači vune).

Sva 3 oblika mogu preći u sepsu: vrućica, proljev, infekcija drugih tkiva. Ukoliko se razvije meningitis, smrt nastupa u nekoliko sati.
Važna je zaštita veterinara i svima koji rade sa životinjama cjepivom (soj bez kapsule ali ima antigene).
Dokazivanje: termoprecipitacija (Ascolijeva reakcija). Ako se uzgaja u bojunu, na površini je tvrda kožica.
Terapija: penicilin, tetraciklin.

OSTALI BACILUSI
B.cereus je čest uzročnik bolesti u čovjeka: trovanje hranom, može izazvati sepsu, meningitis, upala oka.
2 vrste trovanja hranom:
1. s kratkom inkubacijom (1-6 sati): termostabilni toksin, abdominalni grčevi i povraćanje.
2. s dugom inkubacijom (8-16 sati): termolabilni enterotoksin aktivira adenil-ciklazu, izlučivanje tekućine i
proljev.

B. suptilis, B. stretotermiphilis služe za kontrolu sterilizacije autoklava. B. megaterium je česta u fermentacijskim procesima (kiseljenje zelja).

CLOSTRIDUM

G+ štapići, prave spore, anaerobi, posjeduju peritrihijalne bičeve pa su jako pokretni, nema kaspulu. Iznimka je C. perfringens jer nema bičeve a ima kapsulu. Spore su jako otporne i podnose kuhanje satima.
Metabolički aktivne: postoje saharolitične (C. perfringens) i proteolitične (C. tetani).
Većina je saprofitna, manji broj izaziva bolest. Ima ih u zemlji, vodama, crijevima životinja i u biljkama.
Egzogeni patogeni su uzročnici infekcije, dolaze izvana.
Endogeni patogeni su nesporogeni anaerobi su dio normalne flore i mogu postati patogeni. Patogenost im poraste u sinergizmu s fakultativnim anaerobnim koji potroši kisik u tkivu.
Patogenost se sastoji od egzotoksina koji se razlikuje od vrste do vrste.
Osim toga ima i ovih enzima: lecitinaza, kolagenaza, hijaluronidaza.

CLOSTRIDIUM PERFRINGENS

Morfologija: kratki debeli bacili s kapsulom, bez bičeva, često su u paru. Spore su smještene supterminalno.
Kolonije: raste u rasponu od 18 do 46 stupnjeva te se kultivacijom miješane flore na 45 stupnjeva može izdvojiti od ostalih bakterija uz pH 7. Proizvodi kiselinu i plin vodik. Pokazuje hemolizu alfa i beta vrste.
Ima tipove kolonija od A do E.

Enzimi: lecitinaza uništava membrane, kolagenaza i hijaluronidaza za razaranje vezivnog tkiva, hemolizin.
Otrovi: 5 vrsta (alfa, beta, gama, delta, theta) i svi su nekrotični, neki i hemolitični i jedan enterotoksin.

Patogeneza:
1. uzročnik plinske gangrene (klostridijska nekroza) je nekrotizirajuća upala koja se naglo širi iz područja tkivnog oštećenja u susjedno vezivo i mišiće. Bolest nastaje zagađivanjem tkivne ozljede. Veliku ulogu igraju aerobi koji potroše kisik te pomažu razvoj anaerobne infekcije. Tkivo se raspada(mjehurići plina), koža je plava, ljubičasta, nema osjeta i na dodir šušti pa se bolest zove i šuštavac. Ako dođe do sepse, nastaje hemoliza, tahikardija, šok, smrt.
2. gangrenozne nekroze nakon operativnih zahvata: ako nakon abortusa ako ostane posteljica u maternici nastaje infekcija, sepsa: hemoliza dovede do anemije, žutica, zatajenje bubrega, smrt. Gangrena u kirurgiji crijeva i žučnih putova.
3. klostridijski celulitis je infekcija potkožnog tkiva slična plinskoj gangreni. Izlučivanje neugodnog mirisa zbog NH3.
4. alimentarne toksoinfekcije: u lužnatoj sredini izlučuju enterotoksin koji izaziva grčeve i proljev. Osim njega, to mogu izazvati i ove bakterije: Staphylococcus aureus, Bacillus cereus, Streptococcus faecalis, pa to nije jasan pokazatelj za ovu bakteriju.

Identifikacija je pucanje dubokog agara uslijed stvaranja plina. Najbolja je seroidentifikacija otrova.
Terapija: penicilin, bacitracin. Kirurško odstranjenje zahvaćenog tkiva (zato su Titu rezali nogu).
Najbolja je prevencija adekvatnim tretmanom rana.

CLOSTRIDUM TETANI

Ima terminalne spore, a u fazi sporulacije se boje G- i peritrihijalne bičeve.
Kolonije su slične pahuljicama pamuka, zbog pokretljivosti prekriva čitavu površinu podloge.
Biokemijske osobine: ima proteolitičke enzime i stvara CO2, H2, NH3, H2S, acetat, indol.
Antigeni: H-antigen (termolabilan) i O-antigen (termostabilan) sa 10 seroloških tipova.
Toksini: egzotoksini tetanolizin (hemolizin) i tetanospazmin (neurotoksin)

Patogenost: sama infekcija je uvijek lokalna pa kao takva ne bi bila veliki problem, ali…otrovi se šire krvlju.
Egzotoksin tetanospazmin djeluje na CNS tako da sprečava oslobađanje inhibitornih transmitera i poveća
refleksnu razdražljivost, što dovodi do jakog grčenja uz lomove kostiju i gušenje.
Znakovi zaraze su kočenje voljne muskulature, spazam mišića lica, kontrakcija leđne muskulature. Svijest je potpuno očuvana.
Egzotoksin je osjetljiv na HCl pa se inaktivira u želucu. Tako ova bakterija unesena preko usta ne izaziva nikakav efekt. Spore ili vegetativni oblik se unose preko rana, ubodima, nestručni pobačajem ili pupčanom vrpcom.

