Kortikosteroidi su, zbog svojih antiinflamatornih karakteristika, jedni od najkorisnijih lekova u farmakoterapiji, uopšte. Naročito su značajni u lečenju raznih upalnih bolesti kože, poput dermatitisa, atopičkog dermatitisa, seboroičnog dermatitisa i seboreje, pemfigusa, u simptomatskom lečenju psorijaze, lupusa i brojnih drugih kožnih upalnih bolesti.
Kontaktni alergijski dermatitis
Kontaktni alergijski dermatitis (dermatitis allergica e contacta) bolest je koja se može razviti akutno, no mnogo češće ima dugotrajan tok sa recidivima.
Najčešće obolevaju ljudi koji u poslu dolaze u kontakt sa cementom, sredstvima za štavljenje kože, deterdžentima, anilinskim bojama, veštačkim smolama, koji rade u galvanizaciji i drugi.
Promene mogu biti i akutne i hronične, javljaju se najčešće na licu i rukama, no mogu biti zahvaćeni i drugi predeli. Uz promene kože koja je zadebljana, puca, prisutno je crvenilo i često vrlo suva, bolesnici se žale na jak svrbež. Upalne promene su po pravilu ograničene na mesta dodira sa senzibilizirajućom supstancom. Granica između upaljene i zdrave kože nije oštro ograničena.
Prvo je potrebno odstraniti senzibilizaciju. U akutnoj fazi pomažu oblozi 2%-tne borne kiseline ili fiziološki rastvori, kamilice. Valja primeniti kortikosteroidne kreme, ako postoji opasnost od infekcije tada su u kombinaciji sa antibiotikom, a ako se koža izrazito ljušti, tada se primenjuje kortikosteroidna krema i nekakav keratolitik (npr. salicilna kiselina), a ukoliko se upalna promena smanjuje treba preći na indiferentne kreme ili masti (linija Trixera (Avene) i Exomega (A-Derma), Linola Fett, Eucerin). U slučaju jakog svrbeža daju se sistemski antihistaminici.
Naravno, kad se tegobe smire i kad pacijent nije više na antihistaminskoj terapiji, trebalo bi obaviti alergološko testiranje (epikutani test).
Atopijski dermatitis (neurodermitis)
U većini slučajeva kod pacijenata sa ovom alergijskom manifestacijom na koži u porodici postoji neko sa alergijskim problemima kao npr. iste kožne promene, urtikarije, angioedem, alergijske promene na sinusima, alergijske rinitise, bronhijalne astme i sl.
U doba dojenja javljaju se promene na licu i vlasištu kao upalni ekcem (tzv. “mlečna krasta”). Postupno spontano nestane u 50% slučajeva.
U dečijem dobu najčešće nastaje na pregibnim stranama velikih zglobova: laktova, kolena, podlaktice, skočnog zgloba, te na vratu; nisu tako retke ni upalne promene na rukama i prstima; mogu biti zahvaćeni i drugi predeli kože, naročito kod generalizovanog oblika, no ipak ređe. Vrlo je neugodan ukoliko se pojavi u predelu genitalija i anusa. Promene mogu biti akutne: u tom slučaju koža je upaljena, crvena, prisutno je vlaženje kože, mehuri, pukotine na koži, kraste.
Atopijski dermatitis se može lečiti, ali ne i izlečiti. Terapija je vrlo teška s obzirom da je individualna, ne postoji standardna terapija za sve pacijente.
Počinje se obično sa lokalnim kortikosteroidima samostalno ili u kombinaciji sa antibioticima. U težim slučajevima se mogu primeniti i sistemski kortikosteroidi, eventualno i ciklosporin, kao i sistemski antibiotici (prema antibiogramu). Zbog jakog svrbeža koriste se sistemski antihistaminici, te fototerapija (UV-A i UV-B). U novije vreme se primenjuju imunomodulatori takrolimus i pimekrolimus.
Sprečavanje atopijskog dermatitisa trebalo bi se sprovoditi brojnim merama. U slabijoj fazi bolesti važna je redovna, intenzivna nega kože, tj. primena masnih krema. Važno je i uklanjanje relevantnih provokacijskih faktora, uklanjanje relevantnih kontaktnih antigena, kožnih iritansa, nutritivnih i psihičkih faktora,.
Valja izbegavati potencijalne alergene (npr. dojenjem, stanovanjem u suvom prostoru, bez prašine, bez životinja, bez pušenja), pravilnim odevanjem, (bez vune), intenzivnom negom kože, posebno u intervalima sa blažim simptomima bolesti.
Dalje, važno je i savetovati se o izboru zanimanja (izbegavanje poslova u prašini i rad u nečistom, prljanjem kože uz ekspoziciju alergena). Kod velike većine pacijenata dolazi do gotovo potpunog povlačenja kožnih promena nakon izlaganja suncu i kupanjem u moru (heloimarinoterapija), kao i nakon boravka u planinama u vreme letnih meseci.
