GLJIVICE – FUNGI (MYCETES)

MORFOLOGIJA

Eukariotske stanice dvoslojne stanične membrane, sa citoplazmom i jasno definiranom jezgrom unutra.

Osnovna stanica je hifa, različitih oblika: kao reket, spiralne, rogovi jelena… Postoje pregrađene (septirane) ili nepregrađene hife. Obično su bezbojne, ali mogu sadržavati neki pigment: crn, crven, ali nema klorofila!!!
Klijanjem hifa raste u dužinu, te se stvara splet hifa – micelij, koji čini gljivinu steljku.
Thalus je tijelo bez diferenciranog korijena, stabljike. Prema funkciji micelij se razlikuje:

1. vegetativni micelij se sastoji od hifa koje prodiru u hranilište i crpe hranu i vodu.
2. zračni micelij se uzdiže iznad hranilišta, a ako se na njemu razvijaju organi za razmnožavanje onda se zove reprodukcioni ili fertilni micelij.

Budući ne sadrže klorofil, gljive su heterotrofi, uglavnom aerobi. Rastu sporo, a potrebno im je puno vlage. U nepovoljnim uvjetima se stvara sklerot, koji je bogat rezervnim tvarima i održava latentan život gljive.
Postoje nepatogene, patogene i uvjetno patogene gljivice, luče endo- i egzotoksine, slično kao kod bakterija.

Jednostanične gljivice – kvasnice se razmnožavaju pupanjem, a višestanične imaju organe za
razmnožavanje. Razmnožavaju se sporama, a neke spore služe za preživljavanje u nepovoljnim uvjetima.
Spora se sastoji od jasno odvojene jezgre, citoplazme s rezervnim tvarima i dvoslojne opne. Unutrašnji sloj čini citoplazmatska membrana, a vanjski stanična stijenka građena od polisaharida hitina i nešto celuloze.

Razmnožavanje višestaničnih gljiva se vrši pomoću spora, koje se mogu stvarati:
1) aseksualnim putem – nastaju diferenciranjem stanica hifa, te nastaju nesavršeni reprodukcioni organi.
Takve gljive zovemo neprave gljive, Fungi inperfecti (Deuteromycetes).

Artrospore nastaju segmentacijom hifa, to su egzospore ovalnog oblika.
Blastospore su loptaste ili ovalne, nastaju pupanjem i odvajanjem roditeljske stanice.
Klamidospore su obrambene spore koje nastaju od hifa u nepovoljnim uvjetima.
Aleuriospore su laterlani izdanci na hifi, kruškasti i imaju peteljku.
Konidiospore nastaju segmentacijom vrhova hifa, loptaste su, nalaze se na proširenju hife koji se zovu konidiofor (izgledaju kao peteljka) a kad su zrele otkidaju se.
Sporangiospore se nalaze u vrećici sporangiumu kojeg nosi proširenje hife sporangiofor.

2) seksualnim putem – nastaju spajanjem jezgri dviju najbližih hifa.
Takve su prave gljive, Fungi perfecti (Phycomycetes, Ascomycetes i Basidiomycetes).

Zigospore nastaju kad se kod nekih fikomiceta krajevi susjednih hifa približe, njihovi se sadržaji spoje, nastaje velika okrugla spora debelih stijenki (rod Mucor).
Askospore nastaju u posebnoj vrećici (askus), filamenti micelija obavijaju askus i nastaje loptasta formacija zvana peritecijum a ako su aksusi na posebnom tijelu onda se zove kleistotecijum. Endospore.
Bazidiospore se stvaraju na proširenju hife zvanom bazidijum. 4 spore na malim drškama. Egzospore.

Veliki dio njih luči antibiotike i mikotoksine a to su sekundarni metaboliti koji su otrovni za druge mikro- ili makroorganizme.

MIKOZE

Bolesti izazvane gljivicama su mikoze, a postoje površinske (dlaka, koža, nokti) i dubinske (sistemske): potkožno tkivo i unutrašnji organi. Neke gljivice izazivaju jedne, a neke i obje vrste.

POVRŠINSKE MIKOZE

Prenose se direktno (kontaktom) ili indirektno (češalj, postelja itd.). Uzrokuju ih dermatofiti (Dermatophytes) i neke F. imperfecti.