Preventiva: otvorite ranu!!! Čišćenje sa superoksidom jer je bakterija anaerob.
Cjepivo se zove DI-TE-PER. Tretiranjem otrova nastaje toksoid za vakcinaciju.
Terapija: penicilin, kloramfenikol od antibiotika, ali važnije je davati protuotrove (ljudski ili životinjski tetanusni imunoglobulin) .

CLOSTRIDIUM BOTULINUM

Morfologija: U parovima ili kratkim lancima, supterminalne spore, bez kapsule, peritrihijalni bičevi, anaerobi.
Kolonije su okrugle, sjajne, prozirne.
Biokemija: ragrađuje saharozu i proteine, reduciraju nitrate u NO2 i NO (plinovi).

Patogenost: egzotoksin (neurotoksin) otporan na probavne enzime, unosi se namirnicama (konzervirana hrana). Na čovjeka djeluju tipovi A B E, na životinje C D F.
Bolest se zove botulizam i ako se na vrijeme ne da protuotrov, žrtva nema nikakve šanse. Infekcije nema, vjerojatno zato jer se ne stigne razviti. Ovo je najjači prirodni otrov. Doza ispod 1 mikrograma je ubojita.
Otrov ometa izlučivanje acetilkolina u kolinergičnoj sinapsi što izaziva mlohavu paralizu poprečno-prugastih mišića, odsustnost peristaltike, slabost okulomotornih mišića, inhibicija lučenje sekreta sluznice pa nastaje suhoća usta i ždrijela. Paraliza glatkih mišića i srca izaziva smrt.

VAŽNO: zaražene namirnice su po okusu i mirisu neizmjenjene. Na 100 stupnjeva kroz 10 minuta otvor se inaktivira (termolabilan). Pa ipak, konzerve se mogu lako prepoznati po plinovima koje bakterija stvara a koji uzrokuju napuhavanje.
Terapija: za spašavanje se koristi polivalentni konjski antitoksin i ispumpavanje želuca.

CLOSTRIDIUM DIFFICILE

Najvažniji uzročnik upale debelog crijeva pri kojoj nastaju lažne opne pa se zove pseudomemranozna. Obično se javlja kod bolesnika koji primaju antibiotike jer uništavaju normalnu floru.

Patogenost: toksin A je enterotoksin koji izazove lučenje tekućine u crijeva, toksin B je citotoksin koji razara stanični epitel pa nastaju pseudomembrane i tvar koja usporava peristaltiku crijeva.
Pseudomembrane mogu dovesti do suženja crijeva.

Terapija: vankomicin, metronidazol.

BACTEROIDACEAE

Morfologija: G-, ne prave spore, anaerobni. Ravni ili zavijeni štapići sa zaobljenim ili zašiljenim krajevima. Mogu biti pokretni i nepokretni.
Mnogi članovi ove porodice čine normalnu mikrofloru sluznica čovjeka.

BACTEROIDES

Nemaju kapsulu ni bičeve. Normalna mikroflora tjelesnih šupljina čovjeka (u 1 gram sadržaja crijeva ima ih 10 na 10tu). Posjeduju plazmide pa otpornost na antibiotike prenose konjugacijom. Žuč ubrzava rast. Razgrađuju šećere do kiseline i plina. Kolagenaza i heparinaza razaraju tkiva.

B. fragilis je patogena jer ima kapsularni polisaharid uzorkuje apsces i ima antifagocitno djelovanje. Uzrokuje 2/3 trbušnih apscesa, uzročnik bakterijemija. Širi se po organizmu pa može izazvati nekrotična upala pluća
Pri porodu kod preranjenog pucanja vodenjaka može dovesti do kontaminacije plodne vode.
Terapija: metronidazol i klindamicin.
PREVOTELLA, PORPHYROMONAS, FUSOBACTERIUM

Uvjetno anaerobni. Prevotella imaju kapsulu, Fusobacterium bičeve. Normalna mikroflora orofarinksa, probavnog sistema i urogenitalnog trakta. Nalaze se u gingivalnom džepu (između 2 zuba u hrani) – plak, paradontoza. Žuč inhibira rast.

Biokemija: asimililacijom hemoglobina iz hranjive podloge stvaraju smeđe crni pigment nakon 5-7 dana.
Mlade kolonije Prevotelle stvaraju crvenu flourescenciju.

Bolesti: sva tri roda sudjeluju u mješanim infekcijama u ustima. Uzrokuju propadanje zubnog mesa.
Rijetko mogu izazvati infekcije na ostalim organima.

Terapija: eritromicin, rifampicin, vankomicin, kanamicin, kolestin.

CORYNEBACTERIACEAE

Najvažniji rodovi: Corynebacterium, Listeria, Erysipelothrix, Gardnerella, Lactobacillus, Legionella.
Osobine: polimorfizam, G-varijabilnost, fakultativni anaerobi ili aerobi, nema spora, nema kapsule.

CORYNEBACTERIUM

Morfologija: G+, pleomorfni bacili (lagano zakrivljeni), nepokretni, aerobni ili fakultativno anaerobni. Raspoređuju se pod kutem ili kao palisade. Citoplazma sadrži metakromatska zrnca.
Enzimi: katalaza i oksidaza

CORYNEBACTERIUM DIPHTHERIAE

Morfologija: obavezni aerobi, bakterije su obliku slova V, X, L (ili kineska slova). Bojanje po Loeffleru pokazuju metakromatska ili Babes – Ernstova zrnca u kojima su polimetafosfati koji služe kao kratkotrajna rezerva energije.

