X

Hidrosolubilni vitamini

Vitamini rastvorljivi u vodi – hidrosolubilni vitamini

Tiamin (vitamin B1)
Ovaj vitamin ima dva naziva, a to su aneurin i tiamin. Treba istaći da se naziv tiamin mnogo češće koristi u stručnoj literaturi. Hemijski gledano čist tiamin je organska supstanca u obliku belog igličastog kristalnog praška. Tiamin je jedan od najduže poznatih vitamina. U ćelijii tiamin je koenzim piruvat dekarboksilaze u reakcijama oksidativne dekarboksilacije 2-oksokiselina, prvenstveno piruvata i 2 oksoglutarata. Tiamin, dakle, sudeluje u pretvaranju piruvata u acetil-CoA koji nakon toga ulazi u Krebsov ciklus, što je jedna od veza anaerobnog i aerobnog metabolizma ugljenih hidrata. Tiamin je neophodan metabolizmu ugljenih hidrata. Osim toga čini se da ima i specifičnu ulogu u nervnom sistemu. Namirnice bogate tiaminom su pre svega žitarice i svi proizvodi od punog zrna žitarica (tzv. integralno brašno, integralni hleb i testenina). Mlinsko-pekarska industrija tehnološkom obradom žitarica proizvodi tzv. belo brašno od kojeg se proizvodi beli hleb koji sadrži daleko manje tiamina. Zato se ponekad u takvo brašno nakandno dodaje veštački tiamin. Osim proizvoda od punog zrna žitarica, bogati izvori tiamina su i kvasac, mleko, meso, voće i povrće, orah te slične semenke
Posledica nedostatka vitamina je bolest beri-beri, ali ona je retka u razvijenim zemljama. Mnogo češći uzrok nedostatka tiamina je alkoholizam. Naime, poznato je da se alkoholičari izrazito slabo i neredovno hrane, a velik deo kalorija nadoknađuju kalorijama iz alkohola. Zbog toga se kod njih mogu razviti posebni neurološki poremećaji i psihoze tzv. neuritis. Osim nervnih poremećaja kod nedostatka tiamina javljaju se i kardiovaskularni poremećaji. Osim kod bolesti beri-beri tiamin može pomoći i kod alkoholizma, hronične groznice, gastrektomije, bolesti jetre, bolesti žuči, hipertireoidizma, dugotrajne infekcije, različitih crevnih bolesti, dugotrajnog stresa, neuritisa trudnica i alkoholičara.
Nije preporučljivo unositi povećane količine tiamina radi poboljšanja apetita, kod lečenja cerebralnog sindroma, umora mentalnih poremećaja i multiple skleroze, ulceroznog kolitisa i dr.

Riboflavin (vitamin B2)
Riboflavin deo je tzv. vitamin B kompleksa i još se naziva i laktoflavin. Izolovali su ga Szent-György, R. Kuhn i Th. Wager-Juregg 1933. godine iz surutke. Gotovo istovremeno je dobijen u čistom stanju. Narandžastožuti je prašak gorka ukusa, njegov je rastvo žute boje. Riboflavin je deo koenzima FAD i koenzima FMN. Izoaloksazinski prsten riboflavina deluje kao reverzibilni redoks-sistem. Npr, važan je deo kod NADH-dehidrogenaze u respiratornom lancu, sudeluje i u prenosu vodonika u sistemu oksidativne fosforilacije. Stoga stvaranje energije u ćelijama nije moguće bez riboflavina. Većina namirnica bogatih energijom sadrži i dovoljne količine riboflavina.
Npr, riba, iznutrice, jaja, mleko, sir, kvasac, zeleno povrće kao sto su brokula i spanać predstavljaju bogate izvore riboflavina. Takođe, dobar izvor riboflavina su i proizvodi od integralnog zrna žitarica. Treba istaknuti da se kuvanjem hrane gubi deo količine riboflavina u hrani. Nedovoljnim unosom riboflavina može doći do razvoja kožnih bolesti kakve su kelioza, keratitis, seboroični dermatitis, stomatitis i glositis. Takođe, nestašica dovodi do periferne vaskularizacije praćene svrbežom i žarenjem, blefarospazmom i fotofobijom.
Riboflavin može pomoći kod opekotina, hronične groznice, gastrektomije, bolesti jetre, bolesti žuči, hiperbilirubinemije kod novorođenčadi, hipertireoidizma, dugotrajne infekcije, različitih crevnih bolesti i dugotrajnog stresa.

