X

Amfetamini

Amfetamini su hemijski vrlo srodni adrenalinu ali zbog odsustva hidroksilnih grupa vrlo su lipofilni i za razliku od adrenalina vrlo laku prolaze krvno moždanu barijeru.

Premda sve do 1970-ih korišćeni kao lekovi, pokazalo se da su oni zapravo vrlo loš izbor.

Istorija
Pre 5000 godina, u staroj Kini koristi se ma huang, biljka koja sadrži prirodni stimulans efedrin. Kineski tekstovi preporučuju efedrin, hemijski vrlo srodan amfetaminu, za lečenje povišene telesne temperature i kao pomoć pri disanju, a sveštenici ma huang hvale kao dobar stimulans za ratnike.
Sam amfetamin prvi je put sintetisan u Nemačkoj 1887, a Zapad ga je upoznao kao legalni lek. Tokom 1930-tih započelo se sa masovnom sintezom amfetamina, a 1932. počinje se prodavati pod imenom Benzedrine, kao inhalator za tretiranje začepljenosti nosa, kod astmatičara ali i za običnu prehladu. Promoviše se sa ogromnim entuzijazmom i tvrdi da ima mnoštvo kliničkih primena, od lečenja migrene, epilepsije, sve do grčeva i visokog krvnog pritiska. Najčešće se daje kao antidepresiv i stimulans, ali i kao sredstvo za smanjenje apetita i mršavljenje, a često se koristi i za lečenje zavisnosti od skoro svih tada poznatih droga. Uskoro se otkriva pozitivan efekt amfetamina kod hiperaktivne dece sa teškoćama u koncentraciji, a u terapiji tog poremećaja još se i danas koristi (procenjuje se da je 1997. godine u SAD-u 2.5 miliona dece dobijalo Ritalin, lek sa amfetaminom metilfenidatom). Iako su mnogi proizvodi osnovani na amfetaminima zabranjeni do kraja 1950-tih, ostaje nekoliko rupa u zakonu: u SAD-u, metamfetamin (speed) – prvi put sintetisan u Japanu 1919, nije zabranjen, a amfetamini se i dalje lako mogu nabaviti sve do 1970. i novog, restriktivnijeg, zakona.
Prisutnost amfetamina posebno se jako oseća tokom Drugog svetskog rata, kada se deli među britanskim, nemačkim i japanskim snagama, a u Japanu se daje i radnicima za povećanje industrijske proizvodnje, što na kraju rata rezultuje sa oko dvesto hiljada slučajeva amfetaminske psihoze. Čak su i vođe na speedu: Adolf Hitler si redovno od 1942. ubrizgava metamfetamin osam puta na dan, Churchill koristi amfetamine i barbiturate, a i kasniji glavešine u vremenima krize posežu za speedom, poput Johna F. Kennedyja za vreme Kubanske krize 1962. U američkoj vojsci deli se, uz druge droge, tokom Vijetnamskog i Korejskog rata, tako da se više vojnika vraća kući zbog problema povezanih sa drogama, nego zbog ratnih povreda.
Kako se širila legalna primena amfetamina, tako je rasla i njihova zloupotreba, posebno nakon sve restriktivnijih zakona. Danas se amfetamin u medicini koristi isključivo za lečenje poremećaja u koncentraciji kod dece (attention-deficit hyperactivity disorder) i pri lečenju narkolepsije, bolesti koja izaziva iznenadne napade dubokog sna.

Hemija

Amfetamini su velika grupa jedinjenja, koji su međusobno hemijski srodni, ali izazivaju različite efekte. Gotovo sve supstance iz ove grupe imaju neku medicinsku primenu, ali na ilegalnom tržištu najčešće se pojavljuju amfetamin (kao prah amfetaminijum sulfat) i metamfetamin (kao prah metamfetaminijum hlorid).
Amfetamini su sintetski stimulansi centralnog nervnog sistema i uzrokuju znatne promene mentalnih funkcija i ponašanja. Ulični izraz speed odnosi se na razne derivate amfetamina. Najčešći oblik amfetamina na ulici je amfetamin sulfat, beli prah čija čistoća varira (obično između 6 i 10 %). Metamfetamin hidrohlorid je potpuno srodan amfetaminu, a dosta se koristi jer ima izraženije efekte a jednostavniji je i jeftiniji za proizvodnju. Najčešće se pojavljuje kao beli prašak bez mirisa, gorkog ukusa, ali može se naći i u obliku tableta, kapsula ili kristala. Deluje stimulirajući oslobađanje dopamina i drugih psihoaktivnih supstanci u mozgu.