3 tipa kolonija u Loefflerovom bujonu:
1. gravis – nehemolitčan / na povržini je kožica
2. mitis – hemolitična / talog
3. intermedius – nehemolitičan / difuzno zamućenje
Na podlogama sa telurnim solima su crne ili sive kolonije. Na krvnom agaru sive.
Otrovi: difterički egzotoksin je termolabilan. Ima 2 frakcije: A je otrovna (inhibicija EF-2), B nije (B1=invazin, B2=nekrozin). Egzotoksin produciraju samo sojevi koji su inficirani bakteriofagom koji prenosi to svojstvo.

Patogenost: bolest se zove difterija. Prenosi se kapljičnim putem, izravnim dodirom s respiratornim sekretom ili izlučevinom iz inficiranih kožnih prišteva.
1. lokalna (uho-grlo-nos) upala sa lažnim opnama građenim od fibrina, nekrotičnih stanica, leukocita. Sivkastobijele opne u ždrijelu čije kidanje od podloge izaziva krvarenje što je važno za identifikaciju bolesti. Može doći i do infekcije konjuktiva ili kožnih rana.
2. egzotoksin stvoren u ždrijelu apsorbira se kroz sluznicu u krv i izaziva tešku sistemsku reakciju (3,4,5).
3. oštećenje srca – miokarditis i masna degeneracija srčanog mišića.
4. oštećenje perifernih živaca – polineuritis s degeneracijom mijelinskih ovojnica što uzrokuje paralizu mekog nepca, očnih mišića, ponekad i ekstremiteta.
5. može oštetiti i jetru, bubrege, adrenalne žlijezde.

Komplikacije: začepljenje dižnih puteva i gušenje.
Liječenje: difterijski antitoksin, penicilin i eritromicin. Za cijepljenje se koristi formalinom inaktivirani otrov.

Difteroidi su bakterije koje uzorkuju bolest sličnu difteriji ali slabije. Mnoge ne spadaju u rod Corynebacterium. Neki su normalni stanovnici sluznice kože. Ako rastu kao palisade onda nisu patogeni.

LISTERIA MONOCYTOGENES

Morfologija: G+ kratki štapići, peritrihijalni bičevi, raspoređuju se u obliku slova V ili palisadno. Kod starijih kulturama mogu postati G-.
Kolonije S-tipa s beta hemolizom, ali mogu biti i R ili I tipa.
Toksin: listerolizin O citolitični i hemolitični toksin koji se izlučuje u uvjetima niskog pH i niske koncetracije Fe2+.

Patogenost: unutar fagocita toksin se veže na kolesterol i dovodi do prsnuća membrane. Listeria nesmetano raste unutar citoplazme fagocita.

Granulomatosis infatiseptica je bolest trudnice slične gripi, preko posteljice se može proširiti na fetus s raznim manifestacijama, uključujući pobačaj i mrtvorođenče. Osim toga, može izazvati monocitozu, apsces jetre, meningoencefalitis, tonzilofaringitis, očna oboljenja.

Dijagnoza: samo mikrobiološki i serološki.
Terapija: penicilin, tetraciklin i ampicilin s klavulonskom kiselinom.

ERYSIPELOTHRIX RHUSIOPATHIAE

Morfologija: G+, nepokretan, pokazuju alfa hemolizu.
Kolonije: R i S tipa.
Zaraza: preko hrane i vode kontaminirane pišalinom i govnom životinja. Glavni rezervoar je domaća svinja, ali ima je i u školjkama, u ribama, peradi. Otporni su na soljenje i dimljenje.
Virulentnost: stvara neuroaminidazu, hijalurinodazu

Kod životinja izazove erizipel: crvenilo na koži s tendencoijom širenja, sepsa i smrt.
Kod čovjeka izaziva erizipeloid, crvenilo kože (najčešće na prstima ruke). Može biti prisutna upala regionalnih limfnih čvorova i artritis susjednog zgloba. Rijetko se širi dalje: endokarditis, slezena, jetra.

Terapija: penicilin.
Preventiva: cijepeljenje životinja.

GARDENELLA VAGINALIS

Morfologija: G-varijabilabilna, pleomorfni kokobacili, bez bičeva, fakultativni anaerob (5-7% O2), najviše voli 35 stupnjeva, beta hemoliza.
Enzimi: katalaza-, oksidaza-.

Patogenost: Vaginalni iscjedak neugodnog mirisa povezana sa značajnim porastom broja G. vaginalis, Bacteroides, peptokoka. Infekcije kod porođaja i abortusa uzrokuju groznice. 40% žena ima ovu bakteriju bez znaka infekcije. Rijetko uzrokuje infekcije mokraćnog sistema i apsces vagine i jetre.
Kod muškaraca izaziva uretritis.
Prenosi se najčešće jebanjem a rijetko predmetima i kontaminiranim mokraćom.

Terapija: metronidazol

LACTOBACILLUS

25 vrsta: anaerobi ili mikroaerofili, G+, katalaza -, fermentiraju šećere u laktat.
Dio normalne flore čovjeka u ustima, probavnom sistemu, rodnici.
Najpoznatiji je L. acidofilus koji se stavlja u razne mliječne proizvode (fermentacija).
Neke vrste vrlo rijetko uzrokuju: endokarditis, meningitis kod novorođenčadi, plućne infekcije i sepsu.