Nikotinamid (vitamin B3)
Vitamin B3 nije hemijski jedinstvena supstanca već se pod vitaminom B3 smatraju dva slična jedinjenja a to su nikotinska kiselina ili niacin i nikotinamid. Iako imenom podsećaju, nikotinamid i nikotinska kiselina nemaju nikakve direktne veze sa duvanskim otrovom nikotinom! Postoji određena strukturna sličnost, ali nikotinska kiselina i nikotinamid nemaju otrovnost nikotina, naprotiv, bez njih biohemija svake ćelije je nezamisliva. Još se nazivaju i vitamin PP, a ime dolazi od sintagme “pro pelagre” zbog osobine da leči bolest pelagru. Nikotinamid je deo koenzima NAD i koenzim NADP. Oni sudeluju u biohemijskim mehanizmima koji su uključeni u ćelijsko disanje kao prenosioci vodonika, odnosno, ti koenzimi su glavni prenositelji energije u ćeliji.
Meso, jetra, jaja, mleko, riba, krompir, zeleno povrće i kvasac sadrže velike količine nikotinamida.
Nedostatak nikotinamida je bolest koja se naziva pelagra. Pelagra se manifestuje kožnim poremećajima, upalom sluznice, prolivima i mučninama, vrtoglavicama, glavoboljama, neuritisom, gubitkom pamćenja i demencijom. Nju često nazivaju “3D” jer je obeležavaju dermatitis, dijareja i demencija. Česta je u područjima gde se ishrana sastoji pretežno od kukuruza. Osim toga javlja se i kod alkoholičara, u dijareji, cirozi i zloćudnim tumorima.
U slučaju hroničnog predoziranja nikotinamidom može doći do trovanja koje se ispoljava crvenilom, svrbežom, vrućinom i osećajem brujanja. Takođe, može doći i do gastrointestinalnih smetnji te do oštećenje jetre.
Ponekad kod povećanih masnoća u krvi velike doze nikotinamida mogu biti od pomoći. Takođe, mogu pomoći i u lečenju akni te šećerne bolesti kod mlađih ljudi.

Pantotenska kiselina (vitamin B5)
Vitamin B5 naziva se još i pantotenska kiselina. Pripada grupi B – kompleksa. Osim kao pantotenska kiselina, u upotrebi je i u obliku svog provitamina pantenola. Ime je dobio od grčke reči “panthos” što znači “svuda” jer se nalazi skoro u svim namirnicama.
Pantotenska kiselina deo je koenzima A, supstance koja u telu učestvuje u brojnim biohemijskim mehanizmima metabolizma ugljenih hidrata, masti i aminokiselina, u sintezi hema i nekih hormona. Biohemijski gledano, uloga tog enzima je prenos acetilne grupe sa jednog supstrata na drugi. Pantotenske kiseline ima u skoro svim namirnicama, a posebno bogati izvori su meso, mahunarke i žitarice, a važni izvori su jaja, mleko, voće i povrće.
Manjak pantotenske kiseline je uglavnom redak. Ali ukoliko do njega ipak dođe karakteriše ga umor, depresija, loša probava i nesanica. Sve je to deo neuromuskularnih i adrenokortikalnih poremećaja. Pantotenska kiselina može pomoći u slučajevima dijabetesa, kod korišćenja oralnih kontraceptiva te kod alkoholizma. Takođe, pomaže bržem zaceljivanju rana i kod kožnih poremećaja. Tada se koristi ili u obliku kalcijum pantontenata ili u obliku pantenola. Nanosi se direktno na oštećenu kožu u obliku prašaka ili krema.
Pantotenska kiselina se nije pokazala efikasna kod lečenja dijabetičkih neuropatija, u sprečavanju ili lečenju pojave sede kose, kod pokušaja poboljšanja mentalnih aktivnosti, te u prevenciji artritisa i alergija.
Mnogi šamponi sadrže provitamin B5. Iako reklamne kampanje pokušavaju uveriti građanstvo u efikasnost provitamina B5 u poboljšavanju kvaliteta kose treba istaći da je to uglavnom marketinški trik. Naime, kosa je građena od mrtvih, orožalih ćelija i na njih vitamin B5 ne može delovati u smislu “ishrane” kose. Osim toga pantenol je relativno polarna molekula i slabo prodire u koren kose. Stoga šamponi koji sadrže provitamin B5 nemaju nekog bitnog efekta na poboljšanje kvalitete kose od ostalih šampona.

