X

Preparati sa dejstvom na zuc i jetru

Jetra je jedan od najvitalnijih organa ljudskog organizma, najveća žlezda organizma. Ali, malo je reći da je jetra tek žlezda –

ona je svojevrsna biohemijska fabrika brojnih supstanci koje su krajnje neophodne organizmu ili su razgradni produkti organizma. Njene funkcije su mnogobrojne:

Metabolizam ugljenih hidrata

Jetra ima važnu pufersku ulogu za koncentraciju glukoze u krvi jer sintetiše glikogen, deponuje glikogen, sintetiše glukozu iz glikogena, proizvodi glukozu iz nešećernih prekursora (aminokiselina , glicerola , laktata), deo je Corijevog ciklusa, transformiše galaktozu i fruktozu u glukozu.

Metabolizam masti:

Beta oksidacija masnih kiselina prilikom čega nastaje acetil-CoA koji ulazi u ciklus limunske kiseline (CLK) i oksiduje se dajući ATP, sinteza holesterola, sinteza lipoproteina (prenose mast iz jetre u masne ćelije), sinteza masti iz ugljenih hidrata, sinteza masti iz belančevina, iz zasićenih masnih kiselina stvara nezasićene masne kiseline.

Metabolizam proteina – najvažniji:

Jetra sintetiše 50-100 g proteina dnevno, razgradnja proteina do aminokiselina, deaminacija aminokiselina, sinteza neproteinskog azota i amonijaka, sinteza uree, sinteza proteina plazme – albumina , fibrinogena i protrombina (svih osim gama-globulina),

Skladišna funkcija jetre – deponuje krv, deponuje vodu, deponuje Fe u obliku feritina, deponuje vitamine A, D, E, K i B12,

Detoksifikaciona funkcija jetre – sve razgrađene supstance izlučuju se putem žuči, biotransformacija lekova, filtracija krvi od svih ksenobiotika ( alkohol, lekovi i sl.)

Filtracija krvi – poput slezine filtrira portalnu krv ( koja pristiže iz digestivnog trakta ) od stranih tela, bakterija, mrtvih ćelija i sl.

Izlučivanje:
– sintetiše i izlučuje žučne kiseline
– sintetiše i izlučuje bilirubin

Stoga je jasno kolika je važnost jetre za organizam. Ni jedan organ u ljudskom organizmu ne može u potpunosti zameniti funkciju jetre. Dakako, bolesti jetre najčešće su smrtonosne, ali treba istaći – jetra ima vrlo veliku sposobnost regeneracije i obnavljanja, kao niti jedan organ u čovekovom organizmu.

Najčešće bolesti jetre jesu:
– masna jetra – masna jetra jest nakupljanje lipida u ćelijama jetre, najčešći uzrok jest alkohol.
– alkoholna bolest jetre: oštećenje jetre nastalo hroničnim konzumiranjem alkoholnih pića (početni stadijum ciroze)
– ciroza jetre
– hepatitis

Ciroza jetre
Ciroza jetre jeste proces razaranja normalnog tkiva jetre što ostavlja ožiljno tkivo koje više nije u stanju da vrši svoju raniju funkciju, a koje okružuju područja zdravog jetrenog tkiva. Iako na pomen reči “ciroza” svi odmah pomisle na alkoholičare treba napomenuti da alkohol (mada najčešći) nije jedini mogući uzrok ciroze jetre. Uzroci ovakvog stanja mogu biti:
– alkohol,
– lekovi,
– trovanja,
– virusni hepatitis,
– autoimuna bolest jetre (autoimuni hronični hepatitis),
– ostala oštećenja jetre.

Ciroza ne počinje naglo, to je bolest koja se razvija sa tendencijom pogoršavanja. Simptomi ciroze jesu loš apetit, gubitak težine, iskašljavanje i povraćanje krvi. Ukoliko se ne reaguje ciroza dalje napreduje i pojavljuju se ascites (nakupljanje tečnosti u trbušnoj šupljini), insuficijencija bubrega i jetrena encefalopatija. Ova zadnja komplikacija je i najopasnija. Naime, zbog insuficijencije jetre ne postoji mogućnost pretvaranja neorganskog amonijaka u ureu koja se izlučuje iz organizma pa amonijak počinje ulaziti u krvotok. On je izrazito otrovan i nepovratno oštećuje mozak. Smrt najčešće nastupa kao rezultat trovanja mozga amonijakom.
Ciroza se ne može izlečiti već se može zaustaviti, ali ožiljci ostaju. Ciroza može preći i u rak jetre.