LEGIONELLA PNEUMOPHILA

Zoonoza tropskih i suptropskih područja. Prenosi se preko air-conditiona i vodovodnih cijevi i tako se našla u NSBu ali je to zataškano.
Morfologija: G-, kokobacili, pokretna zbog polarno smještenih bičeva.
Antigeni: O i H, više serotipova.
Prilično otporna: raste na visokom temperaturnom rasponu (oko 60 stupnjeva). Preživi 6 mjeseci u destiliranoj vodi, u mulju više od godine dana.

Patogenost: legionarska bolest i Pontiac groznica
1. legionarska bolest: otrov citotoksična egzoproteaza razgrađuje stanice, inhibira fagocite i tako omogućuje nesmetan razvoj u plućima, što uzrokuje tešku upalu pluća. Dodatni simptomi su suhi kašalj, crijevni simptomi (proljev, mučnina), neurološki ispadi (encefalopatija).
2. Pontiac groznica je slična gripi: kratka inkubacija, temperatura, glavobolja bez plućnih promjena.

Terapija: rifampicin je najbolji, a može i eritromicin.
Preventiva je ispiranje vodovodnih cijevi sa vodom na 75 stupnjeva.

ENTEROBACTERIACEAE

Morfologija: G-, fakultativni anaerobi, uglavnom su pokretni (peritrihijalne flagele), a nepokretni su: Klebsiella, Shigella, Yersinia. Ne prave spore, neki imaju pile, kapsulu imaju Klebsiella, Enterobacter, Escherichia.
Većinom su komenzali u probavnom sistemu (koliformne bakterije), ima ih u tlu, vodi, biljkama. Stvaraju vitamine i prirodni antagonisti patogenim mikrobima.
Kolonije su velike, sjajne, glatke sa glatkim rubovima. Rastu na jednostavnim (SS-agar) ili diferencijalnim podlogama (endoagar).

Razgrađuju glukozu i fermentiraju laktozu, reduciraju nitrate u nitrite, oksidaza -. Svojim metabolizmom zakiseljavaju podlogu pa endo-agar pocrveni.
Antigeni: O, H, i K sa velikim mnoštvom serotipova svakog roda.
Uništava ih više od 60 stupnjeva pa se ubijaju pasterizacijom. Sušenje je također efikasno, a na vlažnom mogu preživjeti 1 godinu.
Virulencija: toksini, adhezivni faktori, invazivni faktori.
Patogenost: uglavnom crijevna oboljenja, ali i oportunističke i metastatske infekcije.
Identifikacija: API ROCHE tube i aglutinacija.
Otporne na penicilin.

ESCHERICHIA COLI

Morfologija: G-, kokobacili, pokretni (peritrihijalni bičevi), neke imaju pile.
Kolonije na SS agaru su ružičaste a na endoagaru imaju metalni sjaj, a svojim metabolizmom jako zakiseljuju podlogu. Soli selena i žučne soli inhibiraju rast.
Normalna flora crijeva. Stvara vitamin K, razgrađuje hranu vlastitim enzimima.
Antigeni: O, H, K, deseci različitih serotipova.

Toksičnost:
1. dva enterotoksina, termostabilan i termolabilan, stimuliraju adenil-ciklazu u stijenci crijeva, što potiče nastanak cAMP, a to dovodi do pojačanog izlučivanja klorida u lumen crijeva gdje raste osmotski tlak koji povlači vodu i tako nastaju vodenasti proljevi.
2. adhezivni ili kolonizacijski faktor – pile
3. neki sojevi produciraju i hemolizine

Za patogenost je važan broj bakterija.

Crijevna oboljenja imaju 3 vrste:
a) enterotoksigeni sojevi ne mogu prodrijeti u sluznicu. Izazivaju vodenaste proljeve, bez krvi ili inflamatornih stanica.
b) enteropatogeni sojevi ne stvaraju enterotoksin, ali prodiru u epitel crijevnih resica, te dolazi do nekroza, čireva i upala. Manifestiraju se trbušnim grčevima, čestim proljevima koji sadrže sluz, gnoj, krv i neutrofilne leukocite.
c) enteroinvazivni sojevi ne stvaraju enterotoksin i prodiru u sluznicu. Proljev sličan kao i kod dizenterije (sluz, krv, granulociti).
d) enterohemoragični sojevi izazivaju upalu debelog crijeva i krvarenje.

Svi sojevi su najčešći uzočnici infekcija mokraćnih kanala. Prelazi iz crijeva u mokraćne kanale, penje se do mjehura i bubrega. Češće kod žena.
Kod novorođenčadi može doći do prodora bakterija iz crijeva u krv pa nastaje specifični oblik koli-sepsa, meningitis, artritis, endokarditis, pa čak i infekcije kože i rana.

Terapija: cefalosporin, gentamicin, ampicilin s klavulonskom kiselinom. Plazmidi joj daju otpornost na antibiotike, pa treba antibiogram.

SALMONELLA

Više vrsta: S. typhi, S. paratyphi A i B, S. typhi-murium, S. enteritidis i dr.
Morfologija: G-, pokretni (peritrihijalne flagele).
Biokemija: razgrađuju glukozu na kiselinu i plin. Stvaraju H2S pa na podlozi sa FeCl3 nastaje FeS koji daje crnu boju kolonijama. Otporne su prema djelovanju žučnih soli.
Antigeni: O – serotipovi A do F potiču stvaranje IgH što je indikacija za akutnu infekciju.
H – ima dvije vrste bičeva pa i dva antigena H1 i H2, prije su se koristili za cijepljenje
Vi (virulentni antigen) sprečava fagocitozu.
Površinski antigeni služe za prijanjanje na stanicu i protiv makrofaga.
Endotoksin povisuje temperaturu i daje opće značajke infekcije (slabost), također izaziva popustljivost kapilara što omogućava prodor u krv i metastatske upale.