Piridoksin (vitamin B6)
Vitamin B6 sačinjava grupu nekoliko strukturno sličnih jedinjenja. Naime, kad se kaže vitamin B6 misli se uglavnom na jedinjenje piridoksin. Međutim, vitamin B6 može doći i drugim oblicima sličnim piridoksinu a to su piridoksal i piridoksamin. Deo je kompleksa B vitamina. Osetljiv je na svetlo i svi preparati s njim se moraju čuvati podalje od svetla.
Piridoksin je izuzetno važna komponenta u ćelijskoj razmeni materijai. Poznato je da se šećeri mogu pretvarati u aminokiseline i obrnuto, šećeri se u telu mogu pretvarati u aminokiseline, što ima važnu ulogu kod sinteze proteina tela. Ovaj biohemijski korak se događa uz prisutnost piridoksina, koji služi kao prenosnik azota. Zahvaljujući tom koraku telo može preraditi otpadni azot u neotrovnu ureu. Takođe važan je i za neke druge biohemijske puteve sinteze važnih supstanci u organizmu kao što je serotonin, GABA, hem, i sl.
Skoro sve namirnice sadrže piridoksin. Sva tri sastojka (piridoksin, piridoksal i piridoksamin) nalaze se u kvascu, ribi, soji, žitaricama, jajima, mesu i iznutricama te u raznom povrću i voću.
Manjak piridoksina se javlja vrlo retko. Postoje određeni lekovi kao što je izoniazid koji se koriste u lečenju tuberkuloze a mehanizam delovanja im se sastoji u blokadi funkcije piridoksina. Tada dolazi do simptoma nedostatka. Taj fiktivni nedostatak se može ublažiti uzimanjem suplemenata piridoksina.
Piridoksin može pomoći u neurološkim problemima, seboroičnom dermatitisu, keliozi, stresu, alkoholizmu te uzimanju lekova kao što su izoniazid, hidralazin, cikloserin, penicilamin, kortikosteroidi, oralni kontraceptivi.
Nije preporučljivo pokušavati piridoksinom lečiti akne, astmu, hemoroide, migrenu, PMS, niti pokušati povećavati apetit ili laktaciju.


Folna kiselina (vitamin B9) i cijanokobalamin (vitamin B12)

Ovi vitamini spadaju u preparate za lečenje anemije te će tamo biti iscrpnije opisani.

Askorbinska kiselina (vitamin C)