Hepatitis

Hepatitis je upala jetre. Razlikujemo akutni i hronični hepatitis.
Akutni hepatitis je virusni hepatitis, a izazivaju ga hepatitis virus A i B. Započinje naglo, simptomi su mučnina, povraćanje i žutica . Ipak, hepatitis A i hepatitis B (u 95 % slučajeva) prolaze sami od sebe. Pacijent se smešta u infektivnu kliniku i važno je da bude na niskoproteinskoj dijeti.
Hronični hepatitis je mnogo podmukliji i mnogo opasniji od akutnog oblika. Najčešće ga izaziva hepatitis virus C, ali može se razviti i zbog nevirusnih uzroka – autoimuni oblik, razni otrovi (pogotovo dioksin – superotrov iz zagađenog industrijskog vazduha!), lekovi (paracetamol, izoniazid, nitrofurantoin, anabolički steroidi). Što se tiče lekova treba istaći paracetamol. To je lek koji se uglavnom prodaje bez recepta, smatra se sigurnim i za decu, ali u slučaju predoziranja može se javiti jako oštećenje jetre. Naime, paracetamol biotransformacijom u jetri može preći u toksičan metabolit koji razara jetreno tkivo. Dakako, to se vrlo retko događa ukoliko paracetamol koristimo u propisanim dozama, ali prečesta i neracionalna upotreba paracetamola može biti opasna. Stoga ne treba zaboraviti da paracetamol nije toliko bezazlen kako se na prvi pogled čini.
Ipak, najčešći uzrok hroničnog hepatitisa je hepatitis virus C. Prenosi se krvlju i kontaktom s krvlju zaražene osobe. Prenosi se i polnim putem. S obzirom da se hronični hepatitis razvija bez vidljivog simptoma, zaražena osoba često i ne pomišlja da je zaražena i prenosi virus. Prema predviđanjima WHO, 2010. samo u SAD-u biće 100 puta više umrlih od hepatitisa C nego od AIDS-a. Tek za 20 godina kada se kod svih inficiranih razviju simptomi hroničnog hepatitisa uvideće se sve razmere katastrofe.
Na kraju, hronični hepatitis je smrtonosna bolest – vremenom se razvijaju svi oblici oštećenja jetre – ciroza i rak jetre. Jedina opcija je lečenje vrlo skupim interferonom alfa ili u novije vreme peginterferonom-alfa (depo oblik interferona alfa)
Za lečenje oštećene jetre praktično ne postoje nedvosmisleno dokazano delotvorni lekovi. Detaljnim istraživanjima ispostavilo se da uzimanje velikih količina vitamina B kompleksa nema terapijskog efekta na oštećenu jetru. Jedina stvar za koje postoje indicije da pomaže regeneraciji jetre jest silimarin.

Silimarin
Silimarin je aktivna supstanca biljke sikavice (Silybium marianum). Silimarin je mešavina flavonolignana silibina, silikristina i silidiaza u odnosu 3:1:1 i glavna je aktivna supstanca u plodu sikavice.
Smatra se da obnavlja oštećene membrane ćelija jetre i nanovo im vraća njihovu aktivnost. Silimarin se može koristiti u akutnim i upalnim bolestima jetre i kod upala jetre uzrokovanih otrovima, koristi se kod ciroze jetre i kod hroničnih bolesti jetre. Silimarin sve više dobija na važnosti i značaju znajući da se povećava broj obolelih od hepatitisa C i da ta bolest preti da se razvije u epidemiju poput epidemije AIDS-a. Stoga silimarin ostaje jedino sredstvo za obnavljanje i zaštitu jetre, jednog od najmoćnijih i najsvestranijih organa čoveka. Silimarin se može koristiti za ublažavanje hepatopatije, masne degeneracije jetre, upala jetre virusnog porekla, alkoholizma, trovanja jetre različitog organskog porekla i sl. Hepatolozi ga uglavnom prepisuju pacijentima jer je to jedino sredstvo koje bi im moglo pomoći. Nažalost, efikasnost ovog sredstva još uvek nije nedvosmisleno dokazana, ali nedavna istraživanja daju naznake da ekstrakti sikavice uistinu pružaju zaštitu od nekih vrlo opasnih jetrenih toksina