Bolesti se zovu salmoneloze.
1. gastroenteritis je najčešći oblik, kratka inkubacija, mučnina, grčevi, povraćanje proljev. Izazivaju ga
S. enteriditis, S. typhimmurium. Riječ je o unošenju otrova ili blagoj infekciji.
2. trbušni tifus uzorkuje S.typhi. Iz stanica crijeva se širi do Peyerovih ploča gdje se razmnaža pa ide u jetru, slezenu, pa u krv i nastane bakterijemija. Uzročnike u krvi uništi imunitet, pa se oslobodi endotoksin. Temperatura raste, putem žući ulazi u crijevo i nastaju proljevi, krvarenja (obično se izmjenjuju napetost i opstipacija s teškim proljevom). Moguće su gnojne infekcije mnogih organa.
Najčešća komplikacija je obilno krvarenje crijeva i perforacija crijeva s peritonitisom.
3. septički sindrom: preko epitela crijeva idu u krv gdje nastaje sepsa i meningitis, upala pluća, endokarditis, pijelonefritis, ali se ne razmnažaju u crijevu tako da nema proljeva. Izaziva ga S. choleraesius.
4. paratifusi A i B su lakša i kratkotrajnija oboljenja slična tifusu. Uzročnici S, paratyphi A i B.

Terapija: ampicilin s klavulonskom kiselinom, kloramfenikol, nadomještanje tekućine i minerala.
Kolecistekomija je uklanjanje žučnog mjehura zbog nagomilanih bakterija.

SHIGELLA

4 vrste: S. dysenteriae, S. flexneri, S. boydi, S. sonnei. Obavezni paraziti crijeva čovjeka.
Morfologija: G-, nepokretna, nema kapsulu, ne pravi spore.
Biokemija: ne razgrađuje laktozu, oksidaza -, katalaza + (neki sojevi nisu).
Na rublju i posteljini mogu preživjeti do 45 dana.
Kolonije: S kolonije su patogene bakterije, R nisu. Za patogenst su odgovorni plazmidi, njihovim gubitkom prelaze u R kolonije i nisu patogene.
Ima O-antigen je termostabilni endotoksin koji izaziva stvaranje IgA antitijela.
Toksičnost:
1. endotoksin pojačava peristaltiku.
2. egzotoksinn je neurotoksin i zove se šigatoksin, a izaziva simptome meningitisa tako djeluje na sitne krvne žile CNS-a i uzrokuje paralize i neuritičke lezije.
3. neki sojevi imaju enterotoksično djelovanje: pojačano izlučivanje vode i elektrolita, propadanje
epitelnih stanica i upalna reakcija.
4. drugi produkti: hemotoksin, nekrotoksin, hijaluronidaza,fibrinolizin…

Patogeneza: bacilarna dizenterija (važno je reći bacilarna jer ima i amebna) je krvava upala crijeva.
Infekcija je ograničena na probavni trakt i ne prelaze u krv. Povišena temperatura i proljev, invazivno djeluje na sluznice tankog i debelog crijeva. Nastaju gnojni čirevi na crijevu zbog endotoskina, taloženje fibrina pa nastaju pseudomembrane, ljuštenje i krvarenje. Kod djece može doći do acidoze i dehidracije.

Simptomi: grčeviti bolovi u donjem dijelu trbuha, učestali krvavosluzavi proljevi.
Terapija: tetraciklin, kloramfenikol, ampicilin s klavulonskom kiselinom. Potrebno je nadoknaditi minerale i vodu. Prenose ju muhe i paraziti. Nakon preboljevanja je moguće da dio bakterija ostane u ileumu (dio tankog crijeva) ali se ne razvija bolest jer je nastala ravnoteža imunitet-bakterija.

KLEBSIELLA PNEUMOPHILA

3 podvrste: subsp. pneumoniae, subsp. ozaenae, subsp. rhinoscleromatis.
Ostale vrste roda Klebsiella: K. oxytoca, K. aerogenes.
Morfologija: G- kokobacili, debela kapsula omogućuje bojanje tušem, nepokretna, ima pile kojima se prijanja na eritrocit, fakultativni anaerob.
Toksičnost: slab endotoksin i nekrotička supstancija.

Subsb. pneumoniae je komenzal u probavnom sistemu a postaje patogena u oslabljenom organizmu:
1. oboljenja dišnih puteva od nosa do pluća. Izaziva začepljenje alveola, krvarenje u plućima, gušenje.
2. infekcije urogenitalnog trakta: od bubrega nadalje.
3. infekcije probavnog trakta: upala crijeva, proljevi.
Subsp. ozaneae izaziva smrdljivo progresivnu kroničnu atrofiju sluznica. Iz nosa se širi vrlo neugodan zadah. Subsp. rhinoscleromatis izaziva destruktivni granulom nosne sluznice.

Otporna prema ampicilinu i karbencilinu i to svojstvo može prenositi plazmidima.

PROTEUS

Više vrsta: P. vulgaris, P. mirabilis… ima ih u zemlji, vodi, probavnom sistemu čovjeka.
Morfologija: G- kokobacili, vrlo pokretni (peritrihijalni bičevi) pa rastu u obliku valova na podlozi, nema kaspulu, ne prave spore, pokazuju fenomen rojenja kad se gledaju mikroskopom. Valovit rast se može spriječiti koncetriranim agarom i 0.1% fenil etil alkoholom.
P. morgani ne pokazuje fenomen rojenja, nema mirisa, kolonije su glatke i sjajne.