Seboreja
Seboreja se nasleđuje autozomno dominantno, a njen klinički izgled zavisi od delovanja više činilaca. Uz hormonske uticaje (androgen u pubertetu, pad estrogena u premenstrualnom delu ciklusa) od značenja su i emocionalna uzbuđenja, promene u tonusu vegetativnog sistema, te nutritivni faktori (masna hrana, jaki začini, alkohol, kafa), što takođe deluje preko vegetativnog nervnog sistema. Koža na seboroičnim predelima je masna i sjajna. Na licu, posebno na obrazima uz nos, te nosa i usta otvori lojnih žlezda su često prošireni. Zbog zastoja loja u žlezdanim vrećama, oblikuju se komedoni. Kosa je masna. Seboreja vlasišta često je združena s ljuštenjem (ityriasis seborrhoides) a ukoliko su ljuske velike i masne govorimo o tinea amantacea. Istovremeno pojava seboreje i i androgene ćelavosti smatra se zasebnim posledicama zajedničkog hormonalnog uticaja (prevalencija androgena – DHT). Seboreju često prati pojačano izlučivanje znoja (hiperhidroza).
Seboroični dermatitis
Temeljni uslovi za nastanak seboroičnog dermatitisa jesu nasledna seboroična konstitucija te hormonalna i vegetativna disfunkcija. Upala kože nastaje zbog nadražaja nekim agensom (loj promenjenog sastava, raspadni produkti bakterija, senzibilizacija na bakterije ili njihove produkte, mehanička trauma). U novije vreme veće značenje se pridaje gljivici Pytyrosporum ovale u nastanku bolesti. Promene na koži smeštene su na seboroičnim predelima, a ređe može biti zahvaćeno i područje ispod grudi te pazušne, lakatne i kolene jame.
Na vlasištu se uočavaju oštro ograničena žarišta različite veličine i oblika, ružičasto-crvene boje, prekrivene belkasto-žućkastim ljuskama.
Pemfigus
Pemfigus je retka bolest odraslih (40-60 godina). Manifestuje se brojnim mehurima (intraepidermalno), erozijama, krastama, te bez lečenja završava smrću. Osim na koži promene prisutne i na sluznici usne duplje u vidu erozije. Osim lokalne kortikosteroidne terapije, pacijentu se daju sistemski visoke doze kortikosteroida (prednizon/prednizolon, kombinovano sa imunosupresivima azatioprinom, te mikofenolat mofetilom.
Bulozni pemfigoid
Bulozni pemfigoid je ređa, ali teška bolest starije životne dobi (60-80 godina); smrtni ishod je moguć. Klinički su vidljivi napeti mehuri (ispod kože) na promenjenoj koži, kao i erozije kože prekrivene ljubičastim podlivima, te krastama. Sluznice uglavnom nisu zahvaćene. Osim lokalne terapije kortikosteroidima, daje se srednje jake doze imunosupresiva (prednizon/prednizolon 40-60 mg/dan). Ponekad se daje eritromicin (2g/dan).
Dermatitis herpetiformis
Dermatitis herpetiformis je retka bolest mlađih muškaraca. Zbog izrazito hroničnog toka i subjektivnih tegoba znatno smanjuje kvalitet života. Koža je crvena, prekrivena mehurićima i čvorićima, promene su simetrično raspoređene najčešće na rukama, nogama, gornjem delu leđa kao i na sakralnoj regiji. Pacijent se žali na jak svrbež, odnosno peckanje. Katkad zahvata sluznicu usne duplje. Prisutna je osetljivost na gluten (enteropatija) kod gotovo svih pacijenata (slično celijakiji kod dece).
U lečenju se primenjuje lokalna, simptomatska, antiinflamatorna terapija u cilju smanjivanja svrbeža (hidrokortizon). Dijeta bez glutena (na bazi pirinča i kukuruza).
Diskoidni lupus eritematodes (DLE)
Bolest se javlja češće kod žena (20-40 godina), hroničnog je toka. Javljaju se pločasta žarišta u početku crvena, potom zadebljana i na kraju atrofična, najčešće na licu, vlasištu, nosu oko usnica. Bolest ima tendenciju stvaranja novih žarišta, koja se međusobno spajaju. U 5% slučajeva bez lečenja razvije se sistemski lupus eritemazozus.
Primenjuje se lokalno-antiinflamatorna terapija (lokalni kortikosteroidi), krioterapija žarišta (smrzavanje „snegom“ ugljen dioksida), kod teških slučajeva daje se hlorokin. Dugotrajna terapija traje oko dve godine ili se sprovodi terapija u intervalima. Umesto hlorokina može se dati hidroksihlorokin zbog manje opasnosti od retinopatije. Terapijske mogućnosti su još i kortikosteroidi ili retinoidi, sulfoni, azatioprin, i talidomid. Takođe, potrebno je i izbegavanje UV-vazduha.
Prilagodjeno na srpski sa sajta farmakologija.com