Dermatofiti su skupina gljiva iz klase Ascomycetes. Uzrokuju dermatomikoze, a imaju afinitet prema keratinu, oko kojeg rastu i razmnožavaju se, te ga razgrađuju. Prodiru i parazitiraju u keratinizirano tkivo dlake, stratum corneum kože i orožnjele stanice noktiju. Kod čovjeka uzrokuju slabije upalne reakcije, a kod životinja još i gnojne promjene.

TRICHOPHYTON (14 vrsta)

Uzrokuje oboljenja trihofitije na goloj i obrasloj koži, dlakama i kosi.
Kronično oboljenje, najčešće kod djece a očituje se kao sumporno žute naslage na skalpu, noktima i bradi.

Mikroskopski se razlikuju se septirane hife i spore. Spore mogu biti makrokonidije (megasporne) i mikrokonidije (mikroidne).
Uzgoj na Sabourand agaru daje baršunaste, glatke ili naborane kolonije.
Bolest se razvija sporo, pa se uočava u poodmaklom stadiju. Javljaju se lezije kože, ružičasta boja, ljuskanje, propadanje dlaka i krhki nokti. Može izazvati trajno propadanje korijena dlake i ćelavost.

Terapija: griseofulvin za dulju terapiju, lokalno derivati imidazola i salicilne kiseline u kremama i mastima.

MICROSPORUM

Uzrokuje bolest mikrosporiju na dlakavim djelovima.
Mikroskopski se uočavaju se mikrokonidije baršunastog oblika, septirane hife i listaste spore.
Kolonije su glatke, brašnjave i pamučaste, žute, narančaste i crvene boje.

Vrlo zarazna i podmukla bolest, izaziva spore promjene. Upalni i gnojni procesi, ljuskava koža, nokti gube sjaj, postaju krhki. Često se javlja kod prepona, blizu pazuha i ispod grudi.
Najčešće napada djecu pa izaziva epidemije u tamo gdje ima puno djece na jednom mjestu (vrtići).

Terapija: griseotulvin, fungicidi i keratolitici.

EPIDERMOPHYTON

Uzrokuje bolest epidermofitiju na neobrasloj koži i noktima, no ne i na dlakama!
Mikroskopski se uočavaju razgranate septirane hife, te spore kao lišće djeteline. Kolonije su zelene.

Patogeneza: zahvaća kožu oko genitalija, pupka, pazuha, između prstiju, dlanove i tabane.
Izaziva crvenkaste mrlje, svrbež i mjehuriće koji se mogu ognojiti.

Terapija: fungicidi za vanjsku primjenu: ketokonazol, nistatin i imidazoli.

SISTEMSKE MIKOZE

Uzrokuju ih gljivice porodice Cryptococcaceae, rodovi Pitirosporium, Trihosporum, Corulopsis i Cryptococcus. Takve se mikoze javljaju u unutrašnjim organima: pluća, jetra, slezena, mozak, bubrezi i limfne žlijezde, no mogu biti i na koži i sluzokoži. U organizam uzročnici dolaze preko povrijeđene kože i sluzokože, udisanjem spora i probavnim traktom.
Postoje primarne mikoze sa uzročnikom izvana i sekundarne od gljivica koje čine mikrokulturu na koži i sluzokoži, ali pod utjecajem nekih faktora postaju patogene.

a) PATOGENE KVASNICE (Blastomycetes)
Kvasnice se jednostanične gljivice koje se razmnožavaju pupanjem. Osnovna stanica je blastospora loptastog oblika. Uz blastospore se vide i pseudohife koje nastaju jer blastospore se nakon pupanja ne odvajaju, već stvaraju nizove, te klamidospore, koje su specifične za Candidu.

CANDIDA ALBICANS
Saprofit na koži i sluzokoži usta, vagine i probavnog trakta, koji kod upala, bakterijskih infekcija, endokrinih poremećaja, slabog imuniteta ili utjecajem nekih vanjskih faktora (npr. upotrebom antibiotika) postaje patogen.
Morfologija: kolonije su okrugle, glatke, bijeložute, bez sjaja. Blastospore se boje se G+.
Uzrokuje kandidijazu:

1. Kod male djece i novorođenčadi nastaju bijele sitaste naslage u ustima i ždrijelu. To se zove mlječac. Može migrirati u probavni trakt, što uzrokuje povraćanje i proljev a ponekad dovodi do čireva koje perforiraju (može čak biti fatalno ali u 0.0000000…0000001% slučajeva.)
2. Dišne kandidijaze su česte sekundarne infekcije: laringitis, brohitis, čak i upala pluća.
3. Vaginalna kandidijaza se manifestira jakim svrbežom, te jačim iscjedkom, koji je gust i bijel. Može dovesti do vulvovaginitisa (upala karakterizirana pseudomembranama).
4. Može izazvati i upale organa za izlučivanje mokraće ali rijetko.
5. Površinska kandidijaza se manifestira sjajnim crvenilom na koži najčešće oko šupka, pupka i pazuha.
6. Generalizirana kandidioza je septičko oboljenje redovito fatalnog ishoda. Gljivice su u mozgu, jetri, bubrezima.
Kandidijaze su često praćene dermatofitima.
Preventiva je izbjegavanje vlage i sintetične odjeće, kao i osobna higijena.
Terapija za sistemske mikoze sadrži fungicide i fungostatike: amfotericin B najčešći. Za lokalne mikostatin.

CRYPTOCOCCUS NEOFORMANS
Veoma raširena kao saprofit, a u određenim uvjetima izaziva oportunističko oboljenje europsku blastomikozu ili kriptokokozu.
Morfologija: loptaste i jajaste blastospore su obavijene debelom mukoidnom kapsulom. Micelija i pseudomicelija nema. Uspjeva najbolje na Sabourand agaru, te čini okrugle, sluzave kolonije, pravilnih rubova, krem boje.

Infekcija kroz probavni trakt, kožu i sluzokožu. Postoji nekoliko vrsta kriptokokoza:
1) plućna obično nije opasna, može proći nezapaženo ili uz temperaturu i kašalj, a uglavnom se spontano izliječi. Ako se proširi po organizmu (CNS) nastaje frka.
2) kožna je sekundarna infekcija: javljaju se lezije na koži, čvorovi, čirevi, granulaste ili tumoraste tvorbe.
3) generalizirana nastaje udisanjem velikog broja spora ili zaraza krvlju. Apscesi na slezeni, jetri, bubrezima i ostalim organima, visoka smrtnost.
4) koštana je vrlo rijetka. Nastaju tuberkulozna žarišta na kostima.
4) na CNS-a teče postupno. Javljaju se sve jače glavobolje, povraćanje, nesvjestica i bol u zadnjem
dijelu vrata. Slijede depresija, dezorjentacija, te smrt kao posljedica paralize centra za disanje.
5) kriptokokoza usne šupljine: sitni apscesi, a može se proširiti na crijevnu sluznicu, te uzrokovati čireve.

terapija: amfotericin B i 5-flurocitozin. Najbolje djeluju u kombinaciji.

b) PATOGENE PLIJESNI (Hyphomycetes)

ASPERGILLUS

Vrste: A. fumigatus, A. flavus, A. niger. Rasprostranjene gljivice u zemlji i zraku, izazivaju sistemsko oboljenje aspergilozu kod čovjeka i životinja, najčešće u plućima.
Morfologija: micelij se sastoji od granatih i septiranih hifa. Na vrhovima hifa su proširenja konidiofore, na kojima su kratki držači fijalide, na koje se nastavljaju konidiospore (sve to skupa liči na loptice). Rastu na različitim podlogama a kolonije su kuglaste, paučinaste i bijele, ali kasnije postanu naborane sa centralnim udubljenjem, te poprimi boju od konidiospora.

Aspergiloza pluća nastaje udisanjem spora, a postoje:
1) primarna je slična tuberkulozi. Gljiva bubri i raste, te nastaju proširenja bronha, nalik na kaverne. Od razgranatih hifa se stvara loptasta formacija aspergilom ili megamicetom koji ne prodire u plućno tkivo. To je tumorska masa koja se vidi na rengenu kao polumjesečasta masa i tako se razlikuje od tuberkuloze. Izaziva temperaturu, gnojan ispljuvak, a može završiti kao tuberkuloza.
2) sekundarna se javlja se kod oboljelih od leukemije, karcinoma i tuberkuloze.
Ostali oblici:
a) aspergiloza CNS – granulomi na mozgu i meningama uzrokuju smrt.
b) konjuktivitis i druge promjene na oku
c) otrovanje aflatoksinima (vidi mikotoksine)

Terapija je amfotericin B i kirurško odstranjivanje aspergiloma.