Biokemija: razgrađuju proteine pa oslobađaju amonijak koji jako smrdi. Isto tako oslobađaju H2S pa ako se podlozi doda Fe3+ onda imamo crne kolonije.
Antigeni: O-antigeni su unakrsno reaktivni sa nekim drugim O-antigenima Enterobacteriacea i sa rikecijama (Rickettsia prowazeki), pa se to koristi za identifikaciju.

Endotoksin je enterotoksičan i nefrotoksičan.

Patogenost uslijed oslabljenog imuniteta: ako se jako namnože izazovu proljev, u urogenitalnom traktu izazivaju upale mokraćnih kanala. Nastaju alimentarne toksoinfekcije, infekcije kroničnih rana i opekotina, rijetko moguća sepsa, meningitis, a rijetko upala uha i konjuktivitis.

ENTEROBACTER

Morfologija: G-, kapsula (po sluzavosti sličan Klebsielli), ne prave spore, pokretan.
Čest na namirnicama i bilju. U čovječjem probavnom sistemu kao komenzal.
Najčepće izaziva bolničke superinfekcije urinarnog i respiratornog trakta kod oslabljenog imuniteta.

Enterobacter aerogenes najčešće napada urogenitalni kanal.

SERRATIA

Više vrsta: G- pleomorfi, proizvodi crveni pigment i marcesin, pokretna (peritrihijalne flagele), neki imaju kapsulu.
Enzimi: lipaza, želatinaza, DNA-aza. Ne fermentira laktozu za razliku od ostalih iz ove porodice.
Komenzal u probavnom sistemu. Bolest samo kod oslabljenog imuniteta izaziva upalu pluća, meningitis, urinarne infekcije, infekcije rana, sepsu. Upala pluća i sepsa su najčešće smrtonosne.
Izrazito otporne na dezinficijense i antibiotike zbog plazmida.

VAŽNO: Klebsiella, Proteus, Enterobacter i Serratia su bolničke bakterije pa živeći u bolnicama razvijaju otpornost na sve moguće i nemoguće antibiotike što ih čini jako teškim za liječenje. Zato uvijek treba napraviti antibiogram, a ne davati antibiotike naslijepo.

YERSINIA

3 vrste: Y. pestis, Y. enterocolitica, Y. pseudotuberculosis. Primarno patogene za životinje.
Morfologija: G- kokobacili, ima kapsulu, pokretni na 22 stupnja ali na 37 ne. Oboje se jače na krajevima (bipolarno bojenje). Fakultativni anaerob, brže raste na obogaćenim podlogama, a dugo prežive u nepovoljim uvjetima.

YERSINIA PESTIS

Uzočnik kuge, jedna od najopasnijih zoonoza. Rezervoar su štakori i miševi. Prenosi je štakorska buha.
Antigeni: kapsularni i somatski.
Virulencija: endotoksin, mišji toksin, površinski antifagocitički faktori (proteini, lipoproteini), V i W antigen. Za rast i virulenciju važna je koncetracija Ca2+.

Patogeneza:
Štakorova buha ugrize čovjeka, Yersinie odlaze limfnim putem do čvorova, koji se povećaju i postanu bolni (buboni – bubonska kuga). Iz bubona idu u krv, nastaje bakterijemija, koja dovodi do rasprostranjenih lezija, krvarenja i nekroza u koži, slezeni, jetri, sluznicama. Nastaju velika potkožna hemoragična područja (crna smrt).
Bakterije dolaze i u pluća (plućna kuga). Nastaju krvave nekroze plućnog tkiva uz obilan zarazni gnoj. Plućna kuga se širi kapljičnim putem.
Infekcija vrlo virulentnim uzročnikom dovodi do sepse i brze smrti.
Dovoljna je samo jedna bakterija za razvoj bolesti. Imunitet nakon preboljene bolesti je dobar.

Prije antibiotske ere, letalitet bubonskog oblika varirao je između 50 i 90 %, a pneumonični i septikemični oblik bili su smrtonosni bez iznimke.
Terapija: streptomicin, kloramfenikol, tetraciklini. Zahvaljujući cijepljenju (atenuirane bekterije) kuga je danas endemska bolest ako ju uopće ima.

YERSINIA ENTEROCOLITICA

Uzorkuje upale želuca, tankog i debelog crijeva najčešće kod djece. Rezervoar su mlijeko i mliječni proizvodi.
Ne pokazuje bipolarno bojanje, nepokretna na 37 stupnjeva, a pokretna na 22, a pazi ovo: može se razmnožavati i na 4 stupnja (koje đubre). Ima više serotipova (O i H antigeni).
Bolesti:
1. gastroenterokolitis (povraćanje i proljev).
2. mezenterični limfadenitis – limfne žlijezde u trbuhu
3. sepsa je rijetka, samo u slučaju smanjenog imuniteta

Terapija: na osnovi antibiograma (kloramfenikol, tetraciklini, amikacin).

YERSINIA PSEUDOTUBERCULOSIS
Osobine: pokretna na 22 stupnjeva, ne stvara kapsulu, polarno bojenje nije obavezno, više serotipova.
Vrlo slične bolesti kao i kod Y. enterokolitike, slično kao i crijevna tuberkuloza.
Terapija: tetraciklini, amipicilin, aminoglikozidi.