Delovanje
Speed se može konzumirati gutanjem, inhaliranjem, injiciranjem, a ređe pušenjem. Intravenozni način uzimanja nosi sa sobom mnoge opasnosti zaraze od korišćenih igala, a i rizik predoziranja je veći.
Delovanje počinje 15-30 minuta nakon uzimanja, traje obično 4-6 sati, ali može se produžiti i do 24 sata. Efekti zavise od količine, načina uzimanja, tolerancije i okolnosti u kojima se droga uzima. Male doze smanjuju apetit, povećavaju znojenje i krvni pritisak, ubrzava se rad srca i šire zenice. Osoba proživljava osećaj lagode, izdržljivosti i snage, postaje živahna, govorljiva a ponekad i agresivna. Veće doze mogu izazvati isušena usta, povišenu telesnu temperaturu, znojenje, glavobolju, zamagljen vid, vrtoglavicu, proliv ili zatvor stolice i gubitak apetita.
Velike doze amfetamina mogu uzrokovati crvenilo, bledilo, brz i nepravilan rad srca, drhtanje, grčenje, gubitak koordinacije, nekontrolisane pokrete i fizički kolaps.
Injiciranje amfetamina izaziva nagli porast krvnog pritiska koje može uzrokovati moždani ili srčani udar ili porast temperature. Osoba pod delovanjem speeda oseća se nemirno, uznemireno i ćudljivo, a nekad i zlovoljno. Povećane doze izazivaju pojačane efekte, osoba postaje uzbuđena, govorljiva i ima lažan osećaj samopouzdanja i nadmoćnosti. Može se ponašati bizarno, a neki postaju i agresivni i neprijateljski raspoloženi.
Narušena ravnoteža dopamina u mozgu uzrok je jake depresije do koje dolazi nakon prestanka delovanja amfetamina, mnogo jače nego što je to slučaj kod npr. ecstasyja. Tek delimično stvar popravlja dubok san u koji osoba pada nakon delovanja, ali nesanica i depresija mogu potrajati nedeljama.
Dugoročna upotreba može dovesti do neishranjenosti i deficita vitamina, kožnih poremećaja, čireva, nesanice, gubljenja težine i depresije. Postoji opasnost od poremećaja u radu bubrega, pluća i jetre, imunitet je smanjen, a povećana je mogućnost moždanog ili srčanog udara. Često uzimanje velikih količina uzrokuje oštećenja mozga koja za posledicu imaju teškoće u procesu govora i mišljenja.

Zavisnost i mere opreza

Kod uzimanja velikih količina amfetamina u dužem periodu može se razviti amfetaminska psihoza, mentalni poremećaj sličan paranoidnoj shizofreniji, koji se manifestuje kroz obmane, halucinacije i paranoje, a osoba se ponaša neobično i ponekad nasilno. Simptomi amfetaminske psihoze nestaju obično nekoliko nedelja nakon prestanka uzimanja droge.
Amfetamini izazivaju toleranciju, što znači da su potrebne sve veće količine da bi se postigao željeni efekt. Ne izazivaju fizičku zavisnost, ali kada se naglo prekine uzimanje droge, mogu se javiti tipični simptomi vezani uz odvikavanje, poput iscrpljenosti, depresije, nesanice i uznemirenosti, dugih perioda spavanja (do 48 sati) i psihotičnih reakcija.
Iako ne izazivaju fizičku zavisnost, istraživanja su pokazala da životinje kojima je na raspolaganju neograničena količina amfetamina ih uzimaju sve dok ne uginu, a ako se količina ograniči, svaki će put uzeti koliko god ga ima. Razlog ponovnog uzimanja je postojanje neugodnog razdoblja nakon prestanka delovanja, odnosno velika razlika između euforije i depresije (spuštanje), što podstiče na ponovnu konzumaciju zbog obnavljanja lagodnog osećaja.
Dosta je problematičan lažan osećaj snage, samopouzdanja i neuništivosti, prisutan kod delovanja speeda; mnogi primeri tučna na partyjima počinju upravo od toga. Takođe, kod vožnje pod uticajem speeda, osećaj neuništivosti najčešći je uzrok nesreća. O ozbiljnosti toga dovoljno govori činjenica da su japanske kamikaze uveliko koristili amfetamine upravo u tu svrhu, što im je davalo značajan podstrek u izvršenju svog primarnog zadatka.

“Učenje” pod speedom

Na fakultetima po SAD-u tokom 70-ih, popularno je bilo koristiti speed kao stimulans za bolje učenje. Često se i danas nalaze ljudi koji, stisnuti rokovima, misle da će im amfetamini poboljšati pamćenje i performanse na ispitu. Na veliku žalost studenata, to ne stoji. Amfetamini će uistinu održati osobu budnom koliko god je to potrebno, ali istraživanja su pokazala da amfetamini poboljšavaju izvođenje jednostavnih mentalnih zadataka ili motornih aktivnosti, dok izvođenje složenijih zadataka čini se nije popravljeno. Dakako, u takvim slučajevima češće su greške, verovatno posledica neutemeljeno preteranog samopouzdanja

Napomena: veći deo informacija preuzet s www.spica-info.hr

Prilagodjeno na srpski sa sajta farmakologija.com

Bred
Bred:
Related Post