Vitamin C je najpoznatiji vitamin. Još se naziva i askorbinska kiselina. Najjače je redukujuća supstanca u ljudskom organizmu. Inače, većina životinja (osim majmuna i zamorca) može sama sintetisati u svom telu vitamin C, ali ne i čovek. Njemu za to nedostaju određeni enzimi. Ime askorbinska kiselina došlo je od saznanja da se njome može lečiti skorbut, bolest koja nastaje od nedostatka vitamina C. Vitamin C je beli kristalni prašak. Vitamin je inače jako nestabilan, raspada se pod uticajem vazduha, svetlosti, baza, gvožđa i bakra. Zato se napici koji sadrže vitamin C ne smeju mešati metalnim kašičicama!
Uloga vitamina C u organizmu je višestruka i kompleksna. Vitamin C je jako redukciono sredstvo i ima važnu ulogu u većini oksido-redukcionih procesa u organizmu.
Sudeluje u sintezi kolagena. Bez njega tkiva postaju meka, neotporna, rane duže zaceljuju, dolazi do spontanih krvarenja i pucanja kapilara. Apsorpcija gvožđa je bolja uz vitamin C. On, takođe, ima važnu ulogu kod jačanja imunološkog sistema
Vitamin C je jak antioksidans. Predstavlja “hvatač” tzv. slobodnih radikala za koje se pretpostavlja da su odgovorni za nastanak brojnih bolesti savremenog sveta kao što su rak i ateroskleroza. Dalje, vitamin C učestvujee u sintezi brojnih hormona, u metabolizmu lekova, i u metabolizmu masti preko sinteze L-karnitina. Veće količine vitamin C može neutralizovati toksičnost nitrata i nitrita iz suhomesnatih proizvoda i ublažiti posledice pušenja
Namirnice bogate vitaminom C su SVEŽE (!) voće i povrće. Ponajviše šipak, crna ribizla, trešnja, limun, narandže, mandarine, lisnato povrće, kupus, paradajz, krompir, zeleni i crni biber i mlade iglice zimzelenog drveća. Mleko, jaja i meso nisu dobar izvor vitamina C.
Treba istaći da voće i povrće mora biti sveže! Naime, problem je u tome što voće i povrće nakon branja jako dugo stoji u skladištima i jako puno vremena protekne od branja voća i povrća do njihovog pristizanja na zelene tržnice. Takođe, mnogo voća i povrća se na tržnicama prodaje kao sveže i domaće, ali ono to zapravo nije. Često jedna tableta vitamina C sadrži daleko veću količinu vitamina C nego jedan limun.
Hronični nedostatak vitamina C je danas sve veći i veći problem. Slaba ishrana lošom i brzom hranom siromašnom svežim voćem i povrćem, pušenje, stres smanjuju količinu vitamina C koji čovek unosi u organizam. Posledica hroničnog nedostatka vitamina C je bolest skorbut. Kosti postaju lomljive, zglobovi otiču, zubno meso je otečeno i krvari. Takođe, javlja se i anemija. Jedna od prvih posledica je i oslabljeni imunitet te podložnost gripi i prehladama
Mnogi ugledni stručnjaci preporučuju preventivno uzimanje visokih doza vitamina C radi sprečavanja razvoja raka i ateroskleroze. Te doze su i 3 puta veće od propisanih. Postoje mnoge nedoumice s tim u vezi jer visoke doze vitamina C mogu biti uzrok razvoju bubrežnih kamena, a i povećane su potrebe za kalcijumom. Ukoliko se uzimaju velike količine vitamina C, a nakon toga naglo prekine takva praksa, tada može doći do nastanka skorbuta.
Vitamin C se preporučuje kod skorbuta, jačanja imuniteta, učestale prehlade, gripa, pušenja, alkoholizma, dužeg izlaganja niskim temperaturama, tuberkuloze, stresa, trauma, infekcija, malokrvnosti zbog nedostatka gvožđa, prevencije raka, kod uzimanja suplemenata gvožđa, ali ne i desferoksamina! Preporučeno je uzimanje vitamina C kod konzumacija suhomesnatih proizvoda koji sadrže nitrate i nitrite!

Biotin (vitamin H)
Biotin u organizmu igra centralnu ulogu u metabolizmu ugljenih hidrata, aminokiselina i masti. Deo je enzimskog sistema koji povezuje izgradnju i razgradnju spomenutih biomolekula, izvora energije u ćelijama. Naime, biotin je prenosnik karboksilne grupe tj, ugljen dioksida (hidrogenkarbonata), važan u svim karboksilacijama u intermedijarnom metabolizmu.
Pivski kvasac, iznutrice, piletina, hleb, riba, žumance, banane, gljive te neke vrste povrća kao što su karfiol i šargarepa predstavljaju dobar izvor biotina.
Nije poznata avitaminoza zbog slabe ishrane jer se biotin stvara u crevima pod uticajem crevne flore. Samo u slučajevima teškog oštećenja crevne flore ili konzumacije sirovog belanca (koji sadrži antimetabolit biotina – avidin) može doći do razvoja nedostatka biotina. On se manifestuje kroz dermatitis, atrofični glositis, bolove u mišićima, anoreksiju, blagu anemiju i promene u EEG-u.
Biotin može pomoći u slučajevima gastrektomije, seboroičnog dermatitisa kod male dece i primene avidina. Nije uputno pokušavati lečiti akne, seboroični ekcem i alopeciju uzimanjem preparata na bazi biotina.

Prilagodjeno na srpski sa sajta farmakologija.com

Bred
Bred:
Related Post