PENICILLIUM

Saprofiti su na sluznicama, koži, ušnom kanalu, noktima i hrani.
Morfologija: čine ga razgranate i septirane hife i male loptaste spore na konidioforima (kao metlice)
Na podlogama rastu brzo, kao bijele kolonije u početku, a onda su pigmentirane ovisno o vrsti.
Korisni:
1) značenje u industriji: pripreme sireva, fermentacija (P. roqueforti, P. camemberti)
2) proizvođači antibiotika: P. notatum, P. crysogenum, P. griseoflavinum stvaraju monopeniciličnu kiselinu iz koje se dobiva peniclin. Iako se danas antibiotici rade industrijski, ove gljivice su povijesno gledano imale nezamjenjivu ulogu u ispunjenju tisućljetnog sna o borbi protiv mnogi bolesti. (dobar sam)
Štetni:
1) uzročnici trulenja i gnilenja hrane, kvarenja voća, povrća i žitarica.
2) bolest peniciloza, koja je uglavnom lokalizirana u plućima. Uglavnom su kronični upalni procesi, a može doći i do astmatičkih napadaja. Može doći i do trovanja mikotoksinima.
Nije pronađen lijek za peniciloze.

c) MUCOR I RHIZOPUS
To su F. perfecti (Phycomycetes, Zygomycetes). Rasprostranjeni su kao saprofiti u zemlji i na hrani.
morfologija:
Mucor pravi bijele kolonije koje kasnije posmeđe. Razgranat micelij neseptiranih hifa. Zračni micelij ima žutosmeđe sporangij. Može stvarati i klamidospore (preobrazba hife) i zigospore debelih stijenki spajanjem vrhova dvaju hifa.
Rhizopus: kolonije su bijele, paučinaste. Na mjestu gdje dodiruju podlogu hife imaju male izdanke nalik na korjenčiće zvane rizoidi. Ima sporangije i zigospore.

Patogenost: bolest je mukormikoza a događa se između nosa i mozga, torakalno, abdominalno i na koži. Naročito napada dijabetičare i osobe oslabljenog imuniteta (citostatici, imunosupresori). Gljivice imaju afinitet za arterije i dovode do embolije i infarkta. Prognoza je vrlo loša.
Terapija je amfotericin B i kirurška intervencija. FALI PATOGENEZA I TERAPIJA ZA RHIZOPUS!!!!!!!
MIKOTOKSINI

Otrovne tvari, sekundarni metaboliti koje luče gljivice a uzrokuju mikotoksikoze: alimentarna trovanja u ljudi i životinja. Ponekad je samo koncetracija razlika između antibiotika i mikotoksina.
Mikotoksikoze su slične avitaminozama.
Mikotoksini ne potiču stvaranje antitijela, negativno djeluju na imuni sustav, pogotovo imunosupresivni toksini, i tako stvaraju uvjete za razvoj mikoza.

Prema bolestima i simptomima dijelimo ih na:
1. Nefrotoksini izazivaju slabi rad i zatajenje bubrega – ohratoksini.
2. Neurotoksini izazivaju oštećenja živčanog sistema i krvarenja u mozgu – patulin.
3. Hepatotoksini oštećuju stanice jetre i pospješuju razvoj karcinoma – aflatoksini i penicilična kiselina.
4. Estrogeni toksini izazivaju hiperestrogenizam u životinja i degeneraciju spolnih organa – zearalenon (ol).
5. Citotoksini ili nekrotoksini oštećuju stanice kože i sluznica probavnog trakta i krvnih žila – trihoteceni
6. Imunosupresivni tokisini oštećuju imuni sistem i njegov odgovor na infekciju – ohratoksini, trihoteceni,
glikotoksini.
7. Respiratorni tokisni oštećuju dišne puteve – trihoteceni
8. Fotosenzibilni tokisni izazivaju hepotoksične pojave i facijalni ekcem ovaca i goveda – sporideznoini.
9. Čimbenici odbijanja i povraćanja hrane – trihoteceni

Identifikacija i dokazivanje:
1. Fizikalne metode (UV svijetlo). Aflatoksini fluoresciraju žutozeleno.
2. Organoleptičko: samo vid jer ostala osjetila ne pale ili su opasna za korištenje.
3. Kemijski postupci: kromatografije (tankoslojna, plinska, u tekućem stupcu pod viskim tlakom),
spektroskopija, NMR, imunološke metode i imunoenzimski test.