PSEUDOMONADACEAE

Morfologija: G-, pokretni zbog bičeva koji mogu biti različiti po broju i smještaju, ima pile s kojima prenosi otpornost na antibiotike. Nema kapsulu, ne pravi spore. Aerobni, ne razgrađuju saharozu.
Ima ih tlu, vodama, biljkama, životinjama, ljudskoj koži.
Pigmenti: fluorescin (žuto), piocianin (plavo zeleno), rijetko piorubin (crveno).
Slični su enterobakterijama.

PSEUDOMONAS AERUGINOSA

Nalazi se u tzv. fluorescentnoj grupi roda Pseudomonas jer stvara fluorescentni pigment (piocijanin i fluorescin). Izaziva hemolizu.
Morfologija: mali štapići s monopolarnim bičem i pilama. Neki sojevi imaju sluzavu ovojnicu.
Za selektivnu izolaciju zahtijeva podloge sa dodatkom certimida. U bujonu pravi talog, a na površini kožicu sa zelenim pigmentom.
Jedna od najotpornijih bakterijskih vrsta. Preživljava mjesecima u vodi normalne temperature, čak i u blagim otopinama dezinficijensa. Osjetljiv na kiseline i soli srebra.
Antigeni: više O- i H-antigena. Ima tridesetak serotipova pa serotipizacija nije dovoljno pouzdana u identifikaciji. Koristi se fagotipizacija i bakteriocinska tipizacija. Ima bakteriocinsko djelovanje na B. anthracis, koke, Neisseriae, Proteus, Clostridium.

Otrovi:
1. egzotoksin A je termolabilan enzim koji inhibira intracelularnu sintezu proteina u domaćina, izaziva edem bez crvenila koji se zagnoji i nekrotizira (na kuniću).
2. egzotoksin S je izvanstanični otrovni protein, djeluje slično kao egzotoksin A
3. ekstracelularna sluz inhibira fagocitozu
4. enterotoksin izaziva tzv. piocijanski enterokolitis
5. lecitinaza uništava membrane i uzrokuje hemolizu, elastaze razaraju kolagen i elastin.

Patogenost: uobičajni saprofit u ljudi.
1. infekcijom rana stvara se plavozeleni gnoj a inficirane rane imaju miris cvijeta lipe.
2. meningitis, infekcije urogenitalnog trakta (često), infekcije dišnog trakta, enteritis, otitis i brojne druge
piogene infekcije, infekcije mokraćnih kanala.
3. kod novorođenčadi smrtonosna sepsa.
4. česte su bolničke infekcije sojevima otpornim na antibiotike

Terapija: kloramfenikol, polimixin, beta-laktamski antibiotici + aminoglikozidi. Napraviti antibiogram.

FRANCISELLA TULARENSIS

Morfologija: G- aerobni pleomorfi, nepokretni, bipolarno bojenje.
Kolonije: raste samo na podlogama obogaćenim životinjskim bjelančevinama i cistinom. Tipovi A i B ovisno o tome da li razgrađuje glicerol. Alfa-hemoliza.
Najčešće izaziva bolesti divljih životinja. Prenosioci su člankonošci koji piju krv: krpelji, uši, buhe. Prenose bolest među divljim životinjama, kao i na domaće životinje i čovjeka.

Fakultativni unutarstančni parazit, izazove tularemiju. To je vrlo akutna sistemska bolest sa žarišnim gnojnim i granulomskim žarištima u mnogim područjima tijela.
Prema lokalizaciji u organizmu imamo razne oblike bolesti:
1. ulceroglandularna forma: infekcija kroz kožu, nastaje vrlo bolan čir. Mikrob se namnoži u aksilarnim limfnim čvorovima i nastaju lokalni ili generalizirani buboni (80% slučajeva). Upala limfnih čvorova popraćena povišenom temperaturom, groznicom, glavoboljom, mučninom, mialgijom.
2. glandularna forma: upala limfnih čvorova bez kožnih lezija, uz povećanje jetre i slezene.
3. okuloglandularna forma: infekcija konjuktive uz ulcerozne lezije. Moguće jako razaranje oka.
Lokalna ili opća upala limfnih čvorova.
4. pneumonijska forma: kapljična infekcija (primarno) ili tijekom ostalih forma. Mikrob se namnoži u plućima i tako nastaje upala pluća. Može doći u krvotok i izazove sepsu.
5. gastrointestinalna forma: zaraza hranom ili vodom. Čirevi probavnog trakta uz povraćanje, proljev te lokalna ili opća upala limfnih čvorova.

Terapija: tetraciklin.

Francisella novocida je patogena za životinje.

BRUCELLACEAE

BRUCELLA

Uzrokuju zoonoze koje se nazivaju bruceloze: Br. suis (svinja), Br. abortus (govedo), Br. canis (pas), Br. melitensis (koza). Bolest se može prenijeti na čovjeka, najčešće neprokuhanim ili nepasteriziranim mlijekom zaraženih životinja, te svježim sirom (tzv. neprofesionalne infekcije), a može i preko kože i sluznice. Naročito ugroženi čuvari stoke, veterinari, mesari.
G- nepokretni aerobni asporogeni kokobacili. Obzirom na kapsulu postoje dva oblika kolonija:
R-oblik nema kapsulu, nije virulentan i aglutinira akriflavin.
S-oblik ima kapsulu, virulentan je i ne aglutinira akriflavin.
Rastu samo na podlogama obogaćenim aminokiselinama (sojin agar).
Antigeni: aglutinogeni A i M u različitim omjerima kod različitih vrsta. Važno za dijagnostiku i cjepivo.
Unutarstanični paraziti, imaju zaštitu od fagocitoze. S-oblici bakterija sadrže endotoksin u staničnom zidu koji im omogućava prodor u stanice domaćina. To uzrokuje izrazito kronični tijek bolesti.