Žuč
Žučna kesica je maleni organ u obliku kruške smešten ispod jetre. Tu se prikuplja i čuva žuč – tečnost koju stvara jetra, a sastoji se od žučnih soli, elektrolita, bilirubina (razgradni produkt hemoglobina), holesterola, i drugih lipida. Takođe sadrži metabolite i razgradne produkte ksenobiotika (lekovi i otrovi). Žuč služi kao emulgator za masti i vitamine rastvorljive u uljima u digestivnom traktu i omogućava bolju apsorpciju masnih materija iz creva.
Iz žučne kese žuč žučovodom dospeva do duodenuma. Pre jedinjenja sa duodenumom žučovod se spaja sa sabirnim vodom iz gušterače. Žuč se izlučuje iz žučne kese na signal da su masnoće ušle u dvanaestopalačno crevo – žučna se kesa stisne i ubrizgava žuč u lumen dvanaestoplačnog creva (duodenuma).
Najčešće bolesti žučnog sistema jesu kamen u žučnoj kesi (holelitijaza) i kamen u žučovodu (holedoholitijaza). Ti kameni se najvećim delom sastoje od holesterola. Kada žuč postane prezasićena holesterolom on počinje kristalisaati stvarajući kristale koji imaju tendenciju rasta. Ovakvo stanje može nastati zbog genske predispozicije ili nepravilne ishrane.
Kamen u žuči može dugo egzistirati ne uzrokujući probleme. Dok su maleni kristali ne uzrokuju probleme, čak mogu proći kroz žučovod ući u tanko crevo i putem creva napustiti organizam. Međutim, ukoliko kamen postane prevelik može se zaglaviti u žučovodu. Tada osoba dobija napad jakog bola. Takav bol se naziva kolika. Takođe, osoba može imati mučninu i povraćanje. Dugotrajno začepljenje ima za posledicu brojne komplikacije: akutni i hronični holecistitis, opstrukcija funkcije jetre, (jer žuč ne može ući u duodenum nego se vraća u jetru, ulazi u krvotok uzrokujući žuticu), a takođe i loša probava zbog loše apsorpcije masnih materija iz creva. U lečenju žučnog kamenja arsenal farmakoloških sredstava je skroman. Najčešće je potrebna hirurška intervencija. Lekovi koji se koriste u ovom slučaju imaju za cilj da rastvore žučne kamenove. Takvi lekovi su henodeoksiholna kiselina i ursodeoksiholna kiselina.

Ursodeoksiholna kiselina
Tokom lečenja ursodeoksiholnom kiselinom dolazi do promene relativnih koncentracija žučnih kiselina – ursodeoksiholna kiselina često postaje glavni sastojak žuči. Ursodeoksiholna kiselina inhibira intestinalnu apsorpciju holesterola i njegovu sekreciju u žučnu kesu. Tačan mehanizam delovanja u holestatskoj bolesti jetre nije još objašnjen. Verovatno su uključena tri osnovna mehanizma: supresija hepatotoksičnosti indukovane žučnim kiselinama, citoprotektivni efekat na hepatocite i modifikacija imunog sistema. Koristi se za rastvaranje žučnog kamenja.
Za delovanje ovog leka od krucijalne je važnosti to da je funkcija jetre dobra, da je funkcija žučne kese takođe dobra i da se žučni kamen sastoji isključivo od holesterola. Naime, žučni kamen se ponekad sastoji i od kalcijum karbonata i u tom slučaju terapija ursodeoksiholnom kiselinom nije uspešna. Za vreme terapije moguća je kalcifikacija žučnih kamena. U retkim slučajevima je kod pacijenata primijećena meka stolica.

Prilagodjeno na srpski sa sajta farmakologija.com

Bred
Bred:
Related Post