Proizvođači mikotoksina s obzirom na vrijeme razvitka i kontaminacije na biljkama i plodovima:
1. Plijesni polja (Fusarium)
2. Plijesni uskladištenja (Penicilium, Aspergilus)
3. Plijesni uznapredovalih krvarenja (Mucor, Rhizopus)

KANCEROGENI TOKSINI

Karcinom jetre uzrokuje kronično trovanje sa aflatoksinom ali za to nema sigurnih dokaza. Smatra da je virus Hepatitisa B osnivni uzrok karcinoma jetre, a aflatoksini pridonose kroničnom hepatitisu B.
Bolesti reproduktivnih organa (karcinom): zearanelon (ol) je doveden u vezu s karcinomom grlića maternice. Utvrđeno je da povećava rizik 5 puta. Također je otkriveno da je uzrok preranih puberteskih pojava djece.
Karcinom prostate: fumonizin B1. Proizvodi ga aspergilus fumigatus.
Karcinom jednjaka i želuca: fumonizin B1 i fusarin C.
Tumori bubrega: ohratoksin A

OHRATOKSINI
Proizvođači: aspergillus ochraceus, penicilium sp. Rastu na žitaricama.
Postoje A, B, C, alfa, beta. A je najčešći.
Ohratoksin A je nefrotoksičan u večim količinama i hepatotoksičan, na pokusnim životinjama i imunosupresivan.
Akutno i subakutno je oštećenje jetrenog parenhima i rane promjene u proximalnim tubulima bubrega.
Kronično je nefropatija, s jasnom hijalinizacijom glomerula.
Ohratoksikoze ljudi:
1. Tumor bubrega
2. Balkanska endemska nefropatija uglavnom kod starijih ljudi. U ranijim fazama se može dokazati tubularni tip
proteinurije. Kasnije dolazi do smanjenja rada bubrega. Potrebna je transplatacija.

AFLATOKSINI

Proizvođači: aspergillus flavus, a. parazitikus, orizae i neke vrste iz roda penicilium. Postoje B1, B2, G1, G2 najotrovniji je B1 najmanje G2. Rastu na kikirikiju i kuruzu. Fluorescencija žutozelena.
Perakutno: kolaps i uginuće odmah nakon uzimanja zatrovanje hrane
Akutno tijekom 12 sati
Subakutno: otrovan na jetru i bubrege (glumerulonefritis)
Kronično: ciroza jetre i karcinom, proliferacija epitelnih stanica žučovoda.

Njihovo djelovanje na jetru objašnjava se ovako: prodiranje aflatoksina u stanicu i jezgru, vezanje na DNA i inhibicija mRNA, smanjena sinteza proteina, izaziva promjene endoplazmatskog retikuluma.
Aflatoksikoze ljudi: akutna i kronična (karcinom i cirozu jetre), encefalopatije, masna degeneracija tkiva.

TRIHOTECENI

Najveća skupina mikotoksina (oko 60). Proizvođači: fusarium roseum, f. oxysporum, f. graminearum i penicilium vrste. Neke luče i zearelanon (ol). Zearalenol je 6 puta otrovniji.
Prema kemijskoj strukturi imamo skupine A do D.
Najvažniji mikotoksini: T2, HT2, DAS, DON. Najotrovniji su T2 i DAS a najmanje DON.
Uzorkuju stanična oštećenja i to najčešće onih stanica koje se stalno dijele (u timusu, limfne žlijeze, testisi). Imaju afinitet na ribosome i SH grupe u enzimima.

Trihotecenotoksikoze ljudi:
1. Stahibotriotoksikoze su subkronična i kronična trovanje otrovima uglavnom D grupe (preko salame).
Akutno i subkronično trovanje su probavne smetnje, krvavi proljevi, stomatitis. Kronično je krvarenje unutašnjih organa, nekroza želuca, kože i dermatitis, šok, nekroza, leukopenija, trompocitopenija.
2. Žuta kiša (bojni otrov). Upale kože i sluznice.
3. Kashin-Beck: Kronični deformantni osteoartritis (samo pretpostavka).
4. Alimentarna toksična aleukija. Neposredno nakon uzimanja zatrovanog zrna je svrbež u predjelu
usta i grla, gubitak okusa, klonulost, bol.
Drugi stupanj je leukopenija. Kočenje razvoja leukocita i trombocita.
Treći stupanj je krvarenje. Osip koji svrbi, krvarenje, tahikardija i povišena temperatura, smrt.

http://sites.google.com/site/medskripte/Home/hrvatske-skripte