Patogeneza: prodiru u retikuloendotelni sustav domaćina, što uzrokuje rasprostanjenu RE aktivnost uz stvaranje malih granulomatoznih žarišta u jetri, slezeni, limfnim čvorovima i koštanoj srži. Napadaju i mozak (meningoencefalitis), srčane zaliske (endokarditis), bubrege (nefritis), te crijeva, zglobove, testise (moguć sterilitet nakon infekcije).
Simptomi: temperatura se diže u naletima (povratna groznica) jer bakterije prelaze u krv pa nazad u stanice. Kad su u krvi raste temperatura. Može početi naglo ili podmuklo, uz neodređenu klonulost i slabost koja traje mjesecima. Ako se bolest ne prepozna i ne liječi može trajati i dulje od godine.

U životinja se bakterije nakupljaju u maternici trudnih životinja jer su embrionalne ovojnice naročito pogodna podloga za razmnožavanje, pa dolazi do abortusa.
Dijagnoza: serološke tehnike, kožni test (injektira se brucelergen – nukleoprotein brucela).
Terapija: kloramfenikol i tetraciklini. Cjepivo sa atenuiranim živim bakterijama primjenjuje se na ljude i životinje.

BORDETELLA PERTUSSIS

Morfologija: G- pleomorfi, asporogeni, striktni aerobi. Bipolarno bojanje toluidinskim modrilom. Tanka kapsula koja ne bubri u homolognom serumu.
Kolonije: raste na obogaćenim podlogama: škrob + glicerolni krvni agar (Bordet-Gengou podloga). Kolonije su sićušne, svjetlucave s uskom zonom hemolize.
Antigeni: K-antigeni = aglutinogeni (više serotipova).

Otrovi:
1. termolabilni endotoksin ima jako nekrotizirajuće djelovanje
2. termostabilni endotoksin
3. LPF (lymphocytosis promoting factor) pospješuje limfocitozu
4. HSF (histamine-sensitizing factor) povećava osjetljivost na histamin
5. hemaglutinini na pilama pospješuju prijanjanje na epitel dišnih puteva

Širi se kapljično.
1. inkubacija: razmnožavanje u sluznici dišnog trakta traje 2 tjedna i oslobađaju se otrovi.
2. kataralni stadij: kihanje i lagani kašalj traje 2 tjedna.
3. konvulzivni stadij: luči se gusti bronhijalni sekret pa slijedi učestali žestoki kašalj s teškim udisajima pri čemu nastaje karakterističan zvuk nalik na magareće rikanje (pertussis = hripavac).

Oporavak traje dugo, sklonost sekundarnim infekcijama (upala pluća). Bolest ostavlja trajnu imunost.
Terapija: eritromicin, azitromicin. Oni samo eliminiraju uzročnika ali ne i otrove pa nemaju učinak na tijek bolesti. Cjepivo se zove DiTePer-paraper (difterički i tetanički anatoksin + mrtva B. pertussis i B.parapertussis).
B. parapertusis izaziva slične simptome.

PASTEURELLACEAE

Rodovi: Haemophilus, Pasteurella, Actinobacillus.

HAEMOPHILUS INFLUENZAE

Morfologija: G- pleomorfni štapići, nepokretni, ne pravi spore, aerobni (fakultativni anaerobi). Kapsula je samo kod mladih, a kasnije je razaraju autolitički enzimi. Ima pile. Bipolarno bojenje anilinskim bojama.
Za hranjivu podlogu treba imati žive stanice. Njihovim raspadom se oslobode V- i X-faktor koji su nužni za rast pa koristi se krvni agar koji se prethodno zagrije na 80 stupnjeva ili krvni agar na kojem je zasijan stafilokokima koji razaraju stanice.

Antigeni su u kapsuli, serotipovi A-F, a infektivne su bakterije sa serotipom B.
Nekapsulirane bakterije su normalna flora dišnih puteva. Sojeva sa kapsulom su patogeni jer mogu blokirati fagocitozu.

Patogenost: prenosi se kapljičnim putem, infekcije mogu biti primarne i sekundarne:

1. primarne gnojne infekcije uzrokuju invazivni sojevi (tip B) uglavnom u djece – meningitis ili upale dišnih puteva sve do pluća, a širenje krvlju može dovesti do endokarditisa, pijelonefritisa, artritisa, konjuktivitisa sa tipičnim ružičastim okom. Ova bakterija je drugi najvažniji uzročnik meningitisa, uz meningokok. Djeca između 2 mjeseca i 8 godina su naročito podložna, budući je izgubljena pasivna majčina imunost, a vlastita još nije razvijena.
2. sekundarne infekcije predstavljaju komplikacije nakon primarnih infekcija virusima (virus gripe) ili drugim mikroorganizmima (piogeni koki).

Terapija: kloramfenikol, ampicilin s klavulonskom kiselinom.

PASTEURELLA MULTOCIDA

Morfologija: G- (bipolarno bojenje), kokobacili bez spora, nepokretni.
Kolonije: S- i R-oblici, uzgoj na krvnom agaru.

Uzrokuje apscese sa regionalnom upalom limfnih čvorova na mjestu ulaska (npr. kožna ozljeda). Može izazvati i gnojni meningitis i apscese mozga. Kao saprofit živi u dišnom traktu i može izazvati oportunističke infekcije bronha i pluća.

Terapija: in vitro osjetljiva na mnoge antibiotike, ali primjena na čovjeka ne daje rezultate. Antibiogram.

Prvo Pasteurovo cjepivo, pa je po njemu i dobila ime.

http://sites.google.com/site/medskripte/Home/hrvatske-skripte

Bred
Bred:
Related Post