56.Prsten-zatvarajuće Premeštanje(RCM)
Prsten-zatvarajuće premeštanje omogućava sintezu 5to članih pa sve do 30to članih prstenova cikličnih alkena. E/Z –selektivnost zavisi od deformacije prstena (napona u prstenu)
Mehanizam
Ključni intermedijer je metalciklobutan, koji može biti podvrgnut cikloreviziji ka proizvodima ili natrag u početna jedinjenja. Kada su olefini supstrata terminalni, glavna sila za ovu reakciju je uklanjanje etena iz reakcione smeše.
Inicijacija:
Katalizujući krug:
Chauvin-ov Mehanizam
57.Rosenmund-ova Redukcija
Katalitička hidriranje kiselinskih hlorida omogućava stvaranje aldehida.
Mehanizam
Sporedni proizvodi:
Katalizator Pd mora biti otrovan, npr sa BaSO4, jer je netretirani katalizator suviše reaktivan i dovešće do preterane redukcije. Neki od sporednih proizvoda može da se izbegne ako se reakcija izvodi u strogo anhidridovanim rastvaračima.
58.Sandmeyer-ova Reakcija
Supstitucija aromatičnih amino grupa je moguća preko preparacije njihovih diazonijum soli i naknadne zamene mesta sa nukleofilom (Cl-, I-, CN-, RS-, HO-). Mnoge Sandmeyer-ove reakcije se odvijaju uz bakar(I) kao katalizator, dok Sandmeyer-ove reakcije sa tiolima, vodom ili kalijum jodidom ne zahtevaju katalizu.
Sandmeyer-ova reakcija je bitna transformacija u aromatičnoj hemiji, zato što može da rezultuje nekim supstitucionim obrascima koji inače nisu ostvarivi pomoću direktne supstitucije.
Fluorovanje je moguće korišćenjem Schiemann-ove Reakcije.
Mehanizam
59.Balz-Schiemann-ova Reakcija
Konverzija aril amina u aril fluioride preko diazotacije i naknadnog termičkog rastavljanja dobijenih tetrafluoroborata ili heksafluorofosfata. Rastavljanje se može indukovati i fotohemijski.
Mehanizam
– videti Diazotaciju.
Mehanizam ove reakcije ostaje opskuran. Mogući mehanizam je prikazan ispod:
60.Schmidt-ova Reakcija
Kiselo katalizovana reakcija vodonik azida sa elektrofilima, kao što su karbonilna jedinjenja, tercijerni alkoholi ili alkeni. Nakon premeštanja i istiskivanja N2, nastaju amini, nitrili, amidi ili imini.
Mehanizam
Reakcija karboksilnih kiselina daje acil azide, koji se transformišu premeštanjem do izocijanata, i mogu se hidrolizovati do karbamino kiselina ili solvatizovati do karbamata. Dekarboksilacija vodi do amina:
Reakcija sa ketonima daje intermedijer azidohidrin, koji se preuredi da bi nagradio amid:
Alkeni su sposobni da adiraju HN3 sa bilo kojim HX regensom, i dobijeni alkil azid može da se preuredi kako bi formirao imin: